HIPOKRIZIJA

pročitah ovaj svoj REZIME od prije pet godina i ostah živa! pače, svaka mi čast da sam to napisala još prije pet ljeta! što imam danas za dodati? neki novi rezime? ništa! na zapadu ništa novo! ne igra kod mene (niti je ikad) seljačija ala prijović i slični. ja obleku mijenjam ali ćud i svjetonazor nikad! ne može mi nikad stonse, beatle, tinu...eh, potrajalo bi kad bih sada nabrajala...zamijeniti nitko. kao nit arsena. manje više svi moji su sada dobro, čak i on, moj pokojni bivši. čak i ovi neki drugi bivši s razlogom su bivši. sve u svemu, uživala sam u ovoj godini povratka k sebi! kako emotivno, tako i fizički. dobar je osjećaj opet uređivati svoj "place"! i točno znaš gdje si kaj stavio i kad nisi. i ništa ne moraš, niti se prilagođavati, niti imati obzira...samo živiš! to je taj predivan osjećaj kad si solo! normalno, prati ga i onaj drugi..napuštenosti, samoće i nemati kome reći. ali..ali..došlo je pravo vrijeme baš za to. nema više novih pregnuća, nada, stremljenja...reklo bi se ravna crta! ovih dana čitam poznatog američkog liječnika koji je rekao da bi želio živjeti do 75.g. života i tada otići! jer sve poslije toga je patnja. i suglasna sam posve s njim. zato mi nema druge nego uživati što više mogu do tada. za neke puno, za neke malo...meni dovoljno! sretna vam i ova Nova!


REZIME

(29. prosinca 2018.) ·
danas je točno godinu dana kako sam zadnji put radila! ova godina je za mene bila poprilično teška! počelo je već u siječnju sa dvije operacije, kćeri i zeta! oporavak je bio dug i težak, no zadnjih dana je konačno dobro! konačno se vratila normalnom životu, počela raditi, osmjeh ne silazi s njezina lica. i zet je dobro, kažu da je rak izliječen! i ja sam ljetos imala jednu bezazleniju operaciju koja je uspjela posve dobro i riješila moj problem! na osobnom planu dogodio je prijelomni događaj koji sam čekala 40 godina. otišla sam sa 1.1. u mirovinu i mogu reći da je stvarno tako dobro kako ljudi pričaju! tek sada shvaćam, ne koliko vremena sada imam, već koliko ga prije nisam imala. jurnjava je bila obilježje mog života. u ovoj sam imala i jednu vezu i dvije vezice! reklo bi se tri jebača ha ha malo jača! pregršt druženja sa prijateljima, poznanicima....sve u svemu osim djeteta, prilično dobra godina zame! čak sam se i dugova uspjela riješit zahvaljujući pozamašnoj otpremnini. i znate kaj sam još otkrila ove godine? to da volim svoju samoću, prigrlila sam ju i uglavnom uživam u njoj! redovno odem van na izložbe, kazališta, kino, plesnjak...no više ne jurim bezglavo u društvo samo da nisam solo! istina, teško je ponekad i bolno kad nemaš s kime podijeliti tugu ili radost, ali sve više to dijeliš sa sobom! i nekako si smiren, sretan i zadovoljan! nisam još posve odustala, ali kako je ovih dana prošla i 12. godina mog soliranja, recimo da sam izgubila svaku nadu da ću srest stvorenje koje mi odgovara. što ne znači da opet neću učinit neki kompromis, neku vezicu radi sexa, radi priče ili čega got što se u određenom trenutku pokaže prikladnim? mogu sve, ali i ne moram! to je daj dobar osjećaj, taj balans...ništa ne moraš osim onoga što želiš! definitivno, u ovoj godini nije bilo ljubavi za mene i za nekog od mene! i sve u svemu, ovo je bila dobra godina! nakon šest godina izlazaka i dočeka, odlučih ovu biti doma! bila sam karakter pa sam odoljela raznim pozivima..naprosto sam odlučila biti doma! ta predvidivost nekih događaja sve mi više paše! no, iskočim ja još uvijek tu i tamo iz svakodnevice...ko ona ribica iz vode! no izroni su sve kraći i sve pllići, a dubine sve dalje! svijest o tome pomaže mi živjeti. jedno je kad znaš tko i što si i to prihvaćaš a drugo je kad si u nesvijesti i nemaš pojma kaj ti se u stvari uopće događa jer nisi u stanju zaviriti use! osim nase i podase! svakom njegovo! anyway, i ova Nova će biti kako doliči! i što sam starija svjesnija sam kako je novac važno sredstvo sreće! moš kupit ponešto što te veseli.....eto, u frižideru se "ladi" šampanjac neki talijanski, neko fino francusko vino, nešto janjca, sarmica pod obavezno...ostaci kolača...i bok te veseli! u stvari jedino čemu se radujem je i ovaj put novogodišnji koncert bečke filharmonije! jedino će se juhica krčkati i ometati te zvukove radeckog i dunavske plave valove...davno su mi rekli da sam morti ja trebala živjeti u nekom drugom vremenu, kad se slušao jazz, blues i kad su žene bile...dame? no ipak, draže mi je ovo vrijeme s obzirom na moju feminiziranost! jesam li vam rekla da ću se početi baviti politikom? onako, volonterski sa žutim prslukom na cesti! iako nisam sigurna koliko i u tom društvu nisam ispred vremena? pa ipak, vrijedi pokušati! u Novu s novim entuzijazmom svih prethodnih! A kako se "Nijemac" i ja još ne družimo, valja stvarati nova sjećanja! tko zna što će biti sutra ako me on posjeti? film "zauvijek alice" mi još odzvanja u glavi..tnx no tnx! kak ono vele...činim što mogu, a desit će se što mora! sretna mi...sretna vam..Nova!
p.s. neki (slavni) razotrkivaju sise, guzove i slične im "pertinencije" javno...a je eto razgolitih se....ljudski! jer, sve što je ljudski nije mi strano!

nema slike, nema tona, samo riječi!

posve sam prestala pevetirati,,.što radi toga što nemam premium pa mi to stupidno, a s druge strane ne dobivam neke suvisle poruke pa na njih niti ne odgovaram. a ja ih ne šaljem dugo već! općenito, ovih dana sam sama sebi dovoljna.

i da, valja napomenuti, dana gospodnjeg (ovih dana) blog je premiunuo! načisto! i neda mi se baš vraćatu tamo...mislim da ništa ne dobivam a gubim u stvari svoju privatnost u pisanju. budalama ionako nemam što reći!