HIPOKRIZIJA

(slika prikazuje žene oboljele od raka dojke)

Istovremeno sam ponovo dohvatila Hadrijana i njegove memoare i ti mi se javi. U tome vidim neki znak, pa za razliku od prepiske od prije godine i više, ovu ću s tobom imati…javno. Iako si mi, sada vidjeh, poslao deset poruka. Noćas, dok spavah snom pravednika, bjah s tobom do sitnih sati. Od cijelog društva, prijatelja tvojih, mojih prijateljica, opet do nas samih? Ne znam što ti je trebalo cijelo društvo da bismo nas dvoje vodili ljubav, jer iako rekoh pod tvojim uvjetim ne znači da nemam svoje? A ti su da ih nemam! A ovdje na blogu…voljet ćemo se javno, a jebati tajno! Jer sve što doživi jedan čovjek (reče lasić, a nije frano) doživljavajuju svi ljudi. I podsjećam se žene u crvenom…jedne večeri je pustih na blog, nisi samo ti plesao! Potažit ću crvenu haljinu, ali ionako ćeš je skinuti? Ovaj put nemoj čekati godinu dana. Jer, ta tajanstvena igra u kojoj se ide od ljubavi tijela do ljubavi osobe činila mi se dovoljno lijepom da joj posvetim dobar komad svog života. Pa iako uglavnom sve ludosti prođoše, sjećanja ostaju. Pa ću samo ponoviti sjećanje.

Ne želim biti poput ostalih pripovjedača erotskih priča (i ovdje na blogu), kako reče Hadrijan, “…koji su jedva nešto više od mesara koji izlažu na prodaju malene komade mesa što privlače muhe.”
Ta poznato je da svaka istina izaziva sablazan pa tako ja možda želim polučiti, izazvati…sablazan. Uzburkaj mi život, reče jedan iskričar svojevremeno, a potom kad je doživio brodolom, zajedno sa mnom, vjerojatno je požalio. Želim opet…žaliti! Ne treba ispunjavati sve želje, ne treba uvijek živjeti istinu. Ponekad je bolje ostati u laži.
Čak i onda kada neki dijelovi života počinju nalikovati na ispražnjene dvorane palače u kojoj osiromašeni vlasnik stanuje samo u jednoj odaji. Koji je smisao da pohodim sve svoje odaje ….podrume, tavane, više i niže katove, a imam samo…stan. I moj krevet, zategnuta plahta boje naranče (nisi spomenuo boju, ali koru jesi). Voljela bih da je zgužvana poput njezine kore. Čak sam ih prestala peglati posljednje vrijeme, kako bi…ličile. I opet mi se vraća Hadrijan i njegova najezda duha na put nego puti na duh i ti sa svojom znatiželjom. I besanicom, mojom. Jer on kaže:

"...što je drugo naša besanica do bjesomučna upornost našeg uma da proizvodi misli, odbijanje da se povuče pred božanskom glupošću naših sklopljenih očiju ili pred mudrim ludilom snova?..."

A ti vidim jutrom, četiri ure pisao predzadnju poruku. Jer uslijedit će slijedeća. I dok sam ja jutrom pisala ti ova slova ti meni već napisao poruke, koje nisam čitala. Ali sam ih…odgovorila. Ludošću svojom koju ti poslah u galebu slomljena krila. Kako bi inače znao da sam te pohodila. I ostavih nadu da ćemo se pojebati? Hoćemo! U nastavku reći ću ti....kako, kada, koliko, zašto...!

(weblog nike45, 02.08.2009. 15:53:34)

