EKVINOCIJ I SOLSTICIJ
Link
koji je koji? obično pobrkam...jer meni u trenutku tako zvuči. iako se često baš nekako u ovo vrijeme pitam, u čemu je razlika? meni je stalno ravnodnevica. a eto sad će i tri godine kako sam zakoračila u moju posljednju vezu. reći ćete, pa ja stalno o prošlosti? sutra će i ovo danas biti prošlost. u stvari ne postoji ništa...niti prošlost niti budućnost, postoji ovaj trenutak! koji onda slaže mozaik svih ostalih. bezvrijednih ili poneki vrijedan. i poneki tračak. kažeš da ti je riječ snatriti uvijek bila nedokučiva? pa možda i jest zbog toga što je gotovo mistična i uglavnom nestvarna. postanemo ju svjesni tek kad ode. dok snatrimo nemamo potrebu o njoj razmišljati ili pisati. naprosto ju živimo. ova moja prošla priča nije bila to. bila je to solidna veza sa svojim lijepim malim događajima. day by day. a onda je to prestala biti. neke stvari su naprosto utihnule, neke sam sama utrnula a neke je druga strana zaboravila da ih treba raditi. i kako ih raditi. ne mogu nikoga učiti hodati u sedmom desetljeću! i ja sam dugo bauljala, padala i spoticala se, dizala...ali me nikad nisu vodali niti vodili. a ne bih niti ja nikoga vodala niti vodila. drži se brate ili propadni, to bje moj moto. dosezala sam vrhunce u zimskom solsticiju ali i u ljetnom ekvinociju...dan ili noć, nije nikad bilo pitanje. ali je zato uvijek bilo pitanje...imam li s kim? nije mi bio problem kao u nekim muškima u ovim letima, imam li s čim. sada mi nekako opet ravno...zato što niti imam s kim niti s čim. a nije samo do njega. nakon pola stoljeća sexualnih igrica i vrhunaca, ne zanima me ta priča. iako sam neki dan opet svršila sa sobom! mogu ja to i danas. u stvari, naprosto me zanimalo mogu li. mogu. ne treba mi on. iako sam se ovih dana pitala (po ne znam koji put) zakaj bog kojeg nema ne spoji tijelo i duh? obično apolonovo tijelo nema duha, ili pak duh živi u trošnom tijelu. obično bih mogla od dvojice napraviti jednog po mojoj mjeri! pišeš mi o svojom prošlosti...i vrtuljku života. nikad nisam voljela te vašare, ringišpile i ostale relikvije cirkuskih šatri. iako mi je često život bio baš kao da se odvija pod njima. i s cirkusantima. kako to izgleda u mojim godinama, uvjerila sam se ovih dana. cirkusanata uvijek ima bez obzira na dob. ne znam kako je sa ženama, ali muških uvijek ima. smiješna mi je ta mala stvarčica koja se zove muškost. smežurana grudica žilica i ničega...dok ne postane nešto! cvijet koji raste u ženskoj ruci. to mi je oduvijek bio vrhunaravni događaj, gledat njega kako raste u mojoj ruci. i onda prodire u mene. dobro je jutrom pisati o tome, iako me to ne pali više. ništa me više ne pali. tak da i ovaj zimski solsticij može mirne duše doći...bit će mi jednako zanimljiv kao i prošli ljetni ekvinocij! ova pjesma me podsjeća na moj život...izlog u kojem se odvija život, ali on nije moj. moj život je negdje drugdje, ali ovih dana se borim saznati gdje...kako bih posegnula za njim!
24.11.2023. u 8:40 | Editirano: 27.11.2023. u 22:16 | Dodaj komentar