HIPOKRIZIJA

he...bila ja na starom mjestu (route66) nakon više od tri leta! a brother su samo brother bez onog debeljucanog čovječuljka koji je nenadjebivo svirao i pjevao blues baš po mojoj mjeri! i što sad? ići ili ne ići ubuduće? dobro, ima tamo i drugi sasion-a ali to nije to? kako u životu sve ima svoje vrijeme. i dileme! jer, on kaže, da je elitist! s jednim takvim sam provela 20 godina i danas mi je žal! i kaže da sam ja fejk (istina, govorio je o mom slušanju muzike), a onda se pola sata ispričava da nije to mislio? ali, nešto drugo imamo privlačno, a da to još nismo definirali niti konuzumirali? a ja njega pitam kako netko tko je završio filozofski može radit u MORH-u? očito može! meni to nespojivo i tako, sve neka pitanja i loši odgovori, a mjuza ne tako dobra! ali, večer je bila dobra, kaže on! a potom svatko na svoj tram. pomalo neugodan osjećaj vraćat se doma u pola 12h tramom a ne autom. jbt ga, navikla sam kad sam godinama izlazila do sitnih sati (a ove to čak nit nisu bili) da se vozim autom..od mjesta A do mjesta B (moj stan). tako da je opći dojam jam sasiona i ne baš odličan, više kao dobar! čitam ovih dana iščuđavanje na fejsu ljudi kako neki mladi ljudi nemaju djecu i ne žele ih! nisam niti ja to dugo razumjela, jer sam mislila da nas djeca odgajaju i da je najveće postignuće u životu, stvoriti čovjeka! pa sam onda slušala svoju jednu kćer i njezine argumente zašto nema i ne želi djecu i nekako sam shvatila. da, i ti ljudi imaju pravo na svoje odluke...bez obzira kaj će nas kao čovječanstvo to odvesti u p.m. tko kaže da moramo produžit vrstu u ovom usranom svijetu nasilja, ratova i svega što smo sjebali prirodu? da ne govorim o financijskim posljedicama odgoja djece. jbt za tih 30 tisuća eura kaj sam potrošila za šest godina njihovog fakultetskog obrazovanja samo mogla sam dodati još toliko i živjeti u nekoj kućici negdje na osami (jer i sada sam sama) i rentati stan i imati puno više love nego sada. ne bih morala čekati prvi za svoju penzijicu. no, kako se ovo ne bi pretvorilo u svakidašnju jadikovku, eto malo radosti patuljcima! snježi...zabijelilo se sa mog prozora. kak ide ona, ne pada snijeg da prekrije brijeg već da sakrije tragove!

btw kako je iskrica postala otužno mjesto! bilo je to i prije, ali ali...možda ja to nisam posve shvaćala?

eh da, zaboravih Bi reći da sam pročitala sve glede sjedinjenja emocija i misli...i drago mi je da smo suglasne da je to TO!

minus 11. čini mi se najhladniji dan ove zime? a nekako mi se i srce zamrzlo. čemu ponavljati stare priče ma koliko se činile novima? nekako se sve više podsjećam na onu: nejdeš bez kurca u svatove! ratio radi sto na sat a tada emocije nemaju šanse? zašto onda pak ne mogu spavati? više no obično, iako je sve tako obično i uobičajeno. nova faca a ista sranja.

jedina je razlika što ih sada prepoznajem...unaprijed. ne moraju mi se događati jedno 20 godina pa da skužim. izoštrila mi se čula, njuh...ma sva sam ko životinja na čistini!

ha ha...naslovni blog! e moj međede od krelca baš jesi krelec, no svaka čast kaj konačno lovu trošiš na putovanja a ne više na mlade pičkice!

i da, da nije B ne znam kaj bih čitala ovdje? a i moje pisanje je kurac od pisanja...barem onog od negdar! upravo smo danas frend i ja na kavi prisjetili se...on je ovdje od 2009.g. a ja od 2006. hm...što nas drži još ovdje? možda ipak najviše ili samo...navika!

eh da, pročitah B. i sve što reče, i moje je! mojih 18 godina ovdje, mojih skoro sedamdeset godina života...prostrla sam se ovdje na blogu upravo tako kako kažeš, ko malnar! avaj...ženi to nije dopušteno. pa ipak, ja sam si dopustila, čak i unatoč svima, pa i tebi! sjeti se onomad kak si reagirala na moje zapise! no, evoluiramo svi...pa i ja od pred koju godinu. i ti ćeš, vidjet ćeš...do neprepoznatljivosti. a upravo ovaj blog tj ti na njemu ćeš udariti pečat sebi! jer, razgovaraš sa sobom...prvenstveno tu, jer tu je najbolje mjesto. bolje od bilo kojeg partnera, bilo koje prijateljice...ovdje mogu sve! unatoč i uprtkos stotinama ljudi koji čitaju, zaviruju, osuđuju...cijene? iz svog kuta i ugla, koji uglavnom nije bio moj. iako ponekad čovjek naiđe i ovdje na čovjeka! i lijep je to osjećaj da nisi sam, ne samac već sam ko čovjek! i ja sam sretna danas jer sretoh tebe...makar virtualno! jer, sve je to i moje...iako je tvoje. to je to pobratimstvo o kojem sam dugo već i ovdje pisala...i moj tin...i tvoj malnar...da si su oni neshvaćeni ljudi koji su tražili smisao...sebe...drugih. nažalost, izgubili se u besmislu. možda je nas (mene i tebe valjda) upravo to majčinstvo sačuvalo i čuvalo da ne odemo ukurac ko oni (malnar i ujević)? zahvalna sam na tome, a opet...možda bi bolje bilo da me nema i nije bilo tako kako me bilo! ovako, nedjeljnim jutrom....opet blog s posvetom.....meni..tebi!