lagulmo:
Neznam sta mi je trebalo toliko ljudi, ali oni su dosli kasnije. Mozda da se podjeli sreca, osjecao sam se sretan. Inace sam tip usamljenika, nemam svoj krug ljudi, u stalnom lutanju, potrazi. Cesto je to onaj prolaznik kojem se vidi glad u ocima, a to zene odbija, naravno. Trenutno sam u dobroj fazi i nemam taj pogled, od pocetka ljeta. To s ljetom je uvijek uzbudljivo, sklon sam zaljubljivanju i ta se sklonost ne mijenja od gimnazije. Mijenja se samo prica, ali vrenje ostaje. U toj prici sve je vise suza sto ne umanjuje njenu privlacnost. Ljepota je kad me dotakne rezonancija tvojih misli. Bio sam otvoren i napisao ti svasta na prvu kako mi je doslo, i to je bila ljepota u tom trenutku. Kasnije sam se osjecao kao da sam imao posla sa ludim tipom, ali sam vjerovao da ce proci kod tebe. U ludosti i neposrednosti ima nevinosti. Ti si zamislila da se volimo javno. Svida mi se tvoja ideja da se sreca dogada svima, i ja mislim da je sreca nesto sto nam se pojavi, ali nije nesto tvoje niti moje, veca je od nas, pripada svima. Sreca ili ljepota svejedno, i kad bude tuzno biti ce ljepota, jednostavno zato jer smo lijepi, i sve sto napravimo ljepo je. I ljepo je kad strepim od tvoje reakcije a jos ljepse kad se stidis, mada znam da ce stid nestat. Imam i ja neki znak vezan za tvoje pojavljivanje u mojim mislima. Sanjao sam isti san stalno iznova. Bila je noc, snijeg i spremao se pokret. Nije to vrijeme ove nase civilizacije. Cekali smo na konjima, muskarci, zene, djeca, starci, cijeli moj narod. Kad su se zadnji izvidnici javili da su svi spremni, poveo sam ih u planine. U glavi sam imao crveno ucrtan smjer kretanja, nalik srednjovjekovnom labirintu, na tom putu, znam sresti cu tebe. I prije godinu dana dodala si mome snu tu drugu dimenziju. Dozivio sam te kao sloj zraka kroz koji sam gledao svijet. U tom praznom sam te osjecao. Previse se neobicnog veze za tebe. Drago mi je da si rekla da nisam mačo, da neznas tko sam, volim ta otvorena mjesta u tvom pogledu, tu se jako dobro osjecam. Kad sam u dobrom sa sobom i ja se tako vidim. Tvoj pristup istini je kazes poucan, moja istina nema nekog opravdanja, ona je takva kakvu je nadem, i ako joj moram dati neku svrhu onda je njen zadatak da me zbuni, da mi iskljuci um, kao mjesto kontrole. U kontradiktornom postanem samo svjedok i neznam kad ce me zaskocit istina o mesu. Laz nekad cuvam za druge, ali nikad za sebe. Zivot mi je bio vrlo los, da sam se temeljito zgadio sebi, prije par mjeseci. Otada ne pijem niti pusim. Nemam viska niti jedan komad namjestaja, a kamoli kat. Maknem od sebe sve sto mi nije vazno. A svidila ti se znatizelja. Znaci da si i ti znatizeljna, sto mi se jako svida.
03.08.2009. 02:08:49

nike45:
sonia, znaš onu priču o vojnicima i netom osvojenom zamku...pobjede tek do prvog poraza. i pticama...koje tamo uvijek obitavaju! stoga se valja kloniti...pobjeda koje vode...ili poraza..koj opet vode...
02.08.2009. 16:30:01
nike45:
petra, što se plahte tiče...možeš i..mokru još iz veš mašine...dojam je još bolji...daje osjećaj...vlažnosti!
02.08.2009. 16:28:36
nike45:
bacila, hadrijan se već davno probudio, but...ja sam zaspala! jednogodišnji san...
02.08.2009. 16:27:45
bacila_jesvenizrijek:
u iščekivanju Hadrijana... probudi se Hadrijane, čeka te iznenađenje:)
02.08.2009. 16:20:34
-sonia-:
ma daj nikica ..svaki poraz je put do pobjede :))
02.08.2009. 16:20:05
Petra-a-stijena:
joj, ovo je super... kako da plahta jutrom izgleda zgužvano?... prostreš ju neispeglanu :)
02.08.2009. 16:17:07
nike45:
soni, dala si mi ideju za slijedeći put...zebra tj. crno bijelo...tad ću imati dvije...pobjedničke boje! koje će me definitivno odvesti do...slijedećeg poraza!
nike45:
ne mica, samo je bilo...zatečeno stanje (rekli bi građevinci)!
02.08.2009. 16:13:42
-sonia-:
a da bolje se uklopit, jeftinije je nek investirat u farbanje :))..moja boja je brijem crno bijela ..bar dok se ne probudim skroz:)..poslje mi se jebe za boje ..i za pobjede:)
02.08.2009. 16:04:00
_ah_mica_ko_micaaaaa:
nike, kaj si proučavala feng shui ili kak se to pise vec? :)
02.08.2009. 16:03:20
nike45:
sony, uselila u sobu svoje kćeri a kak je ona imala ofarbane zidove u orange, morala sam se uklopit! ili farbat? a i horoskop kaže da je moja pobjednička boja...orange!
02.08.2009. 16:00:57

