HIPOKRIZIJA

u stvari, ovo je upravo dobro mjesto za tebe, unatoč tvojih 36! jer, ovdje možeš sve..i reći, i opsovati, i zaplakati...i pričati o svojim nacrnjim mislima...i onim nestvarnim snovima. i to vrijedi više od možda bilo kojeg kurca ili onog drugog, nježnog dragog parntera! u ovim okolnostima, možda je bolje i da ga ne nađeš, iako ga želiš i tražiš! ne možeš si to priuštiti, jer svaka veza, čak i ona od malo sexa u ovim uvjetima dvoje male djece ne može se ostvariti! moraš se strpjeti bar još 10 let! znam, to je cijeli jedan svemir i dobar komad života, ali nažalost, svoj zajeb moraš ispaštati! znam, ne sviđa ti se ovo...i ne želim ti prodike držat. goni sve to ukurac! ti najbolje znaš kaj jesi kaj nisi...i što nećeš a što oćeš! ali i što možeš. prilično plastično to se da iščitati iz tvojih blogova. mudar i pametan muškarac će te se kloniti. onaj drugi neki, pa takav ti niti ne treba. i dobro je da si u pripizdini...tamo se mozak najbolje bistri. jebat ga...kako bih ja to znala da nisam i sama sa 30 godina ostala solo sa dvoje djece. i to po vlastitoj volji i želji a da nisam imala pojma kaj je to biti samohrana sa dvoje djece! ali bila sam...i još k tome ljubovala! ali stvarno sam bila solo...za sve svoje nedaće, htijenja, želje...on se pojavio tu i tamo, otišli bismo na neki dobar izlet, neki dobar restoran, neki dobar sex...ali stvarno sam bila sama sa svoje dvoje djece (jedna 13, druga 7g) i tako 20 godina. i rintala sam tako, misleći kako mi je dobro i da sam ja dobro. a ukurac, nisam bila...jer ne možeš biti dobro sa 30 i kojom sa dvoje djece bez parntera! ali moraš. nema druge. ok, nakon 50 g. kad sam došla ovdje na iskricu riješena djece (uglavnom, jedna se udala a druga je bila apsolventica), ostavila i drugi brak i dugogodišnju ljubav iza sebe....e tek tada mogu reći da sam počela disati. samo to, jer kad prodišeš udahneš i svako smeće...pa se tog smeća nakupilo opet slijedećih 10 let...jedno za drugim. upravo baš ovdje na iskrici! a sve išteći ljubav, uništenog samopoštovanja zbog svojih grešaka, promašaja, zabluda. i nemaš nikog nego sebe...i više nit ne pričaš nikome...nego sebi. i blogu! dobro je ovo mjesto, baš za takve...misleće, ali sjebane. one koji znaju i mogu, a opet si amputiraju i ruke i noge ko da su najveći kripli. pa onda i privlače kriple. nemam ništa protiv njih, ali nisu mi par. tražim egal odnos. i dobro je da ne želiš da ti ovi starci prilaze blizu. dovoljno je da se jednom zajebeš i zavoliš takvog. i ja sam, meni je bilo 30 a njemu 40...pa je meni bilo 40 a njemu 50...pa smo još tada bilježili i tucet orgazama...a onda je meni bilo 50 a njemu 60 i tu je počeo kraj! šteta što nije i ranije, bilo bi bolje. trebalo mi je 20 godina da shvatim da nisam dobro izabrala...jer nisam izabrala sebe već njega! bio mi je bog...bio mi je sve...bio mi je božanstvo, a ne samo bog! dok ga jednog dana ipak nisam skinula sa pijedestala na koji sam ga popela. i zamisli, potom je bio tako običan, tako malen, tako jadan....hendikepirani čovjek od 60 ljeta koji meni sigurno nije bio par! jebeš mene. ali, voziš dalje, ideš dalje...u pičku materinu! ima i tamo života za nas hrabre i lude! eto, ovako uz kavu malo sam se i ja prostrla zahvaljujući jednom praćenom...ali, kaže L. ono što doživi jedan čovjek, doživjeli su svi ljudi!

evo me već drugi dan doma! istina, jučer sam bila sa frendom na kavi...nemremo niti on niti ja dulje od jednog dana biti doma! ali ta jučerašnja kava i jedan maratonski telefonski razgovor, posve su me iscrpili. u stvari, taj razgovor...dugo nisam tako dugo pričala s nekim! a prošlo nam je u čas...više sam ja pričala nego li on. ali, očito smo jedno drugom zanimljivi pa je to toliko trajalo! dvoje ljudi koji, nakon popijene kave (ova moja nije kao ona patrišina) su našli za shodno krenuti i dalje s upoznavanjem! dugo već mi nije bilo tako s nekim ugodno pričati...ali naporno je to! nisam mogla dobro spavati jer sam stalno prevrtala taj naš razgovor...jbt uru i pol...biće tu svašta? za početak njegov ročkas, pa potom kino. woody alen je uvijek zanimljiv, a i filmovi u kinoteci! ne očekujem bog zna kaj (više uopće ne očekujem nikaj u životu i od života) ali morti se pripeti neki dobar film! baš me zanima kak će on reagirati na moj izbor filma...ovaj put! drugi put on...i tak...obećali smo si nešto u route66 i još nekih mjesta u zegeju...moglo bi to bit zgodno druženje? al ne trčim pred rudo...ova "stoka sitnog zuba" se prilično nasanjkala u životu, ne volim više niti sanjke niti snijeg. bez obzira kaj vele da će danas i sutra pasti! meni ne smeta ali mu se niti ne radujem. ne moram sutra na posel a to je najbitnije...i danas sam odgledala jedan dobar film samospoznavanja...smrt ženskara...naziv je ubi bože...ali film je zanimljiv! volim te filmove francuskog govornog područja (kanadski)...dobro nedjeljno popodne!