HIPOKRIZIJA

U ovom mom zadnjem foto sessionu, sedam dana stvaranja, u pripremi je bila i jedna mapa pod nazivom „šibenska priča“ ali nekako je bilo previše slika pa sam ih kratila i izbacivala pa je od cijele te priče ostala samo fotka kanal sv. Ante! Da parafraziram L.N.Tolstoja"Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način..." koju frazu bih primijenila na moju “šibensku priču”! Potaknuo me Krelec svojim današnjim blogom o šibeniku (obraisanim), i dok čekam njegove fotke sa razvijanja u razvijaču, pa potom u fiksiru pa na sušenju (a izgleda da su se u međuvremenu sve pa čak I ona bosanska jela izgubila), ja ću eto hitit tu svoju šibensku priču u slici I riječi! Mislim da zavrjeđuje budući je trajala, eto sad će uskoro i tri godine kako je počela, a završila prije šest mjeseci. Kao I svaka priča ima svoj lijepi početak, tako i ova moja šibenska! Već na samom početku, tri tjedna boravka u Šibeniku za vrijeme korone, bio je veliki izazov? S jedne strane sretna da se mogu maknut iz kuće a s druge…a kud ću? Čovjeka poznajem tek malo više od mjesec-dva, siječanj i nije baš neki mjesec za biti na moru i tak…ipak je prevagnula moja avanturistička strana I tako sam ja proboravila u prekrasnom Šibeniku tri tjedna! Ne bih se niti tada vratila da nije iskrsnulo nešto za obaviti u Zagrebu što nije moglo čekati? Iako mi je otac rodom u blizini Šibenika i u nekoliko navrata sam išla u posjetu baki i bila u Šibeniku u prolazu na željezničkom kolodvoru, moram priznati da je Šibenik bio jedan od rijetkih gradova na obali koje nisam obišla? Nemam pojma zakaj je to bilo tako i valjalo je to ispraviti! Krasna kuća sa još ljepšim pogledom (fotka) bila je u starom gradu tj centru gdje baš i ne možeš doći autom! To je i najveći nedostatak, barem što se mene tiče kao i to da kuća na moru nema svoju terasu? Ups…nema gore stvari, apartmani super sređeni a nema terase! A meni je upravo to najvažnije na moru, pa zato valjda nisam tamo nikad niti ljetovala i bila prek ljeta! Tri tjedna obilaska Šibenika sa rođenim Šibenčaninom (naturalizirani zagrepčanec) bilo je jedno lijepo iskustvo! Šibenik je stvarno krasan grad po mojoj mjeri…po veličini, po ahritekturi pa čak i po mentalitetu. Oni su nekako uvijek bili svoji I pomalo “crveni” sa svojim mnogim tvornicama i radničkim I težačkim stanovnicima i među zadnjima su se okrenuli turizmu! Obišla sam sve tri tvrđave (sv. Nikole, Sv. Mihovila i tvrđava le Baron)! Dapače, na ovu Sv Mihovila sam se svaki dana penjala dva puta budući je to bio najbliži parkić gdje je moja pesa obavljal piš i ostali party! Baš te tvrđave su me najviše I oduševile jer kako sam cura koja sam se rodila I odrasla u gradu starom tri tisuće godina (Pula) nije mi bilo neobično hodati starim ulicama centra grada! Jedna stvar me oduševila…u centru par ulica imaju (još iz nekog doba) ugrađene niše I posude za vodu za pse! Fenomenalno, to nigdje nisam vidjela! Bravo negdašnji šibenčani. Oduševio me i park i šetnica kanala Sv. Ante te pogled na Šibenik I cijeli taj zaljev. Utok Krke u more u Zatonu bio je posebna priča. Zaljubila sam se u Zaton I moj dragi I ja smo počeli kovati planove kako ćemo dio stare kuće u centru zatona osposobiti samo za nas! Jasno vam je da su sve te priče (znam i iz kojeg razloga) propale! Šetnje okolicom šibenika i ta šetnica sv. Ante je prekrasna. Najmanje što mi se svidjelo u Šibeniku je boja mora? Iako sam lani bila tamo u svibnju, nisam se kupala upravo iz tih razloga…ne sviđa mi se! slijedeći put sam opet otišla u Šibenik u ožujku, opet na tri tjedna i sve to ponovila! Potom, iduće godine u svibnju na deset dana. Jednom od tih puta I moja pesa je jako nastradala od prelca…gusjenice koja je jako opasna za pse i jedva sam je spasila tj vet! Svaki put te moje šibenske priče nije samo Šibenik bio prekrasan već i ta naša ljubavna priča. Možda nije bila tako strastvena I intenzivna kao Đusikina ovih dana, ali bilo je jako lijepo, čak toliko da smo temeljem tih mjesec i pol zajedništva u Šibeniku odlučili zajedno živjeti! Je li to bila dobra ili loša odluka pokazalo se kasnije, kada smo se nakon dvije i pol godine (veze i zajedničkog života) razišli! Svejedno, unatoč svemu, zahvalna sam na tim lijepim uspomenama koje su obogatile moj život! I tako sam upoznala prelijepi Šibenik, rekla bih kolijevku mog oca jer je otac iz tog kraja! Zahvalna sam i tome što sam tada obišla i to rodno selo svoga oca i vjerojatno zadnji put posjetila svoje korijene. I jela fenomenalnu janjetinu iz Boraje! E to nam je bila jedna od najvećih zajedničkih sklonosti…pojest dobru toplu janjetinu!

