HIPOKRIZIJA

jezero sabljaci (ogulin, bjelolasica)


opatija maškare


jesen na savi, prekrasno drvo

sljeme, kraljičin zdenac

IZLETI (PUTEŠESTVIJE)
Početi ću objavljivati dva puta na dan „blogove“ s mojim fotkama (sedam dana stvaranja) kako bih sve to ugurala u sedam dana! Znam da vam je sve to previše, i meni je, ali ja obično kad se nečeg primim, to i završim! Dakle, putovala sam jako puno, više u ovoj državi nego li u onoj. Moj ex pok.surpug i ja obišli smo cijelu lijepu našu…skoro sve otoke (osim silbe, lastova, šolte i još poneki mali otočić)! A onda smo 2000. godine krenuli pet dana u obilazak Slavonije! Najprije N.Gradiška pa Osijek, Đakovo, pa Vinkovci, Vukovar (Ovčaru obavezno), Aljmaš, Ilok te Kopački rit. A i nakon razlaza od njega, često sam išla na izlete u unutrašnjost! Bili su to uglavnom višednevni izleti jer baš i ne volim ići na jedan dan, ali bilo je i toga. Počet ću sa izletom u Grešnu Goricu gdje se jako dobro jede (preko nekoliko puta) ali pamtim jedan, kad je moja pesa imala jedva godinu dana! Nakon ručka obišli smo i obližnji Veliki Tabor koji se baš preuređivato. Ja sam bila nadobudna i pustila moju mlađahnu pesu bez lajne a u obližnjem selu niz padinu, „pasle“ su kokice! I bome se ova moja zver zaletjela med kokice, zgrabila jednu za gušu i trk…bježi ona, trčim ja za njom, za menom moj partner…ko u čaplinovoj komediji! I nisam je vlovila ali sam se u jednom momentu bacila na nju (pesu) a ona je tada pustila iz ralja kokoš, kokoš beži sva krvava, pesa oko usta sva krvava. I nadobudno ja odem pozvonit na vrata kuće gazde da platim štetu, jer nije red da se kolju tuđe kokoši? I kažem ja čovjeku takva i takva stvar, moja pesa bez lajne, vaše kokice van dvorišta i tak…koliko sam vam dužna za neku štetu (kokica živa i zdrava u toru), a on meni ni pet ni šest 100 kunića! Ups? Pa za 100 kn sam mogla dobit tri kokice na placu, a ovak je njemu ostala i kokica i dobil je 100kn. Dala ja odmah lovu, kaj ću se svadit, ali kasnije sam malo razmišljala kak je zagorec bil pametan a ja bedak! Da je iskal 50 još kako tako, i to bi bilo preveć. No, učiš se dok si živ. Potom sam uvijek s pesom kad sam išla kroz selo, obavezna lajna! Bilo je zadnjih 15 let puno tih nekih izleta od Gacke, Opatije u više navrata (maškare), zadnji sa kćeri u Šernbrun pa u prekrasni Ptuj nekoliko dana, češći boravci po par dana u Križevcima, Skrad i Gorski kotar, Rastoke…tko bi se svega sjetio ali fotke su me podsjetile! Svaki taj boravak ima neki štiklec, povod, razlog. Normalno da sam svake godine išla i po nekoliko puta na Sljeme (osobito Kraljičin zdenac) gdje je posebno uživala moja pesa! Odlasci u Samobor su bili često ne samo zbog kremšnita već i zbog događanja! O Savi i savskom nasipu da ne govorim, tamo smo moja pesa i ja provele dane i dane…skoro svaki dan, osobito dok je bila mlađa…i po par sati! Ima i tih slika milion (priznajem, opsesija mi je fotkanje), sto poza moje pese u šumi i sl. Sve su mi drage i ne brišem ih za razliku od nekih ljudi! Općenito, već dosta dugo više volim pse nego ljude, ne zamjerite mi!

Sve ok! Platila si i imaš pravo, ali nepristojno je i dosadno svaki dan zauzimati toliko prostora sa svojom opsesijom.