Samo sam vam malo pokazala kako se nekoć (prije 14 godina) pisalo otvoreno na blogu i kakvi su bili komentari bez javne sablazni i zadrške! I bez zlostavljača I šutljive većine. Ali to i tako čine ljudi koji imaju što…reći, i kome reći! Nažalost, 2010. godine pojavila se vega i njezini sateliti koje društvo je uvelo zlostavljanje na blogu! Većina ljudi sa bloga se otada povukla i vrijeđanje i cipelarenje je uzelo maha upravo zahvaljujući šutljivoj većini

Ova gornja priča je samo jedna od mojih dobrih priča i ljubavi u životu (ova bje na daljinu)! Volim pričati o svom životu jer ga volim!
Kak reče Simon de Beauvoir
“ …pa što ako „predamo svoju sudbinu u ruke drugome“…krajnji smisao ljubavne predaje istodobno strahovitim i tako uzbuđujućim
Riječ strast u engl. dolazi od riječi pasija, od grčkog pathos i označava…patnju.
Dijelovi iz knjige: Obrana ljubavi (A vindication of love) by Cristina Nehring
“Ljubav koja oštri osjetila, potiče na kreativnost, prelazi i ruši granice…nadilazi granice udobnosti…voljeti s određenom vratolomnošću…postali smo skromniji u očekivanjima, mlaki u svojoj žudnji…”

I što da vam ja radim kad nemate svoje priče već čitate tuđe koje nisu vase i još imate drskosti prigovarat! U gornjoj priči imala sam više od pola stoljeća (ako nekom brojevi znače?) ali sam ipak po prvi put doživjela ljubav na prvi pogled! . Kako da vas tješim kad utjehe nema! Najgore što može biti jest da ostajete sami sa sobom! Ja ipak vjerujem u vas, možete vi to!
Ako budete imali “sreće”, umrijet ćete mladi? Mi žene, iako gole (ne tijelom već dušom) i stare, ostajemo tu i tješimo čovjeka u sebi! Kako bi život bio siromašan da svi umremo lijepi i mladi? I ovako je siromašan! Ne bismo doživjeli ovakve vrhunce koje vrijedi podijeliti i ispisati. Ako već ne iz prve ruke, a ono bar iz druge ruke! U povodu ovog bloga uslijedit će sigurno svo nasilje kojeg inače ima u filmu “Paklena naranča”, ali moja paklena naranča ima veze samo sa mojim orange plahtama i jedne ljubavi na prvi pogled koja mi se dogodila.

Želim vam da ostarite i budete ko ove žene (ili muškarci ali da sam stavila muškarce neki bi mi zamjerili), koje su prihvatile sebe takvima kakve jesu. Jer vasa agresija (kao i film “Paklena naranča” koji vrvi agresijom) prema drugima je samo odraz vas i bojim se da ćete stradati, jer kažu da onaj tko ne prosvjeduje protiv nasilja i šuti o njemu, sudjeluje te i sam strada u nasilju!

s ovim blogom ću se oprostiti od javnog pisanja blogova u ovoj šihti premiuma!

a gle, opće zgražanje i nevjerica, na slici sve su prirodne, svoje, ni jedna nema manekenskufiguru i ne pati od anoreksije

i kaj da ti velim..je koma je, fkt za onak bljuc..al ok znamo kad i kak da se isklaframo..srećom, pa ni ovo jedino mjesto.

al me onda odvelo na ovo..."ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta će mi mladost teško pasti, a bit će ipak da ste vi u pravu...jer sam sam na ovoj obali...arsen..

