HIPOKRIZIJA

"nažalost, poanta ove države jest upravu u status quo...okamenilo se u glavama ljudi pa je rezultat toga i ova država! istina, 50% stanovništva ove države došlo je iz vilajeta, bilo bosanskog bilo ovog našeg, podvelebitskog...pa je taj mentalitet zagore i krša preplavio metropolu. a tu se skuplja najviše love a zna se, tko ima lovu ima i moć.tko ima moć, ima i društvo! barem u ovakvim okaminama. mi nismo uopće prošli transformaciju društva od 90. naovamo. zabetoniralo se to u glavama ratom, potom dolaskom nedemokratskih i rodjačkih odnosa, koje pače razvijamo sva ova gotovo tri desetljeća! i što očekivati? pa tko će razbiti te okamine. većina koja je to sposobna, otišla je već van. neće oni da im crkva i kvazi moral određuje s kim će i kako spavati u krevetu! ostaju stari, bolesni i izmoždeni penzioneri koji se bave preživljavanjem! šačica političara i potrčka koji su oko njih uredno rade svoj posao i jako su produktivni. svaki dan izmišljavaju nove zadaće, nove papire, nove urede, nove komisije etc etc...a mi smo ko nojevi zabili glave u pijesak i nabavljamo...purice, patkice, odojke i ostale svinjarije! ljetos smo čistili apartmane koje smo izjamljivali, u proljeće obrađivali neki grunt vu zagorju...i tak...kak veli bard krleža:
"Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti, kak bi bilo da ne bi nekak bilo, ne bi bilo nikak, ni tak kak je bilo."
tko je videl bavit se politikom, nek se ona bavi nama! tužno, pretužno...nisam hrvatica po zanimanju, al fakat sam zabrinuta za...hrvatski narod?"

hm...gdje smo danas, pet godina nakon (ovaj zapis objavljen na fejsu na današnji dan 2018.g.)? još dalje, oliti bliže...propasti hr naroda! ali neka, uživajte u tome...ali kao i do sada, bez mene!

o da đusi, može se umrijeti od ljubavi! a da je razarajuća ova ljubav na daljinu, jest! i nije to dobro...to sam ti rekla još ljetos. ali, znam da ti je ljubav važna...jer ova je vjerojatno posljednja u tvom životu. i zato bi bilo dobro da joj se prepustiš...odeš k njemu koliko i kako možeš, budeš s njim koliko i kako možeš...a ostatak ljubavi na daljinu je uglavnom patnja...no s vremenom ako potraje, naviknut ćeš se...na te mrvice i biti sretna s njima! kad iskusiš takvo što na daljinu, nikad više ne ulaziš u takvo nešto. ja sam to probala i znam kako je bilo...dugo sam se oporavljala...ali u jednom trenutku i prekinula jer ja to nisam mogla. ja hoću sve i ovdje, jednako kao i ti. no, u tvom slučaju, sada u ovim godinama, kad se već desila ljubav, nemoj ju uništavati...neka bude, neka traje...tako kako može. na koncu, možeš sve...sve ovisi o tebi i njemu? ja npr da sam u takvoj situaciji, naprosto bih iznajmila svoju plejs i otišla k njemu...na neodređeno? i živjela...day by day...ovo će te uništit. kužim da si smršavila, i to nije dobro...zdravlje ugrožavaš! znam da zvuči otrcano, ali moraš nešto učiniti...ili biti s njim kako možete i odustati od svojih nekih snova(pomalo su nerealni) ili otići i biti s njim dok traje traje...ili pak otići posve?

ne mogu ti tamo komentirati na blogu, ali evo ovako tu ti kažem što mislim! drži se!

eh, jučer je događaj dana bilo pečenje kolača s mojom unučicom...onak, modlice sa snjegovićima, zvjezdicama, borekima i ostalim bedastoćama! a i sam smo radile figurice. i iako je bio petak, nisam išla niti na jednu čagu...naprosto mi to više ne znači. a i nemam s kim? smijeh me uhvatio kad me zvao moj bivši...da me čuje? jbt kaj me imaš čuti...imaš curu i uživaj. nikad nisam mogla razumjeti te svoje bivše, koji su otišli a onda bi opet nekaj petljali? mrš

ajde, konačno i taj proljev od badnjaka, božića, štefanja i ostalih sranja kreće...pa će valjda i završit? iako sam, kak veli dona, posve i sama u tome učestvovala. nisam vjernik, al neke običaje štujem...pa ću tako danas okitit borek (kome, sebi), pa će sutra nešto obitelji doć na ručak...i tak...sve u svemu, proći će kao što i sve prolazi! još mogu i pojes i popit, jebat ne kak nit nisam (nisam jebač) i tak...dobar je ovo život! past će sad i neka kavica frendovska...i mir i dobro...ko pravi vjernik, u tišini! nadam se da bum otišla i spati prije ponoći jer na polnoćku nisam nikad išla...seljačija mi nikad nije bila in! dvije tisuće godina blejanja...i nikad kraja? al kad se svi međusobno pokokamo, bit će valjda i tome kraj!

prag ovih dana....tučnjava u školi profača i učenika...kud ide ovaj svijet? fala bogu (kojeg nema) ja bum sve manje u tome sudjelovala!

i da, ide mi nakurac svako jutro heidi sa svojim glupim pjesmicama...jbt ta valjda spava na blogu kad već ranim jutrom tak piše? a točno se kuži kad netko piše iz duše a kad vabi? a neka...sretno joj bilo! znala sam visit na iskrici al to kak to rade ona i arapica...ajme nisam nikad! ipak sam ja više za stvarni svijet, virtuala je kurac od ofce (kak veli jedan moj znanac)!