Već dugo, dugo nisi foto model!

bravo ricambi, potpuno si u pravu! citiram te:
"Sve ok! Platila si i imaš pravo, ali nepristojno je i dosadno svaki dan zauzimati toliko prostora sa svojom opsesijom."
a ta tvoja rečenica se upravo odnosi i na tebe jer tvoja opsesija nekim ljudima ovdje je nemoguća! ti to činiš puno dulje i više svaki dan od sedam dana mog stvaranja! a kako se obračunati s nasilnicima i uzurpatorima nego upravo na njihov način...da im pokažeš što čine! nadam se da ćeš u ovih sedam dana naučiti što znači maltretirati druge ljude svojim glupostima? no, najgore je što ću ja prestati a ti nećeš ništa naučiti jer nisi glup i tup već si zločest čovjek (nažalost, kao i većina hendikepiranih koji se ne mogu nositi sa svojim stanjem)!

a glede foto modela, upravo ću ovih dana tj sedam dana stvaranja u mapi osobno pokazati gole stare ljude, koji su po meni pravi foto modeli! jer, svaki dan smo sve stariji kao narod kao civilizacija....pa je dobro suočit se s tim i maknuti fetiš mršavih i mladih žena, osobito vama muškarcima. morat ćete drkat na nešto drugo?

Da se razmemo, ja sam izrekla notornu istinu koja je hereza! Pitanje je koliko bismo se bili u stanju svi mi tzv normalni nositi sa svojim hendikepom? To je teret koji se nosi kroz život i treba pripomoć takvima ali ne bezuvjetno da nas maltretiraju? Nažalost ovo društvo i država nema empatiju za invalidne osobe i stvarno ne brine kako treba o potrebitima, ali deklarativno puna usta svima, pa i crkvi. U te osim invalida spadaju i djeca (neki dan tragična sudbina one šestogodišnje djevojčice) te stari, nemoćni i općenito bolesni ljudi! S društvo vrijedi onoliko koliko skrbi o najslabijima?

eto, riješila sam izlete i putovanja, a sada ostaju još tri teme...nešto gastronomije, bloških druženja i nešto osobnih priča za kraj! zadovoljna sam, taman u nedjelju ću biti gotova s tim...maksimalno sam skratila sve to, ali nemre život od 17 ljeta stati u tjedan dana ničiji, a moj osobito! no ugurat ću to iako sam tim svojim uratcima postala baba roga bloga! no, nikad nisam bila omiljena na ovim prostorima što mi u stvari laska! učinila sam ovo sebe radi i sad u svoj svojoj punini shvaćam kako sam imala sadržajan život. ako ništa, slike tako govore! eto, desetak dana mog prisilnog mirovanja bio je plodonosan...sumnjam da bih u drugim okolnostima satima to selektirala i uređivala! to mi je neki omaž...ovaj puta u slici a ne u riječi! možda, nakon stotine karticca tekstova i stotine fotki, konačno jednog dana i odem odavdje?

Inferiorni su uvijek jalni onima koji su superiorni......
Biti pametniji i jači od drugih nosi sa sobom svoj križ
Često je to ........osamljenost......

Iako, meni osobno, usamljenost ne smeta. Bolje usamljena nego okružena budalesinama......

eh da, patricia, nisam ateista a bome nosim velki križ! biti ispravan čovjek je isto velki (namjerno pišem velki) križ jer moraš valjda nosit za sve one druge koji to nisu?

a pokazati da znaš i možeš je isto kazna! jer, bilo na poslu bilo gdje ljudi ne vole ljude koji znaju. osjećaju se manje vrijednima i ako ih to baš smeta, nek porade na sebi? ali, lakše je otiš u birtiju i kukat, nać prijateljicu za trać truć nego li proččitat neku knjigu pa iz nje saznat koješta? ljudi konzumiraju takvo smeće da to nije normalno a uopće nisu toga svjesni! povremeno, kad tražim druge kanale za gledat filmove, bacim pogled na hrt 1 i 2 rt, novu...katastrofa...sve jadna da ne može bit jadnija (i najmanje smiješna meni barem već 30 godina) serija tzv domaće serije koje em ne znaju glumit em su stupidne! o raznim shaw plesa, pjevanja i ostalih ne-glasovnih mogućnosti kojekakvih da ne govorim. a ove naše tzv pjevačice ne znaš što je gore? za mene je domaća estrada prestala davnih dana dok su još gabika, tereza, lisica pjevale..eventualno nešto meri cetinić i kondža...a i inače mi domaća ni zabavna a ni rock scena nije bila zanimljiva. smiješno mi je kad je nekome vrhunac rocka bebek i bijelo dugme! poseljačila se cijena hr u svemu...netko tko je živio u pripizdini ne razumije uopće o čem ja to pričam? nekoć je zagreb bio (unatoč socijalizmu) jako nalik ostalim evropskim gradovima, barem 80.-tih godina kad sam ja u njemu uživala. istina, morali smo ići u trst i graz, ali u ilici i končarevoj je bilo više butika i dućana nego li danas vjerojatno u cijeloj hr. a kažu da su obrtnici bili jadni i pritiskala ih vlast? a gdje su danas? tužno je proći ilicom...nemaš kaj videt ni do frankopanske a kamoli do iza britanca. ok, šoping centri su in, ali otišao si u jedan, vidio si sve. svi imaju isti izbor cipela, obleke /što meni uopće ne paše/ a nekoć si mogao kod zg obrtnika kupit cipele ko da si bio u milanu! butici sa haljinama i ostalim stvarima (rukavice, torbice i sl) bili su kvalitete ko u italiji...e moja deca...nemate vi pojma kak se dobro živjelo nekoć. normalno, neki su se i 80-tih kupali u bačvicama (kak veli krelec) i nisu imali vadu već pumpu a neki smo i tada bili u centralnom, imali telefon u kući i tak...i bili 5 minuta od trama i pol ure od centra grada pješice ili tramom!

