HIPOKRIZIJA

Čemerno je gledati taj svijet oko mene. Ne zbog magle, a niti zbog ranog sumraka i zalaza. Naprosto, pogled na okolinu, suživot, te ljude koji su tu, ali u stvari ništa nemam s njima! Koji su to moji ljudi? Zar imam išta zajedničko s ljudima koji greju spati u 19h navečer? ili pak oni drugi, koji ustaju u pet uri ujutro? Ili pak oni kojima ne pada na pamet npr otići na plesnjak, na neki izlet, u neki život? Koncert npr nekog jazza ili ne daj bože klasične glazbe? Što ja imam zajedničko s tim i takvim ljudima? Desetljećima već...trideset...četrdeset...deset godina mog života? s njima i pokraj njih! Što me to držalo tako i toliko dugo pokraj? Nemam ja nit prijatelja nit brata, kak reče moj Tin! Imala sam jednog jedinog čovu, kojem je eto upravo ovih dana bila i neka godišnjica rasutog pepela po Kamenjaku! S njim sam mislila da imam toliko toga. I bje puno, ali opet nedovoljno. Zar je moguće da u cijelom tom svom životu ne imah druga? Ljubavnika da, brata da, možda čak i nekog prijatelja, iako su mi obično prijatelji bili dok su nešto trenutno iskali ili dobivali od mene. Zauzvrat ne nudeći ništa ili gotovo ništa. Nije ovo svakidašnja jadikovka Tinova a niti moja. Naprosto, ljudi koji su drugačiji i koji ne pristaju na abdikaciju uma, koji se ne svijaju kako ih vjetrovi povijaju...takvi ljudi nikome ne trebaju, osim iz koristi. A o ženama da ne govorim. Kome treba brzomisleća žena? A koja k tome ne zgleda ko akrap! Ovo mjesto je samo moje i tu mogu istresti neki svoj čemer. Čitajući bugin blog ne mogu se ne nasmijati, jer još dok sam ga čitala, znala sam njezine "favorite" krelec i fly! ta dva muškarca kad spojiš, dobiješ njen ideal muškarca! Nažalost (ili na sreću) srela sam in vivo i jednog i drugog, i sva sreća da se ne slažem s njom. Osobito u fizičkom pogledu. Istina, flyev mozak mi se uvijek svidio (još dok je bio ergo), ali kako stari, sve manje! Okamine koje vrijeme donosi odnoseći sve više prevladavaju! Na koncu, moram ispraviti bugu jer je posve pogrešno napisala da su njih dvojica blogeri koji su nekoć više pisali? Kaj god! Obojica (osobito fly) dugo već nije ništa napisao, a krelec ionako samo komentira i tu i tamo lupi kakvu fotku uz link! To je ta "kreativnost" naj haj? Ak je i od buge, previše je! to mi je onak, samo usputni štiklec. Nema ljudi (ovdje pogotovo zadnjih godina) ni šire...i to je ono što je čemerno. Nemaš ti čovjeka s kojim možeš pričati, šaliti se, koji ima duha...a i da na našto liči? Ne tražim manekena, ali...ali. I nekako se osjećam da su me svi napustili...i kćer, koja ima svoje probleme kao roditelj, ali meni je to tako daleko. I znanci koji me uopće ne zanimaju, čak niti pod razno. Utjehu tjedno nađem u stručku ruža npr boje ciklame! I svojoj unučici, koja me jako treba ovih dana. Jednu sitnu i malu ciglicu u toj ogromnoj zgradi njezina života, ja neću izmaknuti. dapače, toliko me treba. I ja trebam nekoga? Nije da ne znam koga, ali toga i takvog nema. Neki pepeo...neki čovjek...neki ljudi. Bili. Kao i nada da će ih biti. Ne kažu zabadav, nada umire posljednja!

i znaš kaj wasy, stvarno ste dosadni više s tim vukovarom...kao i sutjeska i neretva i toliko toga što bje u ratovima na ovim prostorima...na brdovitom balkanu gdje se jedino ratovi slave u kojima gine čovjek! jebo vas rat...gdje vam je čovjek? ovaj živi?

a sada poslastica, francuski film....iako mislim da sam ga gledala?

jesam...kak to obično i biva sa većinom filmova! deja vu!

al da se vratim, ovako jutrom uz kavu, krkanima od krelca i fly-a!

dakle, ljudi koji cijeli život tvrče (a poznajem ih i osobno već više deset let, iako priznajem letimično) za materijalnim mi nikako ne mogu biti haj naj. dapače, nisu mi zanimljivi i tako su plošni. pitam se npr kad su ta dvojica pročitala neku knjigu? bila na nekom koncertu klasične ili jazza...makar u mjesnoj zajednici? o lisinskom neću, sumjam da imaju pretplatu npr? u kazalištima se rijetko kaj ima pogledati, ali povremeno čovjek bi trebao zalutati, ako ništa zbog neke kulture izlaska!

meni je npr to bitnije nego li koji auto netko vozi, ima li kućerinu ili stančugu...ili neku fensi vikendicu u kojoj arbajta npr cijelo ljeto kako bi opet stekao novce! imala sam zadnje dvije i pol godine posla s jednim takvim tipom koji je samo zgrtao! ostavila sam ga i eno ga..i sada u 70.g. života radi od 9 do 17 h....istina za plaćetinu od 2 tisuće eura (a penzija mu tisuću). važno da zgrće a to što nema ništa od života, ma tko jebe život!