bok dona! ma da, i ti si dovoljno tu tak da je sve to već deja vu! al, istina jest da mi fali poneka spika i smisleni razgovor i ovdje na blogu...zato sam i uplatila premium...da malo pišem i čitam. nažalost, ostalo je samo na pisanju! no, kako stvari stoje niti to mi više nije gušt...jer mogu sa sobom pričati i bez bloga! i da, dobro je ponekad otići u realu i sa živim ljudima poklafrati! ima nas...poz

tko piše blog u petu uri? mora da je jako zaljubljen u...sebe? jer, razmem da ljudi nemreju spavati pa npr napišu nešto na blogu u tri ure...ili dođu na blog u to doba. naprosto, dogodi se svakom! ali, pisati blog u pet šest sati ujutro...e to je vala .... no, obično su to zdravi ljudi tako bolesni. idem ja polako off sa ovog mjesta do daljnjega...jučer mi je pimpi osvježio blog, ali tako ga mogu čitat i vani! a prepiska...jbt u zadnjih par mjeseci bila sam na per kava...jedna gora od druge...ne znam kaj mi je da prihvaćam takve kave. a i gdje su ti muški...da na nešto liče i da mogu s njima razgovarat? što će mi apolon kad zine, nemreš vjerovat...ili pak platon a zgleda ko kvazimodo! ok, ok...malo karikiram, vjerojatno će se naljutit ovi kaj sam pila kavu s njima ako ovo čitaju, ali i ja sam ljuta na muški rod! moram se zavuć u neki rog i svijećom počet tražit čovjeka ko diogen?

no ima jedan lijepi detalj danas u ovoj magli...fini ručkić u fijakeru sa frendom! pa potom kavica u tkalči..ako bog da sunčeko na nekoj terasi...pa onda neki kolačić...volim male stvari koje čine lijep život!

Sara Blog se piše od 0 do 24 sata, nema vremenskog ograničenja da se nešto objavi........

Ili ima ?
I tko to određuje ?
Ti određuješ kada je primjereno vrijeme za nešto objaviti , ili autor Bloga određuje ?

PS

Napisano jer je komentar broj 13. A 13 (trinaest) mi je sretan broj :)

bok patricia! tebi sretan a meni se ne sviđa na mom blogu, više kao sjećanje na jednog super blogera nego li kaj sam ja praznovjerna! a glede pravila bloga...nema ih! svatko piše što i koliko i kada želi. tako gledano, ja sam samo izrekla svoje viđenje takvog nekakvog pisanja...meni to sik pisati u pet ujutro blog? no, očito ima ljudi koji to prakticiraju...ne znam što bi mene natjeralo da pišem npr pjesmu u pet ujutro? možda u tri? a mogu ja tebe nekaj pitat, patricia? jel može čovjek izreć neki svoj komentar glede nečeg i nekog na svom blogu? nakon što me dotični razvlače glede mog pisanja i bloga ne jednom. pa eto, ovaj put sam samo uzvratila...čak malo i pridodala šlagvorta...kaj je kava beš šlaga. tek toliko da se vidi da i mi konja za trku imamo! mogu i ja komentirat (ne lik, već samo djelo), pojedinih blogera. fakat, ajd sad sam znatiželjna, što te tjera da napišeš bog npr u šest sati ujutro? moram pitat i heidi kaj je nju nagnalo (već nekoliko puta sam to primijetila) da piše blog pjesmu u pet uri? meni to ura za spavanje ili pak bludničenje tj nespavanje a nikako za dolazak na blog. a pazi, bila sam desetljećima ovisnik o blogu...do dvije ure smo znali komentirat...ali bome nikad nisam pisala u pet uri? biće nešto nije u redu samnom, jer očito nisam normalna...normalno je pisat blog u pet uri!

Sara, naravno, da možeš pitati :))
Što me nagnalo da u 6 ujutro napišem pjesmu ?
Aposlutno ništa, rano se budim, i obično preko laptopa slušam glazbu, pogledam vremensku prognozu za taj dan i tko je što objavio na Blogu........
I "zviznulo" me u glavu da napišem pjesmu.........
Pa sam to i učinila :))

A kad smo već kod komentiranja, onda ću napisati samo jedno.
Ne smatram Blogerom osobu koja bilo koga iz bilo kojeg razloga drži na svojoj ignore listi

Također i zaključavanje Blogova smatram kukavičlukom.....
Jer, može se dogoditi da imaš malo komentara , i onda je bolje Blog zaključati, unaprijed nego se suočiti s činjenicom da imaš 0 komentara.....
Iako, da nemam svog vjernog Rikambija, pitam se koliko bih ja imala komentara......

