HIPOKRIZIJA

eh da, pročitah B. i sve što reče, i moje je! mojih 18 godina ovdje, mojih skoro sedamdeset godina života...prostrla sam se ovdje na blogu upravo tako kako kažeš, ko malnar! avaj...ženi to nije dopušteno. pa ipak, ja sam si dopustila, čak i unatoč svima, pa i tebi! sjeti se onomad kak si reagirala na moje zapise! no, evoluiramo svi...pa i ja od pred koju godinu. i ti ćeš, vidjet ćeš...do neprepoznatljivosti. a upravo ovaj blog tj ti na njemu ćeš udariti pečat sebi! jer, razgovaraš sa sobom...prvenstveno tu, jer tu je najbolje mjesto. bolje od bilo kojeg partnera, bilo koje prijateljice...ovdje mogu sve! unatoč i uprtkos stotinama ljudi koji čitaju, zaviruju, osuđuju...cijene? iz svog kuta i ugla, koji uglavnom nije bio moj. iako ponekad čovjek naiđe i ovdje na čovjeka! i lijep je to osjećaj da nisi sam, ne samac već sam ko čovjek! i ja sam sretna danas jer sretoh tebe...makar virtualno! jer, sve je to i moje...iako je tvoje. to je to pobratimstvo o kojem sam dugo već i ovdje pisala...i moj tin...i tvoj malnar...da si su oni neshvaćeni ljudi koji su tražili smisao...sebe...drugih. nažalost, izgubili se u besmislu. možda je nas (mene i tebe valjda) upravo to majčinstvo sačuvalo i čuvalo da ne odemo ukurac ko oni (malnar i ujević)? zahvalna sam na tome, a opet...možda bi bolje bilo da me nema i nije bilo tako kako me bilo! ovako, nedjeljnim jutrom....opet blog s posvetom.....meni..tebi!
nekoć davno (prije više od deset let) imala sam nick ovdje menibezmene i bjesomučno sam pisala, upravo aludirajući na sve ovo što si napisala...i na tina i njegovu pjesmu meni bez mene! vrh...sa kojeg sam obično silazila sama. bez čaše, bez droge...naprosto pri punoj svijesti. o kako to boli, međutim, bol jača ljudska osjetila i izoštruje...iako ne znaš što bi s njima! kakogod, idem se posrat jutrom nakon kave. možda je to i najbolje podsjećanje na malnara! da, bio je frajer jednom rječju (jer meni to znači biti frajer u svakom pogledu, (pa i kad se usereš). no važno je kad se posereš po drugima, to učinit i po sebi. pa se onda još malo zavaljat u ta svoja govna. jer kako reče...sve što je ljudski, nije mi strano. glumci i "moralne vertikale" kako bloga tako i inače u životu, proseravaju se po nama i inače ne zato što mogu, već zato što im mi to dopuštamo! no, uvijek sam se držala one, činim što mogu, desit će se što moram. zahvalna sam svojoj djeci koja su me držala ko onaj kamen balon...da ih nije bilo, da ih nisam imala...otišla bih davno već u "strujnom krugu" r. marinkovića i lj.tadića...nenadjebiva scena za cijeli život. kad ti dođe kraj, treba naprosto skončat. što je bilo bilo je. glavna glumica se umorila i više ne stanuje ovdje. pred tobom su još i premijere a kamoli reprize. stay well

"Ne možeš postati ako nisi, i ne možeš prestati ako jesi". hvala za ovaj citat...morala sam c/p da ga nađem...takve stvari uvijek trebam...mudre riječi koje je netko drugi već ranije rekao a meni su taman! i to je to!

više ne znam niti skuhati za dvoje! danas rezanci i losos...kao da mi dolazi drvosječa na ručak? ha ha...nasmijalo me to i rastužilo. ne volim kad fulam, a danas sam baš fulala...i kad dan tako počne loše, loše i završi! ali, ono što moraš, kažu nije teško. bio je red i tako treba biti. ja se uvijek držim reda, drugi glede mene baš i ne. no, svakom njegovo. bit će kako će biti? i razumjeti ću sve, čak i ako ne bude ničeg. pomirih se ja sa životom...bez. još mi jedino žal kad mi nema mene. za druge ćemo lako...i ona i ja!