HIPOKRIZIJA

ma koliko pobjeđivao! jutrom, onako uz kavu, zasuzile mi oči? na jedan tekst pod nazivom TIP! jedna žena (samohrana majka dvoje djece) se prostrla mrežom. nada je dobra, i ona nas održi. ako i ne bude tako (a biti će ta opatija sigurno) mi ćemo se pobrinut da kad tad bude tako. nažalost, djeca odu i ostave pustoš...materijalnu, emotivnu i svekoliku! ali...ali...s godinama nekako nadođu na naše. često to ne izuste ali vidiš im u očima...jer prolaze iste patnje kao ti kao roditelj...a još kad dođu godine sa boleštinama...e da, treba to sve izdurat! ali, možeš (i moraš) ti to. dobro je dok čovjek ima takav neki pogon (savjest i svijest) da mora majka odgojit dijete! kasnije, puno kasnije kad ostane pustoš...e tada opet treba bit junak a nemaš jer si potrošio svo gorivo. pa ipak, nađe se u sebi to nešto...pa počneš uživat u malim sitnicama koje ti život znače. i sve ga više odvijaš u svojoj glavi...i ne treba ti više nitko! ali, tu i tamo želiš ponešto, ponekog...i tako prođe taj vijek trajanja i uporabu, bez uputa, bez ima natrag, bez naše želje koja je često kad i postoji put u pakao popločen najboljim namjerama pa bolje da ih nije niti bilo? pa ipak...pa ipak...ova cura je odradila sve...i djecu (solo), i posao (40 godina rada) i brakove i ljubavnike i jebače...e vala, sad sam u mirovini od svih i svega...sada konačno imam samo sebe! a ne znam što bih sa sobom...jer mi je opet previše i mene. no dobro, zaključiš to ko da zatvoriš knjigu koju si pročitao i opet otvorit neku novu, iako znaš sva slova i gotovo svaki sadržaj? što mi se to može dogoditi a da mi se već nije? možda ipak nešto...netko..pa da i ja otvorim usta i kažem: wow

i da, dogodila se ne samo opatija, već i beč. to bje neki moj vrhunac..pit kavu sa šlagom u beču! i upravo to mi je kćer lani priuštila za ročkas (valentinovo)! ali...ali...osim divne priče, bje to horor...koji sam ja sama sebi priredila. tako da, i ta neka nedostižna mjesta i događaji u našoj glavi, kad se dogode shvatimo....o da, dogodilo se upravo kako treba...da srondaju taj pijedestal naših želja i svedu nas na pravu mjeru! dobro je što stalno učimo u životu!

zima, zima...e pap šta je...ali svaka slijedeća je sve teže podnošljiva! hladnoća se uvlači u kosti...gasim grijanje po noći radi štednje (a kažu da je i nezdravo spavati u toplom) pa se ujutro budim na 16 stupnjeva...brrr....ali jednako kako mi je svaka zima sve teža i duža, tako mi je i ljeto sve gore! jbt moram preselit negdje u neke druge krajeve gdje nisu toliki rasponi temperature. čisto sumnjam! subota...zahtjevan ali lijep dan s unučicom. čak će mlada dama i prespavati kod mene...imat ćemo piđama party...ha ha...konačno će mi krevet biti pun!

Tim (koji uvijek gubi)
prevodim u Tim (koji se uvijek bori, i bori, do zadnjeg )

Ne daj se zimskoj depri sara, uskoro će jaglaci.........

Proljeće je tu, blizu..........

Bok patriša...tnx kaj me tješiš...samo da se dokopam veljače, bit će lakše!