HIPOKRIZIJA

i tako krenem ja jutrom put administracije u očekivanju iščekivanja i načekivanja? a kad tamo sve u 20 minuta! bravo hzzo! i opet krenem put dotura, kad sam već u blizini, al tamo zajeb! nema uzv do iduće godine u svibnju? ups...nema druge nego nazvat moju prvu ljubav (ionako smo ljetos trebali popit kavu a nismo) i dogovorit da mi malo pogleda cice! i tako zadovoljna krenem ja put seniorske kave u johanu francku oliti gradskoj kavani! lijep dan, još ljepši pogled na trg pun (kretenskih, komentirali smo frend i ja) turista, ali što ćeš...takva vremena! i nakon seniorske krenemo mi na ručak, a kad tamo: premium juha od hokaido buče (tvrdo č majke mi), pa pileći medaljoni u umaku od pršuta, kadulje, pa pire, pa 1,8 l merlota i za desert razme se cheesecake (tak se valjda piše) s borovnicama! kaj je frend jel neću vam pričat jer nema smisla da zavirujete u bilo koji drugi želudac, osim moga! potom šetnja do tkalče opet na neku cugu i kavu! i tako do tri ure! lijepog li života! a onda me fejs podsjeti na jedan meni najvažniji događaj mog života iako nije moje postignuće. pa hajde da i to pridodam ovom lijepom danu. događaj se zbio prije sedam ljeta, ali dijelim ga i danas, jer moj pametni fejs mene podsjeti i na ono što ja zaboravim!

I MOJA KAPLJA (crtica iz današnjeg života)

pomaže ju tkati! tu sreću njenu. a bome i moju. eto, konačno, nakon tri duga ljeta otkada je predana doktorska disertacija moja ćerce konačno pred komisijom...postala doktorica znanosti! i rekoh...veseli se, raduj danas! zaslužilla je. jer, neki ljudi doista nemaju sreću, dapače...sve se uroti protiv njih. al njihova upornost, trud...da rezultat. pa tako cura nije gotovo imala šansu s obzirom na svoju kardiomiopatiju nit rodit, nit doktorirat. a jest. svaka čast upornosti, trudu, viziji...jer to stvorenje (žena čak) doista zavrjeđuje epitet čovjeka, osobito u ovom društvu koje ženama ne daje baš neku šansu. zahvalna sam i svom zetu koji je to sve pratio...jer je vjerovao u nju. volja i htijenje! to nas razlikuje od majmuna i ostalih četvoronožnih. jučer prije obrane pitala sam ju što će ako ne nađe neki adekvatan posao? reče, pričekat ću dvije godine...dok dijete malo ne stasa, pisati znanstvene radove a potom, ak i dalje bude na burzi otići će van. reče da ima nekoliko doktora znanosti na burzi? sablaznih se od toga. koja smo mi država koja tako rasipa svoju mladost, dok tamo neki metuzalemi i nesposobni političari drže kormila. no, danas sam sretna! lijepo je kad možeš slavit djetetov uspjeh jednako kako je tužno kad dijete kiksa (ili ga nemaš)? no, sve je to život...valjda nam svima da onoliko koliko možemo podnijet? život je lijep i treba ga slavit, čak i kad ga kudimo, kad smo mrzovoljni...no, uvijek ga valja branit, težit i uživat. nekak nisam zadnje vrijeme...no stignem... pogleda, dodira, zagrljaja..nikad dosta! ispeći ću svojoj kćeri krustadu...voli voćne torte...i zagrlit ću je, izljubit..nju i njeno dijete! sve su to moje (i njihove) kaplje života! ponosna sam mama...sretna mama,a bome može bit i moja kćer, jedina doktorica znanosti u mojoj bližoj familji! čestitam kćeri!

ah, da...zaboravih naramak suncokreta koji sam uzela silazeći s dolca onako u prolazu...kaže ona, jedan komad 2 eura, ja kažem puno, ona kaže može tri za četiri, ja kažem može, a ona da četiri za četiri eura! eto što ti je moć cjenkanja! sad mi je jasnije zakaj su najveći trgovci svijeta (židovi) zavladali i pokorili svijet! i dobro reče danas RF a citirajući Puhovskog, oće li svijet zabranit i izraelu da napada gazu kao što je zabranio putinu da napada ukrajinu? ili i dalje imamo dvostruke aršine, jedni mogu a drugi ne? agresija je uvijek agresija...hamasa...izraela...jadni civili stradaju! neće biti dobro, ali tko jebe svijet...glavno da je moja buća danas bila dobra!

