HIPOKRIZIJA

a nije menopauza. što se ne bi moglo reći za neke muške ovdje? pošalje mi danas tip poruku da bi se želio samnom upoznati, a ja kakva jesam, pristojna, htjedoh odgovoriti porukom: zašto ne? kad kaže ne može, ignore! ha ha...pa me uhvatio smijeh...kakvi su to muškarci koji pošalju poruku a stave te na ignore. ili slučajno? ili pak nemaju veze sa samima sobom? kakogod, zadovoljna životinja je i zadovoljena! pa tako, nakon godinu i više pauziranja od sexa (mojom voljom), danas nakon finog ručka, svrših, dva puta! jel tome bio razlog burger submarine sa onom njihovom prefinom salatom od bebi špinata sa mrvicama prepečenca i gran padano sira, ne znam? cijena je paprena, 15 eura...ali nakon svih tih čula za nepce (popraćeno finim kalazićevim crnim pinotom), nije nit čudo što sam svršila sama sa sobom! eto, ne treba mi muško niti za to. a morti je razlog bio što mi je trebala utjeha? jer, danas sam bila (nakon više od mjesec dana) na kavi s jednim frendom, koji je u međuvremnu dobio lošu vijest, rak prostate! pa je i mene to ubediralo a kamoli njega! pet let je stariji od mene, ali ipak...nije to star čovjek? kakogod, još jednom se potvrdila moja davna spoznaja da život ide svojim tokom i ne čeka na naše...budem, drugi put, budem kasnije, ne još etc etc...jer ne znamo nikad koliko dana je još pred nama? mjeseci? godina? a morti i desetljeće? treba biti spreman, moj horacije! a većina ljudi se ponaša (rade i u šezdesetinekoj ili sedamdesetinekoj kao da su u cvijetu mladosti, ali ne zato što im treba već zato što ne znaju kaj bi sami sa sobom) kao da ima jako puno toga ispred i mogu tepsti vrijeme. jer oni nemaju vremena za sebe...za svoje želje, već samo za stjecanje, imanje...a ništa od bivanja! i onda ih zatekne takva neka boleščina. dakle, prije no što stisnete pauzu, odživite život na najjače! uvijek stignete pauzirati, novce zarađivati, kuću urediti, kupiti novi auto...ajde investirajte u sebe i ono što volite? većina još niti ne zna što to je? saznajte!

btw smeh me hvata od ovih preseravanja na blogu glede privat prepiske? ono kaj je privat prepiska je prepiska a blog je javno mjesto! i te dvije stvari nikad nisam brkala...i nikad se nisam dopisivala s ljudima koji su na blogu...jedno vani javno a drugo na pvt! iznimno, kad nisam nekaj mogla napisati na blog, poslala sam na pvt...tak da mi ovaj cirkus ko mala deca...jedan objavljuje, drugi demantira, pa treći opstruira i tak...vrtićka grupa! ali tak je to s ljudima kojma je iskrica pvt i blog glavni događaj dana i tu im se odvija sav život!

eto, meni moje dvostruko svršavanje danas bilo povodom za napisati blog! wow....još uvijek mogu svršit! bravo ja!

brkata, ajd da mi ne gledaš svaki dan profil, ima i drugi način da mi pročitaš blog? lijepo označiš moj blog i stisneš praćeni...pa onda imaš pod weblog u praćenim sve blogove koje tako označiš i moš ih čitat dokle i koliko oćeš a da vlasnik bloga to nit ne zna! uživaj!

wow...pronašla sam što ću jutrom čitati! dodala sam i ja tebe brkata u praćene...i imam što vidjet, blog ti vrvi zanimljivim člancima. uvijek si zanimljivo pisala. žao mi je što iščitavam neku osobnu tragediju, alii poanta života upravo jest ne u padanju već u pridizanju! a ti si očito majstor i padanja i dizanja! nekako ti se divim, jer u stvari time se divim i sebi. to je možda i jedino čemu se divim u sebe...padanju i dizanju (često samo pridizanju)! kakogod, uz kavu jutrom vrijedi te pročitat!

i da, jedna opaska...i meni je desetljećima upravo blog i pisanje pomagalo da sve to preživim, odživim i eto me i danas sam normalna (sic) i zdrava, koliko to godine dopuštaju. dijelom zahvaljujući blogu! dobro je imati takvo mjesto, gdje nema nikog tvog a opet svi te čitaju...kao da su tvoji! dobar je to osjećaj!