HIPOKRIZIJA

O kako je čovjek ne malen ispod zvijezda, već satkan od njih! Danas sam (konačno) uz moldavski merlot i domaće tortilje u kojima je bilo svega previše (imam izvrstan recept, ali kao i svaki recept treba puno kvalitetnih sastojaka da bi hrana bila dobra), ali taman za nas dvije! Jer, pričale smo i iscrpile se u punih pet sati druženja! Obišli smo sva zvježđa i sazvježđa, proučili dva natalna horoskopa i pretresli svoj (i malo tuđih) života! Tako je to kad se vještaci (netko bi rekao vještice) života druže. I to nakon godinu dana, žena je ipak došla! I ja sretna što sam ju mogla ugostit u svom domu, iako se ona ljutila što ju zovem gostom! I što sam saznala? Ponešto što nisam znala…o sebi, o njemu! Puno toga što sam znala…o sebi…o njemu! Hm…mjesec u škorpionu! Ili mjesec u ribi! Ili mars u škorpionu! Venera u jarcu! Mjesec u ovnu! Ajme…koliko riba, vodenjaka, škorpiona! Koji spajaju i razdvajaju! Čitam ovih dana kako se razvode J.Lo i B. Affleck! Vole se ljudi ali se razilaze, jer očito njihov ZOO (mislim na horoskopske znakove, podznakove i ostala sranja) se ne može složiti, podnijeti, biti i rasti zajedno! Često to tako biva u životu (o tome sam toliko puta pisala) da se ljudi vole, pa ipak…pa ipak…ne ustraju! I izrekle smo danas jedna i druga jednu herezu (ali suštinu života i istine)! Kako smo mi muškarci i žene različiti, kako smo mi ljudi različiti! I kako nas onda spojit, makar na dulje vrijeme, a kamoli zauvijek? Jer, on ne može dati zagrljaj i emocije, ali može peglanje kartice! A ti ženo, ne možeš prihvatiti život bez emocija a peglanje kartica ti ne znači ništa! A onda smo gromoglasno prasnule u smijeh i rekle: a možda smo trebale, možda bi ipak mogle…peglati kartice? Sada sa gotovo sedam banki? Bi! Ali…ali…prošlo je 50 godina i trebalo je onda znati stati, ostati…i peglati ! A doista smo svi samo zvjezdana prašina satkani od snova i sanja i…. stvarnosti od koje bježimo! Možda bi život bio lakše kada bismo ko u golfu, upiknuli neku boju zastavice za svako sranje koje nam se događa u životu i onda tek pošto riješimo dotičnu „rupu“ otišli na slijedeću, pa opet slijedeću…pa ako treba se i vratili na onu prvu! Istina, igra bi tada izgubila na dinamici, na manje polja bismo zapiknuli svoje zastavice (osvojeni teritorij i uspjesi), ali bismo manje bježali! Od sebe i drugih. I možda bi se više prepoznali…sebe u njemu, njega u sebi? Što sam danas naučila o tebi (vraćam se opet tome jer mi je to bitno)? Što sam danas naučila o sebi kroz tebe, zbog tebe? I to mi je bitno. Hvala ti ženo što si bivala samnom danas pet sati kada smo pričale, onako istinski kako dvije žene mogu i znaju, kako bi dva čovjeka kao i svaki čovjek, trebao! Osobito ljudi koji su si bliski, do kojih nam je stalo…koji su tu negdje pokraj nas! Čak i kada su samo pokraj sebe…ponekad je puno samo sjesti kraj nekog tko plače i pomoći mu plakati! Nije lako biti sa sobom načistu, a još je teže biti s drugima načistu? Je li uopće potrebno biti načistu? Meni jest! Kako dalje? Moram dalje, makar ostala i tu, pokraj sebe ili otišla…važno je da ne izgubim sebe. A želim se i naći opet, jer sam se nekako ovih dana pogubila. No, kad silno želiš naći izgubljenog sebe, moraš htjeti i moći i naći ono što nisi želio, i prihvatiti ono što si našao! Možeš ti to, mai sarai, ti koja nikad nikom nisi (prijevod značenja riječi mai sarai), moraš moći sebi! Obrisali su mi na iskrici taj nick, ali unatoč prahu i pepelu, zvjezdana prašina njenog bića i danas je tu. Ne zato što želi, već stoga što nikad nikom nije!

Nat King Cole - Stardust

Link

hitila sam ovu fotku od prije dva tjedna kad sam zadnji put bila na čagici! iz fotke pršti osmjeh i radost! nedugo mi netko važan mi reče kako sam stalno ozbiljna? a nisam!

a hitila sam dotičnu fotku i u profil, ali nekako već tjedan dana nikako da mi je odobre? meni je fotka više no ok, ali godine su tu! i stvarnost je tu...istina bolja nego fotka (barem u izgledu)! ali,tko mari?

iscrpio me današnji dan kako dugo nitko nije! ali, vrijedilo je. možda i nisam trebala napisati blog, jer on samo meni znači. a i mai samo meni znači i samo ja znam što to nikad nikom nisam! a stardust bje najdraža pjesma mog pokojnog supruga (drugog) koji je već desetak godina, pretvoren u zvjezdanu prašinu! valjda ću mu se pridružiti jednog dana, ako nas sve ne spriječi neka supernova ili neka druga prirodna sila?

Kakva lijepa si žena, Saro.
I sjećam se pjesme o Mai.
Ne znam tko ju je napisao
Ali stoji ovoj pojavi
Duhu
Kao i ove boje

Shine on!!!

:))