Ali taman da se svaki dan sretnem s 0 komentara, vjerojatno ću objavljivati i dalje, jer sad mi je to već postala.........

navika........

:)

Suglasna glede ignore i zaključavanja bloga. To su i za mene krajnje mjere...zaključam rijetko a ignore grupu obično napunim sa par ljudi u ta tri mjeseca pretplate kad vrijeđaju, kad vrijeđaju druge na mom blogu, kad lažu i sl ali kad ponovo dođem i uplatim novi premium vs dum ljude sa ignore jer nisam zlopamtilo...ja npr ne dolazim na blogove (osim iznimno) kod ljudi kod kojih mi se ne sviđa odnos prema drugima (ili meni) ali ću odgovorit istom mjerom ili žešće, oću! Fajterica sam bila i ostala...no nikad ne vrijeđam ljude, ne ismijavam...volim cinizam, satiru i tak...odoh sad na ručak. Ugodan ti dan

Vadim (a nije Rože)...dakle, vadim ljude...

Ne treba biti zlopamtilo

byebye :))

Lijepog li dana! " Stara dama" od restorana, Fijaker, standardno fina pečena teletina, dobar souvignon, u doba našeg ručka nigdje nikog (horde su nahrupile iz 13h)...amelie torta (jedna za doma(, potom fina kava uz jazz na klaviru i bajsu u kafiću na europskom trgu...mislim da se zove Nikolas ili nekaj slično...pa malo šetnje tkalčom ..pa niz Masarykova do kazališta...sve u svemu lijep lejzi dan. Nikakva groblja, svijeće i ostali kićeraj.....bilo je dana a i bit će još dana za sjećanje! Kak veli ona pjesma kod wasya...nisu oni na grobljima...oni su ili s nama u nama ili pak nisu! Na koncu pepeo mog čovjeka je razasut tam na Kamenjaku a i ja ću tako (ako Bog u vidu mojih kćeri bude tako htio izvršiti moju i njegovu volju)

Dok čekam da ručak završi fazu kuhanja i pečenja, pimpi danas svojim blogom kao da je čuo mene i frenda dok smo jučer šetali od Frankopanske do trga...i sjetili se svih tih trgovina i dućana naše mladosti! Sad već godinama zujim kad trebam nešto kupit po šoping centrima, iako i to sve manje! Puni su mi ormari cipela, robe...kaže jučer frend da je jučer jedva našel svoje copake (jbt Bugatti) jer ih je obukao 2x i spremio a kupio već pred par godina! I tko kupuje tak skupe cipele (baš su onak fensi...sive boje) i onda ih ne nosi? I pričamo mi i o Monte Carlu...frend stalno gleda tukremu kaj se tamo muca i vrti okolo casina (bio on pa zna) i kaže da je pravu gospodu zamijenila fukara, izgledom, manirizma, oblekom i neukusnom...ali imaju lovu i sve prolazi glatko...lovi kaj guraju aute, pa te ženskice zgodne sa bljak tipovima primitivcima...ma sve je isto ko i nekad, al ništa nije isto! Tak i ovaj naš grad...postao selendra!

Opet pri lavAzzi! Ok je meinel, pa je ok i ona barcafe ili segafredo...sve pričam o essprsso kavi pakiranje "ciglice", obično kupim, dva paketića mi uglavnom dosta mjesečno! Ali kad hoću "zaštedit" krajem mjeseca kad počnem konačno pazit na lovu koja samo curi, idem u Lidl i kupim neku za 3,5€ umjesto onu od 5-6€. I onda, kak veli moj frend, zaštedim tak da mi ova od 3 nije dobra pa kupim ovu od 5...pa potrošim 8€ umjesto 5? Ha ha...ovu lidlovu stavim u šturc za "crne dane" kad je i ona dobra! Jebeš Židovku u meni ili još bolje kranjicu škrtu!

Ovaj "mislioc" se zasramio kak ima biti, glavu zario med ruke pa si misli: koga sam prevario izbrisavši sve "zornjačke" blogove?u maniri najboljeg KGB obavještajca, ono čega nema nije nit postojalo! Nije lako ljudima koje pere taština i ego, priznaj brate i idi dalje! Tko jebe čangrizave babe (opraštam jedino ako je ljubomora na baku?)

