HIPOKRIZIJA

Link

uf, oborio me tvoj aki i parni valjak! iako meni "jesen u meni" ima jedno potresno značenje. prije nekih 30-tak godina, tamo baš u tvojoj deželi, neki čatež i ja i ljubav mog života plesali smo na pjesmu jesen u meni! meni 35, njemu 45...ja brak iza sebe a on tek zaplovio u našu ljubav...i tako punih 20 godina. možda sam ja odživjela tu ljubav za razliku od tebe, koji nekako nisi svoje realizirao? što ne znači da su meni manje trebale ove moje, kada sam otišla od čovjeka mog života! trebalo je skupit sve svoje i otići od njega. pokojni je pa je meni možda lakše skupljati moje krhotine.
i ne prizivam mladost, jer sam ju potrošila, često nemilice trošeći je.
a onda me iznenada sustigla starost koje sam postala svjesna tek u šezdesetim. sad bih čak rekla da me i starost napustila jer nekako više ne razmišljam o njoj! hoću li imati s kime ostarjeti, kak veli arsen u nedaj se ines...jer, svi su nekako već pokojni. i neki prijatelji, neke ljubavi....a ja sam još tu. ištem još ponešto, možda previše, a možda bih prigrlila i malo? dobro je da si imao kome pisati a i ja sam sretna što ti postojiš da ti mogu pisati. ne i voljeti. sumnjam da ikad ikog više? moram priznati da mi je ljepše bilo pričati s tobom nego li se sresti! oči su ti žive i živahne, a ovo drugo baš i ne. ostario si, čovječe!
i ovo možda zvuči surovo, ali baš si za taj svoj otok jer si i sam otok! i ja sam otok, nasukan na kopno. ti barem ponekad zapoloviš, ja čini mi se nikako. možda je ovo moje pismo tebi prvi takav neki zamah...u prazno! jedva da sam more vidjela ove godine. fali mi to...ti mirisi,boje i toplina. ne znam bih li mogla leći uz tebe? možda i bih, tamo negdje na tvojim obalama! alli, vani je zima, prokleta magluština, kiša dere...sivilo. na ono u duši sam već navikla i uglavnom ga niti ne dijelim. kako sam? uglavnom nikako, ali koga to zanima? čak niti moju kćer, iako druga stalno pita upravo to. što da joj kažem? da te nema ne bih imala kome ovo pisati! no, imamo nešto zajedničko...iza ovih crnih prozora je noć...ona nam je zajednička. nemir ionako imamo s tendencijom mira. i piši, piši mi...kako kaže pjesma crvenih koralja....a sada zdravo...i piši mi, piši mi koji put...

Link

fotkica je "uzeta" jednom od ovih vjerojatno zadnjih sunčanih dana ove godine, na jednom pomalo čudnom mjestu gdje obično ne obitavaju ljepote! pa ipak, uhvatih je...kao plamen koji proždire nebo! nekako mi ide uz ovaj tekst jednog maila, jedne večeri i nove nade...da bi se mogla roditi neka (kažem samo neka) ljubav...ali ne ova! u očekivanju, pisat ću, jer imam kome! uvijek je bilo ljudi s kojima si mogao pričati i pisati i onih drugih...s kojima si se mogao samo slikati!

volim pisati ovako u ilegali! obično nema onda onih budala koje srećem tam na blogu...već božji mir...samo moje misli i ja!

pored mene film cesta...kritike super ali nekako večeras nisam raspoložena za takve crnjake! neka vedrina me okupirala danas...lijepo je za pormjenu misliti na nekog! pa makar i zalud!

ajde da malo sviram večeras...nekako mi se baš i ne spava...
https://mail.google.com/mail/u/0/#inbox/FMfcgzGwHpPGmGmMjgbPFkfFHDgcnflV?pr
ojector=1

koja dobra mjuza...ovaj sax baš onak...zamene!

naprosto, ili imamo dušu ili ne!

kako jedna koincidencija probudi upravo nju! a vrijeme je za spavanje!

zadovoljna sam sobom, neka poglavlja (a nisu čak niti to, već samo odlomci) sam zatvorila! dobar je osjećaj jer ne volim držati stvari (ili ljude) stand by! a ni ja to ne volim biti nikome, čak niti nekome! sve u svemu, dani prolaze!

Rekla sam .. pisat ćeš ti i ovako, "iz pozadinskih redova" :))

o alis, bok...otkrila si me, al nemoj nikom reć! poz

eh, kaže i jedan mladac da me čita i da izvrsno pišem....i hvala mu! ali, ja bih radije da drugi izvrsno pišu i da ja mogu čitati?