HIPOKRIZIJA

Nekako sam ovih dana ponovo dohvatila Fališ mi, M. Gotovac! I opet stala. Jer, teško mi je uopće reći, tko mi fali? Osim što falim sama sebi. Fale mi moje šetnje uz pesu, fale mi moji plesnjaci, fale mi odlasci u kino, fale mi nježnosti i ljubav, fali mi seks! Sve to uopće ne prispodobujem niti na koga? Kako to? Nedugo me pitao jedan tip, kojem sam se svidjela, koji mi se svidio…kad smo pričali o zadovoljavanju samih sebe, jesi li mislila na mene kad si se samozadovoljavala? Nisam! Tajac. Pa ne mogu misliti na tebe kad te ne poznajem tj. ne znam kako on izgleda! Opet tajac. Ha ha. Digresija, isprika, ne mogu ja bez sexa, makar i onog verbalnog. A nekako brišući mailove ovih dana naletjela sam i na jedan od prije gotovo godinu dana! Taman dan prije no što sam se vraćala doma u Zgb nakon izbivanja po bijelom svijetu oko tjedan dana. Bje to nekako oko mog rođendana, valentinovo! Mail je podugački, moj odgovor prilično odrješit (valjda zbog puta a i zbog svih potonuća i beznađa). I tada si mi pisao o snovima, svojim, našim…i vidje nas dvoje? I da ne prepričavam, reče na kraju, volim te! I danas pri brisanju svih tih mailova (nisam ga ipak obrisala jer moj škorpion u meni došao je na ideju da ti ga pošaljem, godinu dana nakon) pomislih, što bi danas, godinu dana nakon rekao moj životni partner i veza koja je trajala više od dvije godine? Dok si u naručju druge žene! Toliko na temu ljubavi, pripadanja…to the end, kako kažeš! Zašto taj jučer sutra ne znači ništa? I ovih dana sam doživjela da na moje, dogovor nije sveto pismo, doživjeh, ma da, dogovor je dogovor! A potom isti taj dogovor prekrši taj koji je rekao da se dogovor ima poštivat? I jednoć ne tako davno, jedne baš ovakve zime, reče mi jedan čovo: ja te nikad neću ostaviti, a onda me ostavio bez riječi, uz ceduljicu ostavljenu na stolu. Bilo bi smiješno da nije žalosno, toliko puta. I danas sam opet plakala, pa sam se takva i uslikala. Bez imalo šminke, bez trunke radosti…samo ja! I opet sam si kupila tulipane. Sada imam crvene u boravku a ciklamu u blagovaonici! Kupila sam si radost, iako se kupam u svojoj tuzi. Pri tome me okrzne i neki razgovor, kao danas npr, mog prvog bivšeg. Koji je u postanku dede, drugi put! A zaboravio na prvu kćer pa mene pita…pa kako, pa što, pa zašto! Odi ti u pičku materinu! Pitaj kćer kako je, pa zašto nije, pa što je? Nema te u njihovom životu više od 30 godina. Ok, ja sam pridonjela tome, ali…ali…2024.g. mene pitaš pa kako, pa što, pa zašto! I nisam tužna zbog propalog izletića, zbog neodlaska na čagicu, kino…i sutra idem u Gavellu! Ali…ali…shvatila sam da sam ovih dana u tim silnim žalovanjima žalila i sahranjivala sebe….sve te ljubavi i pregnuća, sva ta htijenja, sve to što bje i ne bje. I začudih se koliko to već danima traje? Nisam dugo, a valjda nit neću? Možda sam zato sebi tako i lijepa na ovoj slici…pure ja, čista i očišćena od svih i svega! Neka ostane trag na ove dane čišćenja. Obrisat ću kasnije…kad se zasramim? Koga? Sebe? Vas? Možda najviše sebe što se sramim umjesto vas! I što nisam znala i mogla drugačije. Bolje? Ili gore? Da li je uopće bitno? Jer, ionako sutra, jučer ne znači ništa!

ah da, kosa je masna i neoprana jedno tjedan dana...idem sad ću! a bore...ima ih! nisam namjerno koristila filtere, i namjerno je slika izbliza...nek se vidi raskoš života!

koji je to jadan svijet? piše meni danas jedan tip poruku (nije bitno kaj) i ja pokušam odgovorit, ali sam na ignore! jebat ga, budala u glavi..to nemre popravit nit šminka, nit frizura. ja sve mogu skinut ili stavit, ali pamet je uvijek ista!

Ovo je možda oda jednoj ženi (meni) koja se usudila? Takve na ovom prostoru uglavnom ne mogu i ne smiju obitavati. Dobro je to B.obradila u svom blogu...čast i tebi ženo-čovječe!

p.s obrisala sam "inkriminiranu" pure fotku!