A ovo podsjeća na pravi policijski triler...svi jure lopova i viču držite lopova (egotriperi), a lopov med njima! Volim promatrati efekat od tog tko će se gdje pojaviti...ko one muhe na Hadrijanovo meso! I skoro da nemrem fulat u pogađanju...pero, mate, bara, mara...ček da vidim tko još fali? Ma ziher bu došao u on...koji obično i dođe na gumno?! Mogla bih otvorit kladionicu za događaj? Baš se pitam kolko ću falit našim dragim " blogerima" kad ne bude mene? Tko će im davat smisao i šlagvort za pisanje? Možda konačno počnu pisat o sebi i svojim lažima, licemjerju, isprsaznosti, "sadržaju" života? Bit će mi zanimljivo, za promjenu, čitati umjesto pisat! Još kad komentatori počnu pisat, jbt...moram početi štedite za knjige i pjesmarice koje će ovdje izaći?

Meni tak lijepo pričati sa samom sobom...neće mi uopće falit taj premium!

Kavu sam popila, dostava DM konačno došla, taxi me koštao danas samo 3€ (Uber ima akciju), amelie kolač od jučet pojeden, sad idem izvrtit neki film...volim svoj život i uživam u malim stvarima! Jedino što danas nisam zadovoljna svojim koracima...cca 1500...al nek se brojač danas mali odmori (jučer bje 6000 pa ako ćemo uprosječit kak to obično rade idioti u ovoj državi,rekla bih da sam na minimumu po ure dnevnog pješačenja!

Kaže metro da sunce danas zalazi za malo više od pol ure! Moj dan završava prav za prav u 17h a vaš tek počinje! Davno sam to spoznala i shvatila da sam više od pol života dala drugima (posao) koji to nije zaslužio? No, od nečeg morate živjeti. Nadam se samo da nećete i u mirovini raditi ili životariti?

Meteo...btw i Patricia je bistra cura pa je prokljuvila manipulatoricu! I nije obrisala jedan blog objavljen u 5 uri već sve svoje "sporne"! Prave policijske metode u lažima! Ajde baš mi drago da nije uspjela norca (a nije Mirko) od mene delati!

Kako me oduševljava ovo sinhrono plivanje iskričavog bloga! Ali, moram priznati da su se svi pojavili osim mog favorita iz kladionice? Sad će valjda i on...tipujem na njega ili ga a nije ootd! Kako mržnja pokreće ljude ..čak je i pogni "uslikala" blog! Šteta, a baš sam je stavila na ignore...možda joj je to bio poticaj? Na blogu funkcionira pravilo...prijatelj mog neprijatelja je i moj neprijatelj ili pak neprijatelj mog prijatelja je i moj neprijatelj! Sva sreća da na blogu nemam niti prijatelje, jer bi mi valjda i oni postali neprijatelji? Jer individualac i biti svoj nema u suštini prijatelja, to sam se uvjerila u ovih skoro 20 let...licemjerje i jal su pokretači...tek do prve prilike prodaje se duša i vragu i bogu...samo za malo slave i koristi! Ha ha...ja protiv svih? Ma dajte me najte...bio je posve dovoljan Heidi blog...ne morate se svi upregnuti...ovakvo unisono vas već dugo ne vidjeh! HR oporba bi se mogla ugledate na vas .kako da ujedinjena sruši HDZ? Ispada da je ootd-e macina vodica...on barem ne vuče svoje terete glede mene desetljeće i više. Ajde uživajte, idem sad Capote-a odgledati! Zanimljiv film, naslov...

Budući je moja kladionica iznjedrila sve sudionike, pače pojavio se i krucijalni favorit na kojeg sam tipovala, može se reći da je kladionica zatvorena! Još samo da svi podignemo svoje dobitke, ako ne, barem kaj smo uložili? Kak reče ovaj Capote Truman, najslavniji pisac u Amera: "više se plače zbog uslišenih molitvi nego neuslišenih" pa je za očekivati da ću večeras puno plakati poradi mojih svih pogođenih dobitaka?

A Philip Seymour Hoffman svaka čast...nosi film. umro je mlad.šteta...no tak je to u životu...budale i fukara se množe trostruko brže nego li što je uobičajeno, a umiru puno prekasno!