HIPOKRIZIJA

https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hrvatska/najveca-zeljeznicka-nesreca-k

od-nas-dogodila-se-u-zagrebu-1974-poginulo-je-167-ljudi-40-ih-nikad-nije-id

entificirano-a-pljackase-je-policija-navodno-strijeljala-na-licu-mjesta-122

3270


pamtim taj dan kao da je bilo jučer! i točno znam gdje sam bila tog dana, 31.8.1974.g. kad sam prvi put čula za tu stravu. u tramvaju na potezu remize i savske ceste u rano jutro (oko sedam sati), svi su 31. kolovoza pričali samo o tome što se dogodilo prethodne noći. isprva nisam razumijevala ali sam shvaćala da je došlo do stravične tragedije. tada nije bilo mobitela da isti čas na mobu vidiš u prijelomnoj vijesti da je potres, nesreća ili neka druga katastrofa. tragedija kakvu ne pamti HR. ali sve novine su javljale o tome. žao mi je što o tome nisam baš imala prilike jučer čitati, čuti na tv? to je događaj koji kao i spuštanje na mjesec ili ubojstvo kenedya pamtimo gdje smo bili! jasno je meni da mnogi nisu bili nit blizu hrvatskoj nit zagrebu već negdje u pripizdini pa ne mogu nit pamtit, ali jadno je da ovaj paorski mentalitet koji vlada hrvatskom zna samo za događaje kojima su nedugo sami svjedočili a povijest kao da ne postoji? kažu da narod koji ne poznaje svoju povijest, prisiljen je ponavljati ju? pa ja na ovaj način podsjećam sve nas koji smo i tada bili građani i živjeli u metropoli, u hrvatskoj...da, bje to strašna tragedija i ne ponovilo se nikad. sva sreća ima na fejsu nekoliko grupa građana zagreba i u njoj su se ljudi prisjećali tog događaja. strašno je da su i tada (još gore nego danas) ti radnici, tj strojovođa radio 45 sati neprekidno i da je on skrivio nesreću. istina, i danas malo nevjerojatno zvuči podatak da je jureći vlak vozio 100 km znajući da hž vozi sporije od puža. šalu na stranu, jer toliki broj žrtava (osim rata) ne znam jel ikad ovdje zabilježen? nažalost, tolikim katastrofama svjedočimo svaki dan. ovo je samo moje svjedočenje jednoj takvoj prije skoro 50 godina!

"U mnoštvu promatrača bilo je i puno hijena koje su fingirale pomoć, a u stvari su došle radi pljačke. Predmet njihova stvarnog interesa bile su stotine ženskih torbica i muških novčanika koje su udarcem razbacane po kolosijecima i po ostacima smrvljenih vagona.

Milicija je uhitila dosta lešinara s punim džepovima zlatnoga nakita i deviza, neke čak i sa zlatnim zubima. Pročulo se tad kako je vojna policija bila odvela grupu kradljivaca iza ložionice i smaknula je na licu mjesta, po kratkom postupku. Službeno to nije bilo potvrđeno, ali ni opovrgnuto – navode kroničari u zapisima o ovoj najvećoj nesreći vlaka u hrvatskoj povijesti."

da, i meni je to bio zanimljiv podatak jer govori o tome kako se onda postupalo sa hijenama tj ljudima koji su profitirali na tuđoj nevolji. kamo sreće da se u ovom našem domovinskom ratu jednako postupalo prema svim ratnim profiterima...hrvatska bi danas bila bitno drugačija, ako ništa imala bi puno manje milijunaša?

Bio je na tv-u dokumentarac u neki šest dijelova pod nazivom, Nesreće.

Tamo je dosta toga obrađeno s očevicima.

slovo, jel sam sad samo ja na Tvom Bloku ?

ok ilija, ali jučer nigdje ništa...nit slova...tv inače danima snima mrtvace kako nosaju po zagrebu(neke mošti svojevremeno) ali o najvećoj željezničkoj nesreći u povijesti hr nit slova? samo zato što zagreb tada valjda nije bio glavni grad hr ili ta hr nije nit postojala? biće svijet i hr postoji ne od stoljeća sedmog, kak veli pjesma, već od 90.tih? suludo...ali narod koji ne pamti svoju povijest i nesreće, ponavljat će ih jer upravo iz takvih stvari se uči...ili što treba ili što ne treba!

bok patricia! odoh!

Sara....imala sam tada malo godina ali...sjećam se da je i tada to za mene bila vijest ..onako...prestrašno nešto...nedo Bog više:-((

Sara, ja se zapravo ne sjećam, hvala što si nas sve podsjetila.......

Lokomotiva je bila tzv. Kenedijevka"

Ma i ja sam tada jedva bila punoljetna i tada nisam to tako shvaćala jer kad si mlad ima toliko "važnijih" stvari...ali kasnije shvatiš svu tragediju (strašno je to puno ljudi). Mi neki smo puno slušali i učili o 2.svj ratu misleći kako mi nikad nećemo znati što je rat? A onda nam se dogodio i shvatili smo svu strahotu (istina mi u zgb ne tako kao ovi u Vukovaru, Škabrnji, Karlovcu i sl mjestima koja su danima granatirana) ali ne treba čovjek sve probati da bi razumio! ne ponovilo se!

Čovjek treba biti osjetljiv na tragediju svakog čovjeka i svih ljudi a ne samo one u "svom šoru"? Nažalost ne uče nas danas baš etici, moralu,empatiji i suosjećanju, toleranciji...niti mediji, niti škole a niti roditelji u roditeljskom domu? Nema se kad u trci za imanjem!

Ilija, ti si baš informiran...eto što znači bit budan (od budha)!

U Zagrebu, je u znak osvete na operaciju Bljesak, predsjednik RSK Milan Martić naredio raketne napade na grad Zagreb. 02.svibnja 1995. gađan je centar grada te je poginulo 5 civila , ranjeno 146 zagrebčana, od kojih njih 30 teže ranjeno........
Tako, da, niti jedan grad nije izbjegao osjetiti Domovinski rat na ovaj ili onaj način.

Toga se jako dobro sjećam, jer je moja mama dolazila s placa , i da je prošla 10 minuta kasnije, poginula bi, jer je taj dio bio zasut zvončičima, a tata od frendice je išao u kiosk po novine, on je bio izrešetan u leđa, oporavio se .......... nekako

O da, taj dan je bio baš grozan. Meni je starija kćer bila u gornjogradskoj gimnaziji a ja na poslu...nije bilo mobitela i strepila sam cijelo vrijeme oče li dobro doć doma? Bile su te 90.te za mene vrlo stresne godine...ja solo s dvoje relativno male djece (jedna 11 a druga 17 let)