ah da, zaboravih napomenuti da je to, osim mog pokojnog supruga, bio jedini čovjek koji obožava arsena d. jednako kao i ja! janjetine ima i dalje (baš sam ju danas kupila na placu), ljubavi će valjda i biti još u životu...arsen je otišao...neke stvari i ljudi ostaju a neke odlaze...zauvijek! tako je to u životu, shvatiš da ništa nije vječno a izvjesno je samo da ćemo svi mi otići!

za kraj priče, obrisala sam većinu slika a ostavila ih tek par...meni za dušu! kao što sam i mislila, sve te priče bile su uglavnom...biserje pred svinje! kako priče tako i fotke, ali moj najveći krimen je što sam ja imala život i gle čuda, pokazala sam ga...sebe radi i mojih 17 godina ovdje kada većine (osim par izuzetaka) današnjih "blogera" ovdje nije niti bilo! čast onima prije, a "slava" ovima sada!

u stvari, mene je sram...kako na fejsu kad čitam i gledam to što vidim, u državi kad vidim i čujem hrt a bome i ovdje me sram! dobro je da ga imam!

ovo mora da je vrt Sv. Lovre ;))
više bi volila da su ostale sve slike .. ne da mi se čitat ;p

ha ha...kako je jutro pametnije od dana, tako barem kažu! a vidim nema više komentara od patriše (pa ne trebam niti ih komentirat?)

eh emily, i ja bih puno toga voljela...pa nije! a po meni slike su samo uz tekst...dakle, ono o čemu pišem u tekstu, "podebljano" je slikama! jedno bez drugog je krnje...pa zato obično kad stavim neki foto stavim i tekst! no, kako god kome drago!

a vidim da je i pogni obrisala svoj komentar? valjda se zasramila žena? a već sam ju molila da mi ne dolazi na blog?

kakogod, jutrom blagdanskim (nekoć je to bio dan neovisnosti HR) moram dopunit patrišu (koja je zatvorila komentiranje) i pripomenuti da je propustila napomenuti jednu važnu činjenicu! nije sabor ništa učinio bitno tj samo je proglasio volju naroda! naime, na referendumu hrvatski građani su se u skoro 100% izjašnjavanju da referendumu, da li su za samostalnu i suvrenenu HR, izjasnili sa DA (jesu)! To je bit svega i zato bi današnji dan trebao biti dan državnosti a ne onaj glupi datum od 30. svibnja kada je HDZ osvojio većinu u saboru i pripisao sebi stvaranje države a to uopće nije točno! no, sapienti sat

i da bude opet ono što je bilo (devet komentara), vidim da sam opet na prvoj strani...nakon tri dana! bravo "blogeri" unatoč rastegnutim slikama nikako da me maknete s prve strane? valjda ću danas to dočekat?

a može i bolje...dakle, takav komentar ipak zaslužuje osvrt! dakle, tko prepoznaje napoj? pa valjda svinja? a kako ja pisanjem ipak mislim da je to moje biserje, ne vidim razloga da svinje dolaze? ja se čak i svinjama lijepo obraćam i zamolim da ne dolaze. nek odu na svoj koc!