HIPOKRIZIJA

najljepše jezerce paklenice


fenomenalne stijene pakleničke

moja ljepotica i ljubav, pesa sara

PAKLENICA (STARIGRAD)
Dok plavetnilo zadnjih tjedan dana okupira i moje tijelo i moj duh, nema ništa logičnije nego da u ovih sedam dana stvaranja na treće mjesto važnosti hitim Paklenicu! Kako sam prije cca 17 godina ostala bez svog partnera i bez kamp kućice (zadnji put sam u njoj ljetovala 2006.g.) na prekrasnom komadu zemljišta na rtu Kamenjak (to je jedna tužna priča o prodaji toga), valjalo je naći nova mjesta za godišnje odmore! Tim više što sam 2009.g. udomila i lovačku pesu staru tri mjeseca, pa sam svake iduće godine s njom išla na more! Najbolje rješenje činilo se ono sa vikendicom moje ex šogorice, koja me prve godine pozvala da odem k njima, a potom sam ja gotovo svake godine odlazila tamo na ljetovanje, normalno uz plaćanje apartmana. Bje to meni jako simpatična kuća prizemnica sa dvorištem baš po mojoj mjeri uz što manje betona a što više raslinja i prirodnog okoliša! To se jako dopadalo i mojoj pesi koja je naprosto uživala u dvorištu…ja na ljuljački ili ležaljci a ona izvaljena na toplom betonu! Naša idila trajale su godinama, iako nismo uvijek bile solo…nešto prijateljica, par prijatelja i par partnera! Volim kad je nešto dobro, podijeliti s drugim ljudima. I ono što imam…bilo da je to bilo pozivanje u kampericu u Istri bilo kasnije u hostel u Pragu! Nažalost, nije mi baš uzvraćeno od ljudi ali jasno mi je da ljudi uglavnom funkcioniraju po principu koristi? Ta moja Paklenica pasala mi je iz više razloga. Obično u lipnju nema više ovih penjača a još nema niti turista. Slično je bilo i u rujnu! Dosta godina sam znala biti i u lipnju i u rujnu, ali to su bila neka financijski bolja vremena. Često sam bila tamo i sama sa svojom pesom, ali baš ta financijska strana je bila razlogom što sam prostor dijelila, jer sam tako dijelila i troškove. Iznajmljivala sam dvosobni apartman a to baš nije jeftino, a kad tome pridodaš i troškove benzina i cestarine teško da si to može čovjek sam priuštit. Pa sam tako jednom zgodom pozvala i svoje dvije frendice (i moja pesa)! No, kako to obično biva, moji afiniteti i sklonosti drugačiji su od drugih? Ja na moru ne gledam tv, obavezno navečer odem u šetnju i volim popit čašu vina i uživati u moru, mirisima i sl. a volim otići i na ručak van ili pak na kavu dok sam na kupanju na plaži! Ja naprosto kad sam na ljetovanju, uživam i ne brojim novce! Radije ostajem doma ako ne mislim potrošit a ove moje dvije frendice su bila sušta suprotnost tak da sam ih zvala tad i nikad više! Sva sreća, bilo je par ljudi koji su mi bili par…pače, dvojica su bila i boljih financijskih mogućnosti nego li ja pa smo svaki dan izlazili na ručak u obližnji prekrasni restoran. Bijela riba, plava riba, škampi…tek tu i tamo sam reda radi nešto i ja skuhala! Volim kad sretnem ljude koji mogu više od mene. Meni je to pravi motiv da i ja budem više i mogu više. Nažalost, većina ljudi je upravo zavidna ljudima koji mogu više i bolje i ne mogu to otrpjet. To se najbolje vidi upravo na blogu, a nažalost i u firmi u kojoj sam radila sve te godine, moj dragi (kasnije i suprug) bili smo predmetom ogovaranja zato što smo bili skladan par, zaljubljeni i pružili si život kakav malo tko može(ne zbog financija već su ljudi naprosto priprosti i ne znaju uživati u životu). Ako sam na ičemu zahvalna tom svom pokojnom je to da je on uvijek imao stila, čak i muda…potrošiti i više no što je imao, trebao, mogao! Pravi lavlji mentalitet…i na tome svaka čast ljudima koji to umiju. Uglavnom ljudi kupuju nekretnine, štede nofce za starost i ništ si ne priušte u životu...a onda im život prođe i dođe starost i pitaju se...a kaj su imali od života? Ja ništ nemam ali sam imala život! Da se vratim na te moje boravke s prijateljima ili partnerima. Bilo je tu svega, od gledanja tv serija navečer dok sam ja šetala i pijuckala vino uz more ili pak pisala blog o svom „dragom“ koji upravo gleda neku glupu seriju (onu sa mustafom nadarevićem nemrem se sjetit kak se zvala) i tada mi je definitivno postalo jasno da nemam ništa zajedničko s tim čovjekom koji je na moru gledao tv seriju! Meni je Starigrad pasao ne samo zbog tih krasnih plaža na kojima uglavnom nije bilo nikoga (ima samo jedan hotel Alan) pa je moja pesa mogla biti bez lajne, već i stoga što sam svaki dan mogla šetati…satima…do Večke kule…do Selina. A Paklenica je bila prekrasno mjesto za hodanje…šuma, staze Winetoua, stijene. Istpočetka se nisam baš ufala otići skroz visoko već su to bila manje i kraće šetnje šumom, no jedne godine kad sam tamo bila s jednim frendom (bivši dečko) koji je bio dosta dobar s planinarenjm, otišli smo skroz do Ivančevog doma pa i dalje! Na samom vrhu, prekrasan pogled na cijelu Paklenicu! Bila sam tako ponosna na sebe (i pesu) jer smo, ja sa šest banki a ona sa više od deset godina, taj dan pješačice punih pet sati i to po stijenama, vrletima i sl. Nezaboravni dojmovi. Slijedeće godine sam opet otišla sa svojim dragim, ali ovaj put sam ja vodila iako ne do kraja! Ta Paklenica je postala moj way of life! Nije mi uopće smetalo što sam uglavnom tamo išla na more…jer iako sam zadnjih 15 let bila i na Pagu par puta (Lun, Novalja), i u Puli i u Jadranovu i u Šibeniku i u Oštrom, i u Poreču, Opatiji, Selcima,pa na Krku, Pašmanu, Sv. Filipu i Jakovu, Rijeci…nekoliko puta u Tribunju…Paklenica je bila moja destinacija kojoj sam se uvijek vraćala! Kako je to ipak bilo 15 godina mog bivanja tamo, i ove fotke će biti više simbolične jer sam puno godina već ranije objavila dosta fotki iz Starigrada (neke su bile povod i ratovanja na blogu ha ha)! Većina ljudi zaobilazi tu destinaciju koja nije baš turistička (osim za ljubitelje penjanja u svjetskim razmjerima) tako da se nadam da ćete uživati u ljepotama i prirodi dotične? Ja jesam!

