HIPOKRIZIJA

konačno malo muvinga! disco mjuza naše mladosti...abba i slične priče! i dobro društvo, iako mi sve bolje u ženskom društvu nego li u muškom? a malo smo ogovarale i blog! ha ha...nemreju stare blogerice bez bloga. a kaže on meni jutros porukom, da bi on prijateljstvo i traži nekog za dopisivanje! baš lijepo pomislim, iako imam dosta prijatelja. i nisam za samo za dopisivanje ako ono nije full zanimljivo? a takve mogu na prste izbrojati! i krenem ja dalje pogledom na profil, čovjek mojih sličnih godina...ups...živi sa suprugom? pa mi došlo (nemam premium pa nisam uspjela) da ga pitam kako je on to zamislio naše prijateljstvo (btw živi tamo u nekoj križevačko nekoj županiji)? jel tako da ja npr cugom dojdem do njega doma? pa raspalimo grupnjak? ili je morti mislil cugom do zagreba? sve u svemu, jutrom grlo rašpa ko da sam popušila cijelu regimentu...cigareta! jer tamo se nutra puši i to mi baš nije drago. al kad si med rimljanima, ponašaj se kak i oni. nebum jamrala...lijepa nedjelja, dan za odmor. stalno govorim kako bum usporila i svaki tjedan kad počne kažem...e ovaj tjedan ću mirno biti doma i nebum nikam jurcala. a onda samo krene...pa ponedjeljak kava, pa utorak unučica, pa srijeda plac, pa četvrtak doktor pa petak...čagica...i tako stalno! nema niti jednog dana u tjednu da nekaj ne zbavljam? eto npr sutra idem kod frenda na ručak...spravit će musaku. i pogledat ćemo fotke i svašta nešto iz irana! bit će to nadasve zanimljivo druženje. jer o toj tajnovitoj zemlji jedva da kaj znam. već imam i četvrtak raspordan...a past će sigurno i neka kava (ne iskričava)...dobro dok mogu. a mogu. sinoć sam svoju ex bolesnu nogu tak strenirala u čagici da me jutros bole tabani na prstima...obukla sam platforme a to je oćeš nećeš visoka peta! vrijeme je za ić i na čagicu u tenkama. štikle sam ionako već sve pobacala ili podijelila. a čizmak mi baš i nije za čagicu. dobro sam, ak ste se jako pitali. pače...čitam đuru i uživam...i donu...i tak još ponekog ponešto! baš je dobro ovako pisati, mir božji! a vidim jučer "uskrsnula" i jedna "znanstvenica" te piše o astronomskom fenomenu? je, neki su fakat "fenomen"!

a evo jedne crtice sa fejsa, točno na današnji dan objavljeno...ali prije deset let! kako je sve to pase!
DOGAĐAJ DANA (oliti HORACIJE NIJE SPREMAN)
Voljela bih umjesto s tobom pričati s tipom koji mi se sviđa! Ali, on ne voli pričati samnom ili ne zna? Ne sviđam mu se toliko da bi pričao samnom? To čak nije nit upitno? A zašto bih onda željela pričati s njim umjesto s tobom? S tobom bolje pričam iako mi se toliko ne sviđaš? Iako sam sigurna da više pričamo da bi mi se više sviđao. Ja definitivno tebi bih. A i njemu. No, on o tome misli drugačije kao i ti? Netko može imati prekrasne osobine ali ako onaj drugi ne haje za njih ili ne kuži da postoje, one kao da ne postoje. Ponekad se pitam je li postojanje zalud lošije nego li uopće ne postojanje. Pa zašto onda pričam s tobom? Možda zato da shvatiš da tvoje pričanje samnom ima za posljedicu da postaneš svjestan da tvoje pričanje s njom (koja ti se sviđa) nema smisla? I koji je onda smisao svega? Ova naša priča (ima suvišnih lica...ili sam to ja...ili je to ona...ili je to on...ha ha koji četverokut a da većina iz njega uopće ne postoji...pače, on (četverokut) očito postoji samo u mojoj preokupaciji koja je prešla u...okupaciju. Uglavnom nema nit slike nit tona. Što ne znači da ne postoje dodiri? Evo, upravo neki dan on mi je dodirivao ruku! Pitala sam se zašto? Ovlaš! U prolazu! A meni je to ostavilo duboki trag. Čak toliko da nisam mogla zaspati. Ili je tome razlog bio taj što je tu noć opet bio u mom suvišnom krevetu jedan drugi muškarac? Koji je čak bio i tuđi! Sve u svemu vrlo komplicirana priča? Pitam se kako li će završiti? Da li prije tvoja koja traje ili moja koja nit je počela pa nemre nit završit? Uglavnom, puna sam takvih priča. I čežnje za dodirima. Njegovim! Kad sam mu napisala o tome, rekao je da je to...baš lijepo! Potom sam očekivala da ćemo to lijepo pretočiti u još? Jer mu i rekoh da vabi na...još! I to je rekao da je lijepo! I da se čujemo. A nismo! I tako, jedino s tobom pričam, ali ti ne pričam o tim svojim pričama. Osim tu i tamo te pitam kako si ti i tvoja priča? Uglavnom kažeš ne dobro, ali uglavnom vidim kako ju gledaš. Bar na slikama! Zašto sve te priče imaju nekakve nesavršene svršetke? Ili svršetke koji traju. Zašto ljubav samo onako ne prestane namah! Kako se obično i pojavi! Ošine nas i ne pitamo se zakaj? No, kad prestane nekako nismo spremni? E moj Horacije, valja biti spreman!

ne mogu se ne pitat i danas,gdje su svi ti ljudi...koji imaju priče? da li uopće postoje? uglavnom ne!