Čestitam ponosnoj mami na doktoratu njene kćeri.
Velika je to radost i ponos majci.
:)

Šaljem buket orhideja i ruža mami :))

hvala patricia!

Sara, iskreno čestitam na kćerinom uspjehu.

Nije lako položiti doktorat, u to treba uložiti mnogo truda, rada, novca, vremena i strpljenja.

čestitke :)
pod svakako :)))


al meni svaki puta kada čujem takvu priču, a nije jedna... zanimljivo kak je naša država, vlast jelte, zapravo potrošila brdo novaca na stvaranje akademskog građanina i onda ih takve školovane pusti da odu u bijeli svijet, jer nedaj bog da im daju normalniju, samo to, plaću, pa da ostanu tu i da ih ovo naše sunce grije kak se spada..

ne ulažemo u svoju budućnost, ne čuvamo ih, i onda se furt čudimo kaj smo sluge, i ostali bumo sluge..za navek

Hvala lana!

Hvala dona!

Hm...i ha ha...ne samo da joj nisu dali veću plaću već žena evo već sedam godina nemre dobit odgovarajući posao prema spremi! Jer, nije hadezeov kadar...a niti esdepeov! Ali zato npr Bruna esih (hadezeov prirepak) dobije posao u HR arhivu gdje se traži doktorat a ona ga nema! Tri puta ponište natječaj samo kako ne bi posao dobio netko tko je kvalificiran ali nije njihov? Jer u ovoj državi i čistačica mora bit u hadezeu a kamoli kakva doktorica znanosti! Sva sreća što žena ima bogatog muža pa ne mora raditi, ali...zašto žena sa doktoratom nemre dobit posao u ovoj jebenoj državi? I onda se čudimo što nitko od pametne i sposobne mladosti uglavnom nije ostao tu! Da, dona ...bit ćemo kmeti u vlastitoj državi a kad nas uzmu u "zagrljaj" svi ti muslimani koje smo primili a još ćemo i više jer nema tko radit za bijedu od plaća (jer oni su sretni da im se bacaju mrvice) bit ćemo valjda "svoji na svome"?Nek se svatko zapita kaj je učinio i čini da to ne bude tako?

Iskrene cestitke !

Hvala una!

Drago mi je vidjet da ima ljudi koji cijene tuđi uspjeh! Mene je to uvijek veselilo kad netko uspije i nikad mi zavist nije bila moto. Dapače, često kad sam vidjela bolje od sebe željela sam i ja doseći bolji rezultat. Nažalost, zavist je često pokretač ljudima, umjesto da porade na svom uspjehu, zavide na tuđem? To sam godinama doživljavala na poslu, jer sam svojom sposobnošću ukazivala na tuđu nesposobnost! Ali ova (kao i prošla) država upravo počiva na prosječnosti, nepotizmu i licemjerju...i poslušnosti! Izvrsnost nije vrlina već dapače nekog i nešto treba onemogućiti! Zato i jesmo pri repu EU

veseli, barem malo kad nakon dugo vremena primiš konačno i ovdje jednu poruku...ko nekoć! sa smislom, svrhom i razlogom! dobro je da postoje još ljudi koji imaju što za reći. a dan je bio uspješan, ali naporan! zadovoljstvo kad nešto riješiš je sveopće, i držat će me par dana. lijepo je kad imaš ljude u koje se moš pouzdat, prijatelje, djecu...naprosto...ljude! a ljetu je izgleda kraj...konačno. valja se spremiti za dugu zimu. zaledilo se srce, ruka...jedino će radijator biti topao! tako valjda mora biti? ali godišnja doba se mijenjaju i stalna samo mijena jest...tko zna...tko zna? ja ne znam!