Dosadna si više!

Ricambi, jesam, znam! Isprika svima koji pišu blogove a ne "crtaju" svaki dan. Ovim svojim ciklusom htjela sam (osim što sam sebi obilježila 16 godina bloganja i pisanja) upravo ovima kaj svaki dan godinama stavljaju samo fotke a ništ ne napišu, ili napišu jednu rečenicu kao ti npr ..da je blog postao nakarada! A ja ću sedam dana doprinositi toj nakaradi baš s namjerom da budem dosadna i s dozom "mrtva ozbiljna" kao što ste vi važni kad radite isti "posao" kao ja. Uživaj kao što ja uživam u tvom byllingu i verbalnom zlostavljanju svaki dan! O tvojoj nepismenosti glede č i ć ne bih ovom prilikom, ali bilo je davno već vrijeme da ti netko kaže da je tvoje ponašanje neprihvatljivo pa bio ti sto puta invalid! Lijep ti pozdrav

Aha..

blue is good

Dobro

zagonetni wasy! jel ovaj ah od lipote(kak bi reko jarac) ili ti je pak dosta ko ricambiju pa reče...ah (znaš onu....reče grah....). dobro ti jutro. znam, poštene cure neće nit spomenut graha a kamoli učinit ono...al ovo je šala mala jutarnja! jutros sam baš se probudila na desnu nogu a lijevu ostavila u krevetu, tak da...ugodan ti dan

bok đuro....lijepo da se i tebi sviđa blue kao boja, a o tuzi ćemo drugi put! pozdrav ma gdje bio!

jareč, pa jel to moguće da je tebi nekaj kod mene dobro? zezam te..dobro ti jutro!

ups...jarče

Krasne su fotografije, posebno mi se sviđa ova prva i ova druga " in blue"
Prostor poznat, nije ,u mlađim danima bilo ljeta da se nismo tamo penjali , do planinarskog doma, na najbolji grah na svijetu :)