HIPOKRIZIJA

"...štovan(a)i, meni je sve jasno! " dovoljno je pročitat njezin današnji blog i shvatit tj. eto razloga zašto ja ne zalazim na njezin blog nit ona na moj. reklo bi se nebo i zemlja! sva sreća da sebe nikad, al baš nikad i ni u čemu napisanom na blogu nisam prepoznavala (kao ženu koja čini što čini, al ne zna što čini)! tako bje u prvoj polovici stoljeća, a bome bit će i u drugoj polovici. no, unatoč toga imala sam i puno previše osvajača, udvarača i ostalih...ača! veza, brakova i ostalih muško ženskih slatkih, slasnih, slanih i gorkih okusa! no, kako reče davno netko, ukusi su različiti i o njima se ne raspravlja! tek toliko glede "prave" žene! naprosto još uvijek uživam u toliko toga...sebe radi! čak i kad njemu ugađam, ugađam sebi..potaman toliko koliko! a navedene ženske smicalice i upute su mi poput "promućkaj i prolij" ! no, upravo zbog te male razlike (živjela, al nije ona iz filma) nas dvije i jesmo "zajedno" na iskrici i blogu! ja, stoga što nemam svog partnera (koji me prihvaća takvom kakva jesam i ja njega takav kakav jest) i između ostalog ovdje ga tražim. ona, zato što ima svog partnera (ako imaš partnera koji ti je dostatan tada on ispunja sve svoje i tvoje potrebe, želje, mantre i ostale antre) i ovdje ga "ne traži"!

(autor bloga: mai_sarai 12.12.2012.)

(komentari)
m: si dobro?
ajd, nadam se da ću ti s novom godinom biti manja inspiracija :P


mai:
jesam m..i nisi mi uopće inspiracija! naprosto, kako dopodne baš i nisam (osobito ovaj mjesec nisam uopće) na netu dopodne, u ovo doba pročitam kaj je bilo. a kad pročitam tak nekaj kaj si ti napisala, nemrem ostat ravnodušna. kak nisam mogla komentirat tamo, a ručala sam, neću sad povraćat! bilo bi šteta...al da mi je muka od takvih ženskih zapisa, jest! no, proći će me vrlo brzo...vani je ipak minus 10! a kad si vani na minus 10 uru vremena prođe te volja za bilo kakvu šoru, čak i ovu virtualno tekstualnu!

Men je isto, još u djetinjstvu, jedan Ač bio junak. Feri iz Pavlove ulice.
(dudhaimurvimorus, najbolji bloger ever)

dalje,komentari samo mai:
meni to bje...tonček (i točkica.. e. kostnera)


i tako da popričam malo sama sa sobom! ne volim nedorečene priče! dakle, nije da i ja nisam imala veze i bivala tu na blogu, dapače!

bilo je to čak u više navrata...trajalo je i nekoliko mjeseci! eto, i ova potonja priča od šest mjeseci veze bila je vezana mojih čestim pisanjem na blogu!

čak i jedna koja je trajal godinu dana...cijelo vrijeme sam pisala na blogu!
one koje su trajale po par mjeseci...hm...njih neću nit spominjati! podrazumijevalo se da ja neću otić sa bloga!

but, ima jedna bitna stvar! svi ti moji partneri su znali da ja pišem na blogu! pače, čitali su ga..ponekad i komentirali (oni koje sam upoznala na isrkici)!

i tu nema prijepora, dapače, često sam ih molila da pročitaju moje blgoove! zašto? pa stoga što sam često tim blgovima i njima pokušavala nešto reći. ono što nisam uspijevala face to face. ili me nisu čuli, ili nisu marili...ili...blog je bio pravo mjesto da im poručim!

moram priznati da je blog često bio razlogom i za prijepore, ponekad i neku svađu?

no, uvijek je osnovna misao bila ta (to sam im i rekla) dok god sam tu, znači da me ipak ne okupira moj partner dovoljno! to znači da ne vjerujem u dotičnu vezu i da ona nije dobra! da joj nešto nedostaje!

ne jednom sam znala reć...kamo sreće da odem s iskrice i bloga! nije to nikakva ovisnost, to je naprosto...nada!

dok god postoji i najmanja nada da ćemo ovdje sresti onog koji bi nam pružio sve što nam je dovoljno...ili bar osjećaj da nam je dovoljno, mi smo tu! ta zašto se onda stalno skidaju odavdje neki ljudi...odu zauvijek. ili se vrate nakon završetka neke veze!

dakle, nije nemoguće biti ovdje i imati partnera...tu je božićnica pobrkala lončiće! btw pitam ju kada je ona zadnji put imala vezu? ne pitam je za sexualnu, već onu...čovjeka m. i čovjeka ž.?
za mene je veza partnership...dakle, kad imam partnera s kojim sam (ako je to dobar relationship) onda mi ne treba štaka...jer svi prijatelji i razni sajtovi su tada...štaka! jer ne ispunajvam se i ne realiziram kako treba,. o tome je jako puno i dugo pisao e. fromm...njegovo umijeće ljubavi je abeceda ljubavi! ne samo muškarca i žene!

