HIPOKRIZIJA

u nedostatku novih priloga za blog, evo jedan stalno aktualan i prežvakavan u vidu pitanja a objavljen prije deset let na fejsu?


btw, zašto muški kad prekidaju, često imaju običaj da sve preskoče...i sms i bilo kakve riječi...naprosto...ispare! ha ha...reklo bi se što da im čovjek radi kad im je takvo agregatno stanje (propuh u glavi)! a opet, kad oblijeću oko žena nimalo ne liče na pare, pače...obično su vrlo kruti i dosadni? zanimljiva neka transformacija? no, nisam kemičarka pa se valjda zato ne razmem u te...mijene? fakat, zašto muškarci misle da je najbolji način prekida..odlazak bez riječi (ili neka laž)...po tome kak prekidaju rekla bih da su nježniji spol, jer uglavnom nemaju muda za reći u fejs (nekima je fakat ovaj fejs dobro došao)?

žene uglavnom kažu, zato što su kukavice a moj muški frend kaže: pa zato što želi izbjeći sva sranja i zanovijetanja žena!

podsjetila me na ovo i jedna relativno davna (i posljendja) ljubav od prije sedam let koja je nekako baš u ovo vrijeme doživjela svoj nastanak, uzlet i stvaranje! no, kako sve što poleti mora i pasti tako je i ona. pa ipak, lijepo je sjetit se tih nekih dana njenih početaka, ushita i zanosa...nikad nisam imala ljepše blagdane u životu! i trajalo je u kontinuitetu nekako od sredine prosinca do sredine siječnja..onako full dan za danom!

fala, nism luda :) ni zbunjena, ni da mi se sve zmešalo
jer od protuargumenta niš :((( il nekog suvislog ili makar kakvog pa neka me i opovrgava..ali jok nejde :///

i zapravo tužno al i to je iskra i ovo kaj je ostalo

doslovce tak
ostalo

po novom ti je to - gaslajtanje...po onom filmu hićkokovom gaslightning,. aka plinska svjetiljka... gde ju je on delal ludom, da joj se pričinjava, prvo sa svjetlom a kasnije i sa svime ostalim, glasovima, dojmovima stvarnim događajima itd...
a
i da, ima toga napretek
meni isto nevjerojatno, al ebga kaj ja znam zakaj i kak al da je moderno očito je moderno..

nestao u vidu lastinog repa :)

i frend kaže: pa zato što želi izbjeći sva sranja i zanovijetanja žena!
------------
možda i to, ne kažem, jer se nemre suočiti sa suzama, bijesom, slomljenim srcem, ljutnjom, vrijeđanjem nazivima da je ovo ono..
možda kažem


no ja i znam dosta njih, žena koje stvarno ne reagiraju tako...
a i napokon ako se neko toga boji, lako se prekid odvije na javnom a tobož finom mjestu, mirnoj kavani, slastičarni foajeu/ hotel bara...restaču, , pa će je to ili njega spriječiti da dela kraval i cirkus...jer ipka je publika pokraj

ali to zbilja je ono baš grozno, jer prvo kaj si pomisliš da se nije kaj desilo, onda si pomisliš gde sam zeznula, kaj sam krivo napravila
i dulje traje oporavak od tog - nestajanja..
jer nema direktnog odgovora
nema neću, ne mogu, ne želim više, prošlo me je...kaj god
ali nema završetka, kraja, zaključka, the enda

već previše toga ostane visjeti u zraku

pa znaš i sama kada izađeš iz kina sa filma gde se ne zna kaj je, jel gotovo jel uspjelo, kaj dalje, jel ko preživio, kaj sada
pa pol sata dumaš kaj je bilo i smišljaš sama krajeve a svi su mogući a ni jedan nije točan...
i meni je to zapravo jako kukavički..
ak frajer to napravi
brrrr stepavam se na takve situacije.

