HIPOKRIZIJA

španjolski trg (stepenice)


panteon

forum romanum

RIM VJEČNI GRAD (“PRAZNIK U RIMU”)

Taj Rim dogodio se 2007.g. a trebao se dogoditi kao bračno putovanje 2004.g. No, bolje ikad nego nikad! Sam dolazak na aerodrom Fiumicino bio je spektakularan jer nisam nikad bila na većem aerodromu. Općenito, putovanja nisu baš neki moj đir nikad bila. Ali, Rim je uvijek izazov, ako ništa zbog vječnih tema u filmovima o ljubavi, susretima I sudbinskim događajima. Tih pet dana bili su uglavnom jurnjava od Coloseuma, Forum romanum te do obavezne Fontane di trevi I Španjolskih stuba! Međutim, meni je od svih tih krasnih obilazaka starog Rima nekako najviše sjela jedna kava na Trgu Navona! I tako sam ja zamišljala svoj boravak u Rimu…sjedim na nekom trgu u centru, ispijam kavu i uživam u blagodatima rujanskog sunca. I promatram ljude kako žive na tom trgu! Vatikan me impresionirao svojim velebnim zgradama, ali repina od 2 km za posjetu vatikanske riznice upravo mi je djelovao odbojno! Toliko krvi I jada za toliko zlata, tako da je to za mene bilo pitanje pristojnosti! I coloseum nisam baš previse željela gledati jer me podsjećao na tolike patnje I borbe gladijatora te smrt radi zabave., Fascinirale su me te rimske ulice, ti pravilni ortogonalni rasteri ulica tj. sve ulice su se sjekle pod pravim kutom tvoreći blokove pravocrtnih tlocrta! Fenomenalan je dojam kad stalno ideš ulicom I stalno ideš ravno…I nema divljanja s gradnjom kao kod nas. Svaka kuća, ulica na svoju felu? Kako biti u Rimu a ne obaviti šoping? Talijani su poznati dizajneri a ja nisam odoljela pa sam si kupila pravu kožnu BIJELU jaknu! Koji talijanski dizajn, meka koža…imam je i danas ali nemojte me pitati kakva je ta bijela boja. Neki su pokojni, a neki smo ostarjeli za kožnu bijelu jaknu…iako ju ponekad obučem! Ostao je i mučan dojam tog “praznika u Rimu” budući da sam se jednom zgodom svađala na ulici sa svojim suprugom a to me toliko ražalostilo jer ja nemam običaj galamiti i svađati se niti u kući a kamoli po ulicama Rima! Dakle, taj Rim više pamtim kao kraj jedne veze i braka nego li kao “vječni grad” ljubavi i sreće. Zato sam valjda i većinu svih tih slika obrisala (to je već bilo doba digitalnih slika) i ostalo ih je svega desetak kao svjedočanstvo jednog vremena i jedne ljubavi. Razuman čovjek bi rekao, kako je započela, tako je i završila! Naime, 90.g. baš u Veneciji na piazi san marco svirali su ovu melodiju iz linka na klaviru...ljubav je bila na svom vrhuncu u italiji...pa je tamo i skončala!

Link
As Time Goes By - Original Song by Sam

Kuštrava mala u bijelom..

Bok wasy...baš lijepo da si me prepoznao!

svi putevi vode u rim,,,tak vele

i vele da se ne smije više sjediti po tim spanish stepenicama, jer su ih očistili, valjda od cole, kave i žvaka..i nema majci više :)

Pa nije mjesto na Iskrici.- oglašavati se svojim privatnim turističkim uspomenama

da, donči...pitanje je kak je danas, skoro 20 let nakon, tamo? tak sam se razočarala u veneciji, u kojoj sam prvi put bila 90.te godine, a potom došla 10 let nakon...bila je puna čopora turista (uglavnom ovih azijata) i nimalo ugodna za biti! u to se pretovorio i naš dubrovnik...krdo ljudi tutnji ulicama grada. ne znam kako je danas u rimu a vjeruj mi, ne bih niti provjeravala! prošla me volja za bilo kakvim takvim putovanjima? čak i u dvoje! tempi pasati

ibaranas, zašto nije? kaj je iskrica neko opskurno tamno mjesto gdje obitavaju psihopati, ubojice i ostala niža sorta ljudi? ja dapače, mislim da je mojih 17 godina na iskrici najplodonosniji dio mog života barem glede pisanja i pokušaja ljubavi, a o tome da sam bivanjem ovdje naučila štošta o životu i ljudima, da ne govorim! radije pišem i "crtam" tj. objavljujem fotke tu nego li npr da moje fotke objavljuju u večernjaku ili jutarnjem? ja se nemam čega stidjeti, iako je stid u tanašnje vrijeme vrlina rijetko prisutna? za mene se te novine godinama već prostituiraju više nego iskrica! a zapitaj sebe zakaj tako misliš? btw koliko bismo svi mi bili siromašniji da nije netko podijelio svoje privat slike ili događaje (prekrasne svjetske izložbe slika ili knjige, a o internetu da ne govorim...koliko bismo bili siromašniji i manje znali)...u kojima nije ništa drugo do li opisano upravo vlastito iskustvo tj iskustvo iz prve ruke! tako gledano, sve što je ljudski nije mi strano. a mjesto gdje će tko što objaviti nimalo ne umanjuje vrijednost toga. govno može biti i u louvru pa će i nadalje biti to. ima jako puno ljudi koji misle kao ti ali to je njihov problem...i nitko ne očekuje od vas da objavljujete. ja od sebe očekujem, pače...činim to svim svojm bićem! a btw svi moji koji me znaju znaju dugo već da sam na iskrici i ništa me manje ne cijene...ili ako da, više nemam ništa s njim! pojam privatno i javno je prilično danas drugačiji nego li prije 50, 100 a kamoli više godina! na koncu, neki grci, neki rimljani su nas "šišali" glede uživanja u životu a zašto mi uporno sebe kastriramo, ne bih znala kazti?

Rim je uvik lip, a slazem se potpuno sa tobon da nije sve u sumanutim razgledavanjem znamenitosti, triba malo i osjetit duh lokalnih obicaja ukusa okusa