mnogi nikad nisu niti osjetili što je pravi relationship između muškarca i žene? jedno je otić popit pivu sa frendovima, ili ženskama otić u šoping s frendicama...ali to ne činiš zato što ti nije dobro s partnerom ili zato što ti je dosadno s partnerom. to činiš samo zato što je kulturno i uobičajeno imati i ine odnose. iako su poznati mnogi intelektualci (tipa sartra i njegove simoen) ili mnogi, mnogi drugi intelektualci (poznati francuski par, gdje se on ubio nakon što mu je surpuga u 78. g. života umrla od bolesti...pravi romeo i julieta...pisalo u vjesniku..ali, avaj tko odavdje je ikad, nikad čitao vjesnik) kojima je partner bio važan ne kao štaka, već kao njihov produženi ego...njihovo tijelo...kao pljesak dvaju dlanova! no, o tome mogu pričati samo oni koji su takav istinski odnos prošli...imali? znate, jedno je udati se, roditi, imati djecu, jebati se...etc..sve su to tako uobičajene radnje. istina, mnogi se i ožene iz ljubavi (i sama sam bila ta) but, imati odnos kao nešto sveto....kada ti je drugo biće važnije od tebe samog...ne zato što ga voliš, već stoga što bez njega ti nisi onaj koji jesi ili možeš biti)...ha ha...obično krpa nađe zakrpu! no, krpanje mi nikad nije išlo...još manje štepanje! kako ono tkanina tako nit ovo...sexualno!

dakle, m..ovo doista nema nikakve veze s tobom...to je više moj obračun s njima! svima onima koji imaju odnos čovjek s čovjekom al površan do bola! a zašto? samo zato što onaj drugi bez bola...tako boli! reklo bi se a čemu, a komu samoranjavanje? ta lakše je gluvarit (srbi imaju tako dobre izraze), ne osjećat, hinit da osjećaš...kitit bor na badnjak al ne imati bor u sebi! i zato m, sve one tvoje žene koje si pobrojala u blogu mi idu nakurac! jer, ti se nisi eksplicirno ogradila od takvih! samo si se zapitala...kak su naše bake, majke etc...a nisu imale sve te priručnike? i ti mi nisi uopće bitna, ponavljam se! a nije mi nit bitna ta pojava...života bez života! ovlaš ju dodirujem...vani je hladno, ovdje toplo...ja u iščekivanju godoa...više promatram nego li što živim. no, tko zna...možda i vega dočeka da ja imam stalnog partnera? naime...kao što sam odlučila svaki put da nešto neću, tako možda jednom odlučim i da nešto hoću! no, kao što reče moj trenutni dragi (bar u pokušaju)...tada to nije zanimljivo! bar ne zadugo!

jer, da se vratim suštini...mog i najcrnjeg vraga mora sresti i moj partner! jer i to sam ja! dakle, često moj hyd nije ono što bi partner želio, ali on postoji i valja ga uvažavati! moje bloganje unatrag dugo godina već je samo nastavak mojih davnašnjih razgovora sa sobom! prije su to bile male crne bilježnice u kojima sam pričala sa sobom! sada je to blog. no, kada sam imala sugovornike, partnere (često, puno, intenzivno, ali gotovo uvijek nedovoljno) nisam imala potrebu za pisanjem! to je kao munja i baterija! puni se no, kad se napuni...valja se isprazniti! moju intelektualnu glad teško su pratili...nije to možda bila znanstvena, nije bila često nit suvisla...još manje uobičajena...ali često nedokučiva, nedohvatljiva...uvijek neuhvatljiva!


takav totalitarni odnos..kako duha tako i tijela...sraz bih rekla čak...vrlo je naporan. pogibeljan i poguban! no, predivan je osjećaj uvijek iznova...ko feniks se obnovit, ponovit...hm...uglavnom su mi ljudi govorili da sa mnom nikad nije dosadno! iako su ljudi upravo dosadni, nezanimljivi...nemušti...osobito u svom skrivanju svega navedenog! no, ipak ih volim slušat, gledat, više promatrat...možda stoga što nisam postala novinar (kroničar) ostala sam kronična (sanjalica)!

i da zaključim..unatoč svega, što me toliko bilo...kao da me nije bilo! recimo da bi ovaj citat meni dragog čove mogao reći sve:

ZAKLJUČAK
( moj obračun s njima)