bok dona...napisala sam podulji komentar na mobitel i ode u vjetar! uf, što to mrzim. obično se sjetim ja kaj sam napisala, ali kako je u ovom slučaju to bilo jučer, ne bih baš. no nema veze. kužimo se nas dvije...a ova većina šutljiva ovdje, koja uglavnom ništ ne komentira već samo tu i tamo kakvu bedastoću, bez svog mišljenja i stava...ma jebeš to! takva je iskrica, bila i ostala...još i gora. na koncu, dugo smo tu i ti i ja i znamo kakve smo sve likove sretale. pametna žena nema šanse na ovim prostorima (ne samo iskrice). a s godinama je sve teže i teže! ta vidi nas...još sve i svašta možemo i hoćemo! dečki? hm...desetljećima sam izlazila van svaki tjedan barem jednom i znaš gdje ih je bilo najviše? oko šanka...već u 22h jedva stojeć na nogama. i što da radiš s takvim muškarcem? nije nit čudo što u deset let hodočašćenja nisam srela iole ozbiljnijeg tipa za bilo što! muškarci se uglavnom rastepu nakon pol stoljeća, osobito nakon razorenih brakova! žene skupe sve kaj imaju (često su to djeca) i nekako opstanu. pače, neke čak i procvjetaju! šteta za muški rod, no s druge strane, nije mi ih više žao. nemam više milosti...sad mi se ne da više niti tipkati par poruka...odmah to otkantam! o raspravi, intelektualnoj ili bilo kakvoj, sučeljavanju mišljenja....ovdje na blogu nema zbora već godinama. no, sjećam se u vrijeme mojih početaka blog je bioo posve lijepo mjesto. bilo je ovih "fizičara" kojima je sve bilo naučna fantastika, ali bilo je i muških s kojma se dalo lijepo divanit, raspravljat...ma divota. do sitnih sati! nije to žal...to je naprosto realnost. o ženama radije ne bih...neke znam i osobno i posve su u real life ok, ali ovdje na iskrici...zavjet šutnje! jbt ko da ćeš zgubit nevinost ak nekaj veliš kontra muškog roda? ha ha...jutros sam baš dobro...tlak više nego normalan, šećer ko u curice...a idem i na jednu finu kavu! lijepo je kad ti se jave ljudi s kojima si nekaj petljal prije vše od pet godina...dođu u zagreb i žele popit kavu...u ime starih poznanstava!

kako izgleda kava nakon pet-šest godina? dobro, jako dobro! uzajamno! past će i neki ručak...nije loše zadržat stara poznanstva, možda bolje nego stvarati nova? i zanimljivo je kako ljudi ostaju isti, ali se i mijenjaju! i ja...i on! pet godina ostavi traga...pa ipak, prepoznaš ono nešto što ti se svidjelo...ali i ono što nije! na koncu, gledajući druge kako se mijenjaju, spoznajemo i svoje promjene. a sada plac...pa opet moja uobičajena frendovska kava! taj medeni bar mi je drag, uprkos i unatoč svega!

nema me dva tjedna i posve nova postava u kafiću! normalno, lošija od prethodne. jebem ja te privatnike koji neće niti platit niti prijavit radnika a onda kukaju kak neće nitko radit? ali, kava je i dalje dobra...no posluga sve gora i gora! a kad konobar nije iole pristojan tj nepristojan je...ne ostavljam napojnicu već točno kolko kaže račun. nauči se pristojnosti i svom poslu!

jučer me fejs podsjetio na dragog, pokojnog frenda. jedno vrijeme smo bili cura i dečko a potom se razišli...godinu dana nakon je umro! i ostaše prelijepe fotke i priče na njegovom profilu. a počeo je pisati baš kad je mene upoznao...ja sam mu bila inspiracija svojom neposrednošću i zajebancijom da se u njemu konačno odvažio duh pisca. i mogu reći da je pisao sve bolje i bolje...osobito tu godinu nakon što smo prekinuli. imao je putešestvije po zagrebu sa svojom kamerom. i svojim duhovitim komentarima. netko tko ga ne poznaje stekao bi posve drugi dojam o njemu. kako često javno hinimo da smo netko drugi? kakogod, šteta čovjeka! baš nekako u ove blagdanske dane smo se i razišli...za novo leto. nije baš nekaj lijepoga ali tak je s ljudima...unatoč letima ne znaju kaj hoće i kaj neće. normalno, obično im je žal...jja prvo dva puta promislim nego kaj nekaj napravim. barem zadnjih pet let!

sutra možda konačno odem s unučicom na tramvaj djeda mraza. da, onaj o kojem se piše ovih dana po medijima. cura i dečko pjevali čavoglave i za dom spremni i onda se čude kaj prosvjedujem. pa ja plaćam taj tram iz prireza tak da mi nije svejedno kaj se tamo arlauče! tomsona ne slušam niti badav doma a kamoli da platim pa da mi netko urla takve stvari? nismo više u ratu.