i onda većina dođe u neke pozne godine i shvati da su proćerdali taj svoj život na stjecanje i da si ništa nisu priuštili...imaju zidove ali nemaju sadržaj! ja sam prošla sve i sva...putovala, izlazila...nije bilo restorana u kojem nisam bila, koncerta na kojem nisam otišla...a o plesnjaku desetljeće svaki vikend da ne govorim! to mi je bila želja i đir.

e sad, eto već par mjeseci ostah bez auta! i to mi tlaka, jer se moram naviknuti...da je problem otići do city centra one, ili do bauhausa ili do glavice...na neki dalji izlet? busom? ah...nije to život na kakv sam navikla. i to me tlači..kad ovisim o nekom hoću li otići na jazz koncert npr u novi zagreb, jer nije baš zgodno tramom ići...a taxi mi se neda plaćati. ili otići na groblje...bogu iza nogu sa zapada na istok grada. sve su to naoko sitnice ali meni zagorčavaju život! jer, ja sam navikla na dobar život.

pa i ta čagica i izlasci, iako mi više nije do toga ko nekoć, eto već 2 mjeeca nisam nigdje bila...i to me smeta! ok, bilo je razloga, jedna lakša operacija koja je imala dugotrajan oporavak! no, sad sam dobro....ali ispada od svih mojih frendica, frendova, znanaca...nitko neće ili ne može ići?

ali zato mi je jedan frend otišao u iran na put! super da hoće, ja ne bih kao što niti nisam jer me zvao. meni je dovoljno otići par dana nekud tu nadomak cca 300 km! a kad treba otić nekamo s autom, tom mom frendu je teško izvadit auto iz garaže i da nekam malo gibamo? ljudi su uglavnom tromi i neda im se. osim za ono kaj im se da. a i meni se više neda!

i da se vratim na blog i ove krkane od prije! nema ovdje na blogu vedrine...a još manje duhovitosti! prisilne, hinjene...da! uvijek su mi bili draži iskreni, pa makar i crnjak! ovi (ove) kaj glumataju happy cure su mi smiješne. a najsmješniji su mi ovi kaj su po blogu i vedre i oblače a doma nemaju u stvarnosti nikakav život! ali dijelit savjete drugima, prvi su na redu. obrisat nekog sam tak, eto ih. ova patriša koliko god je trknuta, kaže sve kaj nas ide! glumce nikad nisam voljela, osim na fimu!

a bilo je i tu poneki tračak vedrine...u vidu neke napisane pjesme (surpi) ili nekih drugih duhovitih ljudi. čoporativna zajebancija (potaknuta nekim ismijavanjem nekog) nikad mi nije bila draga a gotovo jedini takav vid humora bje ovdje na blogu! cipelarenje je bilo najzanimljivije...i takvo se obično pripetilo baš tipovima poput krelceta i fly-a! u svom čoporu su haj naj dečki, a ostalo...pljuvačnica! ljudi ne vole kad im se kaže istina u facu...popizde načistu! a meni to baš gušt...kažem ti drito kaj ti imam reć, ai bez vrijeđanja i osobnih atributa...najbolje je uvijek gađati ljude istinom! ona je neumoljiva. normalno, svi smo mi tanki i imamo svoje mane...i ne volimo ih niti sebi priznat a kamoli javno!

na koncu, nismo svi pismeni...ne čitaju svi, nisu znatiželjni i gladni znanja...većini je ovaj blog prozor u sav svijet! uplate nešto eurića za tri mjeeca,godinu...koliko bi platiti za dvije uzalnice za npr lisinski! nisam ja snob...ali mene nikad jedna prijović ilikakoseveć zove ne može natjerati u arenu? u toj areni sam bila samo jednom...a i to nije vrijedno spomena. ali sam zato odgledala i odslušala koncerte tine turner, stonsa, bečke filharmonije i još ponekih velikih simfoničara EU! i upravo me muči kako bih danas otišla na jazz koncert u kulturni centar novog zagreba? jer, ne sviđa mi se društvo s kojim bih išla...a neide mi se samoj? pa ću vjerojatno to i preskočit. a sve mi se manje sviđaju sva ta moja preskakanja? nadam se da je to samo privremena faza? ako pak ne, bilo je svega i više nego dovoljno...možda je vrijeme za smiraj...use, nase i podase!

da ne bu 13. i napričah se sa sobom...jutrom prostrla sam jedan cijeli život! imate li vi blogeri svoj život? jeste li primijetili odkad me nema da se nemate kime i čime baviti? sad ste prisiljeni pisati o sebi i svome...a rezultat se vidi na blogu? već dva tjedna nema suvislnog zapisa, osim slika! strašan je to trud, zakeljit neku fotku. domet? ah, neka vas...a neka i mene! ja i dalje pišem a nisam nit mislila da ću imat kaj čitat! uživajte u sebi, ja u sebi baš i ne. i da, nije mi nikad namjera bila ovdje biti i nekoga zabavljati. osobito ne virtualno. ljudi koji traže ovdje zabavu, nisu bolje nit zaslužili...jer je neće naći. jeftina i primitivna zabava nije zabava (barem ne meni).