i onda je normalno da imaš sve manje prijatelja jer nemaš s kim pričat! nemaš s kim razmijenit iste interese. zaducanost tj zaostalost u glavi je nagori oblik zapuštenosti. ovi kaj se ne peru mogu se oprat alli ovi kaj u glavi imaju okamine, njih nemreš promijenit za sto godina! a ja više nikog ne želim mijenjat, a najmanje sebe. sebi sam dobra i minimum koji tražim je da me ljudi takvom prihvaćaju. nažalost, ne prihvaćaju! eto, ja sutra idem na ovaj prosvjed penzića...popit ću si kavicu tam, morti odem i na neki ručak...ali zanimljivo, od svih mojih frendova i frendica (neki opravdano) nitko nejde na to? jedni su generalno protiv svakog prosvjeda, neki ne žele prosvjedovat protiv vlasti i hdz-a jer su vječni zadezeovci (prikriveni a stalno pričaju kak su za demokraciju), neki su škrtice i teško im je platit ručak...a i nemam već par prijatelja i prijateljica! kak je to smešno da u čovjeka u godinama otpadnu svi ti suvišni ljudi...ko drvo u jesen! neka...dobro je tako. dosta dugo to me smetalo, pokušavala sam sve i sva dopasti se ljudima, podilaziti, biti kao oni...a onda shvatih (i na fejsu i svuda) da ti dereš drugom a oni šumom! više ne zoveš nikoga čak niti da pitaš kako je, a kad tebe zovu odpričaš u pet minuta i šlus. neda mi se imat posla s ljudima koji bi samo pričali na telefon ili na fejs a u reali su teški dupe dignut iz fotelje. a 90% ljudi je takva...eto čitam danas ricambija tam kod patriše da nije u tkalči bio 30 godina! pa gdje ti živiš čovječe? u zagrebu? sumnjam! ali on ima opravdanje, a što je sa svima ostalima...imala sam posla s jednim takvim dvije godine...taj je imao hrpu para ali nikad nije otišao 2 tram stanice dalje, kakvi koncerti, izleti, čagica, ručak...zadnjih 39 godina živio je kao i većina rvata..trpao novac u čarapu i čučao doma!

eto, malo sam proilila žuč jutros...ali nažalost, to je istina a ona uglavnom boli! teško je naći si para (više me sex ne zanima) za ovo malo što je preostalo...ali ne ležanja na kauču već aktivnog penzionerskog života. većina ne može nit hodati, nit jesti, nit piti, nit jebati...eh...pitam se što mogu? i onda se čude što se neću nit dopisivati s njima a kamoli otići na kavu? jer nakon kave, njente...to je što oni mogu! dakle, na ovoj iskrivci mi uglavnom preostaje blog i to koristim. a tu je jednako tako...mogući nemogućnici! popla sam kavu i sad mogu u svoj svijet koji ovih dana baš i nije neki (bit će valjda uskoro bolje)...najveći društveni događaj ovih dana će mi biti upravo ovaj sutra....prosvjed koji to nije. sram vas (nas) bilo umirovljenici koji niste u stanju izaći i zboriti se za svoj bijedan život. ja koja imam duplo više od prosječen hr mirovine idem, ne zbog sebe već i zbog vas. a vi čučite doma i jadikujte! bolje niste nit zaslužili. i ne izađite na izbore, tko je vidio mućnut glavom i reć što misliš i što želiš? pitaju vas tek svake četiri godine a vi niti tada niste u stanju izboriti se za sebe?

i da, patricia biti osamljen nije baš ugodno. ali zadnje dvije godine probala sam i kako to izgleda biti sam u dvoje! radije ovako solo pa solo!

i da ne bi ostao, trinajsti...eto i četvrnaestog!