HIPOKRIZIJA

sara najljepša

ovaj moj tepih ste već vidjeli, ali kako je najljepši nisam odoljela

šešir star skoro 40 godina


NEŠTO POSVE OSOBNO!

Što reći o sebi u desetak fotki? I kako fotke mogu biti osobne (privatne) u današnje doba digitalizacije i sve na netu? Davnih godina, jedne godine kad sam s malim djetetom otišla sa suprugom na Rab i normalno smo se fotkali na plaži, ja u toplesu i tak kak je to bilo normalno 80-tih godina prošlog stoljeća! Ups, sjetili smo se tih golišavih mojih fotki kad su fotke već bile kod fotografa na razvijanju i izradi? I malo se stiltali…al neka, čovjek je malo uživao u mojim dobrim sisama! Četrdeset godina nakon objaviti svoje osobne fotke (bez sisa) je otprilike kao da si sise poslao na izradu fotografu! Čemu sve to? Pa ovih mojih 16 godina na blogu vrijedi ostaviti traga i u fotkama a ne samo u slovima. Počet ću s Radnićima, rodnom kućom mog pok.oca, potom sa svojom rodnom kućom gdje sam dijelom i odrasla u Puli, ponad arene! Najveće moje postignuće u životu nije moje već moje kćeri, stoga sam stavila i fotke kad sam dobila kćer doktoricu znanosti! Njihova vjenčanja su bila prekrasna (obiju kćeri, svako posebno) pa zato stavih i fotku iz Dubrovnika te sa Visokih Tatri…lijepo je vidjeti lijepe i pametne ljude, pa makar to bila i moja djeca (ha ha)! Slijedeća lijepa stvar koja mi se desila u životu zadnjih tih ljeta o kojima pišem i crtam, bje jedna krasna ljubav i zajednički život! O tome kako je bilo lijepo govori naročito jedna fotka iako ih imamo puno. Uz tog čovjeka uvijek sam se smijala (činim to povremeno i danas), ludovala plešući s njim jer ne zna se tko je bio luđi i tak…bila je to jedna lijepa priča a svaku lijepu priču valja ispričati! Sve te godine imala sam jednog jedinog prijatelja, druga i ljubimicu, moju pesu Saru! Došla je u moj dom sa tri mjeseca iz Dumovca i kao što rekoh, bila moj pratilac punih 13 godina. I danas, prođe i godina i pol nedostaje mi više nego li svi moji partneri, jer nitko od njih mi nije bio drug! Bili su mi ljubavnici, ljubav…ali druga ne imah do li moje pese! Hitit ću fotkom i jedan najbolji tepih koji sam ikad imala (a nije da ih nisam gazila, tepihe mislim) i ta fotka koja je nastala u Novalji ne tako davno, upravo je nastala kako bi sablaznila ljude i njihov puritanizam…kako na fejsu tako i na blogu! Pa ju s guštom opet keljim na svoj blog! Ne biste vjerovali, i s tim dečkom, unatoč proteka pet godina…i dalje se čujem, povremeno vidim i dobri smo si! Neću objesit fotku iz moje ex firme, jer 30 godina posvetit nekom tko ti baš i nije uzvratio, nije mala stvar. Otkako sam otišla u mirovinu ima evo pet godina, nikad tamo više nisam odlazila. Bivša firma mi je poput turskog groblja i bilo bi dobro da se svi zapitate kome i što ste dali (radno) toliki dio sebe koji, kad mine, ne znači vam u stvari ništa osim što vam je uzeo pola života! Hitit ću još par fotki…jedan krasan zalaz s prozora moga doma jedne godine, potom jedan dobar šešir star skoro pa 40 godina te jednu fotku iz Umaga s jedne groteskne životne situacije koju bih rado zaboravila, ali ova predobra fotka jako podsjeća nanj! Eto, toliko od mene u ovih sedam dana mog stvaranja. Poklonite se i počnite, sada vi?

gotova sam i možete odahnuti! željela sam privesti ovo kraju i jesam! volim svoj život i uživala sam i uživam u njemu! drago mi je da to čine i drugi (đusi npr)!

ha ha ova fotka doktorica znanosti nikako da prođe, pa sam ju obrisala...prepametna žena za ovaj blog

ovaj umag i zalaz preskačem!

Vid ti mene..

wasy, kažu tko prizna, pola mu se prašta! nekoć davno (ne tako davno) mi smo to objavili i na blogu, tak da je to stara vijest barem što se bloga tiče. nije baš uobičajeno da ljudi ovdje kažu s kim su što su i tak...no eto, drago mi je da ima iznimaka (ti, ja, đusi...)

Tak lepu šulju imam..

Šulja je super...ma bili smo super par..jedino kaj nismo decu pravili...ha ha

Tko to bakama pravi
dicu..

Di su Perkovići? Meni zvoni Imotski.

Bok ricambi! Zvuči ti možda poznato jer je arsen Dedić dotični Perković opjevao u jednoj svojoj pjesmi...a to ti je želj.stanica koja razdvaja prugu do Splita i Zadra a nalaze se cca 10-20 km od šibenika...a puca kamen ko kod imockog! Sjećam se kad sam par puta išla baki u ovu kuću (koja nije bila tak sređena) dok sam bila klinka išli smo vlakom do Perkovića a onda konjem do sela ili pješice! Ma kakav asfalt a lani sam bila i ovo uslikala...civilizirano selo sa asfalt cestom, vodom, strujom (moj bratić napravio bazen kraj kuće i iznajmljuje kao seoski turizam jer su dvije kuće oduvijek bile)...sve u svemu, pozavidjeli bi neki zege kvartovi koji još nemaju vodovod i kanalizaciju?

https://i.postimg.cc/9f7TYm5C/DSC01404.jpg

Zadnja stanica Perkovic e :)

Eto drago mi da si priznala da ti dok je bila Jugoslavija selo bila vukojebina u koju se nabkaru dolazilo a sad je turisricka rivijera sa asvalton, vodovodom vilama sa bazenima, e.