Poslije svega što je napisano nije potreban nikakav zaključak, jer se on nalazi jedino u procesu ovog razmišljanja. Svi odgovori koji su ovdje dani pa čak i onaj glomazni sistem koji bi trebao da nas obrani ili barem zaštiti-samo su jedna mogućnost za snalaženje u labirintu iz kojeg ipak nećemo izaći. Strast da dođemo do odgovora više je znak beznađa nego nade.
Ni ja ni moj čitalac nemamo, dakle, Raskoljnikovljeve sreće. Ostali smo u tami i jedino svjetlo koje nam je preostalo nisu zaključci i upute, nego pitanja i dvojbe. To bolje. To je najbolja garancija da se naša moralna savjest nikada neće pretvoriti u pravedničku svijest koja se zadovoljava ili skrušenom ispoviješću i pričešću (čije posljedice ne traju dulje od pola sata, ili predantnim, gotovo činovničkim ispunjavanjem svojih dužnosti (koje su bez ikakve dublje svrhe) ili kombinacijom jednog i drugog. Mi nismo jednom za svagda iskorijenili esencijalizam/totalitarizam iz svoje svijesti i svojega bića, jer to nije moguće. Kritička ili radikalna negacija bilo kojeg arhetipa (a pogotovo esencijalističkog) jest tijek bez kraja:bdijenje i tjeskoba.
Pišući ovakve tekstove čovjek često misli s nelagodom i drhtajem: trebalo je živjeti drugačije. Koračati šumama, šutjeti i voljeti. Zašto nastavljamo govoriti kad znamo da nas svaka riječ udaljuje od istine koja kao da živi jedino u šutnji? To nije prikletstvo zanata jer se ovaj drugi izlet u totalitarnu svijest ne nalazi u predmetu koji je bio zadan ovom zanatskom (stručnom) studijom. To je prokletstvo nade da ćemo pronaći govor koji će biti sličan šutnji. Kakva varka, kakva umišljensot.
Želio bih da moj čitalac zna da se iza svake ovdje napisane riječi nalazi pitanje o smislu pisanja. Možda će mu to dočarati stupanj samodiscipline i upornosti koja mi je bila potrebna. Hrabrio sam se govoreći: idi do kraja, treba dovršiti započeto, a kada dovršiš, vrati se neizvjesnosti iz koje si krenuo. Sada, sam tu, na početku novog puta, u još većoj nedoumici nego što sam bio kada sam na taj put pošao. Ostaje mi jedino da se ispričam onim čitaocima koji smatraju da sam previše govorio o sebi. Od njih se rastajem s onim riječima što ih je Jorge Luis Borges uputio Leonori Acevedo de Borges:
“Zapisujem ispovijest koja će istodobno biti povjerljiva i javna, jer ono što doživi jedan čovjek doživljavaju svi ljudi.“ (S.L.)

nakon više od deset godina ne znam jel bih ovome imala išta dodati, osim da sam tada imala volje i smisla, a sve to danas uglavnom više nemam (a možda nemam niti povod u vidu meije npr?). ali imam svoje zapise koji me sjećaju na mene. na koncu, što čovjek ima(jest) u životu osim sjećanja?

neki se ovih dana sjećaju nekih slika i događaja...ja eto riječi!

ha ha...danas mi i moj bivši poslao poruku cit: moram reći ovaj zadnji tvoj blog je briljantan...talent si nema šta...tako dobro napisano za popizdit". on "nije tu" a ja jesam! on je u vezi, a ja nisam! još mi je friško njegovo ljubavno pismo meni u mailovima! zašto ga nisam obrisala, nemam pojma? možda baš da svjedoči o tome kako tzv ljubav i život nisu i kad jesu! ali, kako reče moj dragi lasić (a nije frano), tj. borges; ono što doživi jedan čovjek, doživljavaju svi ljudi!

riješila sam danas palačinke i temu čokolade! riješila sam i majstora za bojler. a potom se riješih i svog malog zelenog kojeg nisam prodala već poklonila! jbt moj najveći problem u životu je što sam ja uvijek mogla...a oni nisu! moj pok. suprug...moj ex suprug, moje kćeri, moji dečki...moji prijatelji...moji exi exa. pada mi na pamet buga...i vuga...i tuga (iako nit sestre nemam već dugo)! smisao ovog pisanja? pa sve piše..ali znam, nećete čitati! ja jesam i budem! zato vrijedi moj premium!

kad završim s ovim (a jesam i sad ću), čeka me pasijans. a onda jedno malo sklupčeno stvorenje u mom krevetu koje me jako treba ovih dana! i svi ti plišanci...bit će malo gužve u mom "francuzu", ali ne bje odavno!

sara_tera...jutro...nemam texta...samo lijepo...moram kopirati ovaj tvoj dio koji strecne, znas bas onako kao upaljac bez plina, samo iskra frkne iz njega, ziva iskra bez plamena...razgolicena istina:

"...no, uvijek je osnovna misao bila ta (to sam im i rekla) dok god sam tu, znači da me ipak ne okupira moj partner dovoljno! to znači da ne vjerujem u dotičnu vezu i da ona nije dobra! da joj nešto nedostaje!

ne jednom sam znala reć...kamo sreće da odem s iskrice i bloga! nije to nikakva ovisnost, to je naprosto...nada!..."