Sad kazi hvala Europskoj uniji drzavi Rvatskoj i nasemu velikomu premjeru sto su do vas doveli civilizaciju e

Ha ha jarče...misliš do tebe? Jer ja nikad doli nisam živjela (čak je i moj otac otišao od tamo sa 20 godina) već možda pet puta u životu bila kod bake u tom selu. Al da su geni kameni bar na pola, jesu. A ona država kao niti ova nije cijenila sposobnost ni pamet već podobnost i ulizice, tak da za mene su iste?

To je na verudi..

krasna ti je ova dom-kuća..sa ovim krasnim vrtom. pula :))

Ne brojlček, nije na verudi već odmah na početku vodnjanske ponad želj.kolodvora i amfiteatra iliti arene

Da bila je to jako raskošna kuća..a vrt pun raslinja kakvo nikad poslije nisam vidjela..sa paviljonom-kućicom i palmama uzeli su je nekom talijanskom fašistu koji je pobjegao nakon rata u Italiju...prizemlje 100kvadrata moja obitelj a kat druga obitelj. Nije baš humano otići u nečiji dom ali svaki rat ima svoje žrtve.

Sad je tamo kafić
Mlado izlazi
Buka..
Cajke..

Ajoj...kamo da čovjek pobjegne od tog primitivizma koji se nametnuo zadnjih 30let? Pametni i obrazovani mladi su već otišli a mi kaj smo ostali...zlo i naopako. Ali imam dojam da je većini tako tako dobro, jer svi šute i ne prosvjeduju pa je i meni dobro! Laka noć!

eto već i drugog jutra od objave mog zadnjeg bloga sa slikama i pričom! a vidim da mi je blog još na samom vrhu? toliko o ostalim plodonosnim blogerima i blogu? jao si ga vama! a i meni s vama

volim svoja rutinska jutra...to je cijela procedura...pa tuš, pa spremanje doručka...tostiranje...pa pali aparat da se ugrije, pa kuhaj jaje, pa slaži sendvič s namazom, ka voćkice barem tri vrste...pa kavica...sve to traje i više od pola sata! ali meni se nikud ne žuri! i gušt je nakon svega sjest za komp i piti kavu...a poruke stižu...za dobro jutro, dobar dan...i tak! nisam mislila da ću ikad uživati toliko u svojim doručima ali logično kad sam cijeli život (40 i vše godina) radila i nikad nisam u miru uživala u ispijanju kave i normalnom doručku! nadoknađujem toliko toga iz propuštenog života. u mladosti i zrelosti sam uživala u jednim stvarima, sada uživam u drugim! a sada na plac pa na kavicu! volim i te jarunske kavice...ili u kvartu. imam dobar kvart jer je pun kafića, restorana i pečenjara (sad ovako na brzaka odmah sam ih nabrojala četiri pečenjare udaljene svega 5 minuta od mene, tri restorana), u blizini dom zdravlja, škola, nekoliko konzuma, spara i lidla...čak smo tu na zapadu u blizini u španskom dobili i kino u šoping centru z, a nije tako daleko niti city centar one! sve u svemu jako dobar kvart, za pol ure tramom kraj kuće sam u centru grada a o prednosti i blizini jaruna i sava nasipa da ne govorim. ima dosta parkova i u prečkom koje mi je vrlo blizu tako da mogu svaki dan birat...oću li po starim vrbanima ili po prečkom. sava i jarun su poslastice! sve u svemu...kaj mi fali? možda samo ono kaj nemam?

The Lady from West....

West is the best....

Inace... Ekipa bezocno laze. Svi se predstavljaju da su iz Zagreba kad ono... Karlovac, Sisak, Krapina.... Al u lazi su kratke noge..

Krelec se cak hvali da je iz one zabitne Dubrave....

Eto buduci krelec gubi ideje za glogove upss blogove predlažem mu novi Blog koji bi se recimo zvao... O Dubravo MOJA...

Lijepe su ove fotke, rodna kuća, pa kćeri, posebno lika s vjenčanja , Sara, naravno , a i ova iz šetnje :)

dobro jutro patricia a i podne je već! malo si se raspričala ali nadam se da ti je bilo ugodno u svom društvu! da, na zapadu ništa novo kak ja znam reći, ali zapadni dio grada mi je uvijek bio draži od istočnog? možda i stoga što oduvijek (pedeset let) živim upravo na zapadu? čak ne bih htjela otići niti u centar (nema tamo tako lijepih parkova i mjesta za šetnju osim zelengaja i tuškanca), a istok mi je uvijek bio neki drugi mentalitet...nemam pojma kaj je to? trešnjevka je uvijek bila radnička četvrt i valjda mi zato i paše jer i sama smatram da potječem iz radničke obitelji (iako moj stari nije bio šljaker već službenik, a i ja sam imala malo bolji posao, nekako sam uvijek imala osjećaj da sam iz radničke obitelji možda i zbog prezimena ha ha...) i da sam samo svojim radom uspjela se održati u životu!

Je. Rikamby ZdrnY i krelec su mi najdraži na Blogu :) i za sve njih znam otprilike gdje zive :) ipak sara. Nas dvije zivimo u istom kvartu. Zapad :)

Evo ja sam na punti
Pa se mislite di to dođe
:)