HIPOKRIZIJA

Što bih ja bez svog spomenara (bloga)?

(knjiga „Djevojke iz Rijada“):
Cit
„…Može li žena voljeti muškarca kojeg više ne poštuje? Koliko je ljubavnih priča završilo poput moje nakon godina trajanja, u jednoj noći, zato jer je žena odjednom vidjela muškarca onakvim kakav stvarno jest?
Muškarci ne vole nužno one koje poštuju, a kod žena je obrnuto. One poštuju samo one koje vole!
…Sadima je, prvi put u četiri godine, osjetila da joj Firas nije više potreban kako bi preživjela. On više nije bio njezin zrak i voda…“
„…što da kažem o najjačem među muškarcima Kada je i on mali tihi bubanj u rukama svojih mame i tate?
Koji u njega udaraju ritam svoga plemena jer je šupalj! Prazan je kao pijesak
Iako je imao ljubav koju bi samo nezahvalnik odbio, neka Božja milost bude nad njim u svim dalekim zemljama!
I onda mi još kaže, ja sam muškarac! Um me savjetuje i poslušala sam ga. I zato ja kažem njemu, ja sam žena!
Tražila sam mudrost srca i u srce vjerujem!...
…Nije bilo suza, ni štrajka glađu, ni tužnih pjesama-ne ovaj put! Kraj duge i tragične priče o zabranjenoj ljubavi i gubitku bio je gluplji i banalniji no što je mogla i zamisliti…“


Ovih dana jedan čovo mi reče onako, usput, u razgovoru nakon kave, „ pa mogao bih ti ja srediti te….a ti napravi onaj tvoj oso buco (nije čak znao niti reći)“ Dogovoreno rekoh! I uglavismo dan, čak i sat! Veče uoči nazvao je i ispričao se nekim prozaičnim razlogom! A ja se dala u trošak, pa oso buco (teleća koljenica) , pa bijelo vino koje samo on pije, pa štrudla, pa svašta još nešto…avaj!
Čovjeka se drži za riječ a volove za rogove!

Ovih dana jedan drugi čovo mi reče, cijeni me po djelima a ne po riječima! A potom su uslijedila nedjela! Treba imati muda za riječi jer iza riječi slijede…djela, rekoh mu na to ovih dana!
A potom je uslijedila njegova šutnja a ne može me nitko uvjeriti, bez obzira na razloge ljutnje, da je to ispravan način komunikacije i prekida?
Za mene su to nedjela, jer treba imati muda u facu reći kaj se ima!

Čovjeka se drži za riječ (djelo) a volove za rogove!
Pa sam u jednom danu dva puta uhvatila volove za rogove umjesto čovjeka za riječ!
I da, žena da bi mogla voljeti muškarca, mora ga poštivati! Ako ga ne poštuje, neće ga niti voljeti.
A muškarac može voljeti ženu koju ne poštuje!

Odgledala sam izvrstan film pod gornjim naslovom („Nedostaci“) koji mi je tako legao na moju priču koju živim već desetak dana! O ljubavi, muškarcu, ženi, odnosima…spajanjima i razdvajanjima. Svemu onom što partnerstvo donosi i odnosi.
I taman kad preživiš još jednu kalvariju, kad pustiš sve i pomisliš, eto, konačno kraj priče, zazvoni mobitel! Nova nada ili zajeb?

Završna scena filma…on (azijat) trči s koferom i avio kartom u džepu, vidjeti svoju Miko, ali ona sjedi u kafiću kraj njihova stana sa svojim novim tipom! I on konačno shvaća, da voljeli smo se ali nismo mogli dalje!
I sllijedi novi početak, za nju i njega!

Ili neki drugi nastavak, sve se ponavlja, sve role su iste, samo se statisti (glumci) mijenjaju.

Kad shvatiš svoje i njegove nedostatke, možeš dalje! Kamo? Makar i u pičku materinu!

i da, vjerojatno ću si ovih dana uplatit premium, šteta da ovako dobar tekst čita tek par ljudi?

i dok sam ovo pisala, došla mi je poruka...popratni tekst joj je sreća! a na slici je livada (vrt) na kojem leži ispružena moja unučica (9 godina) i dva mala peseka (bigli) koji kruže oko nje! da, jučer sam bila baby siterica pesima jer je mlada dama slavila ročkas (Z centar) i upoznala sam dečke...fenomenalni su! ljudi, životinje su zakon i imajte ih. ja sam to jednom učinila (čak 13 godina) i nikad s nikim od ljudi nisam bila toliko sretna kao s tom životinjom!

ova misao iz knjige o tome kako žena mora poštivati svog muškarca i muškarca koji može voljeti ženu a da ju ne poštuje je esencija života i muško ženskih odnosa! to sam davno već shvatila i uvjerila se da je baš tako!

p.s. odgovor brki tamo negdje na prethodnom blogu...vrijeme ništa ne mijenja, ne liječi...sve nosimo u sebi dok smo živi. i trajno osjećamo taj nedostatak osobe...ali, manje boli i zbog njega počnemo (uopće možemo) živjeti s tim!

hm...danas mi se desilo to kaj mi se nikad nije (ovih mojih 15 let šećeraških)! no, nije nit čudo nakon sinoćnje večeri, dana...riječi. i izgubljenog čovjeka koji se tek treba naći? jesam li ja u toj priči netko tko pomaže plakati onom na klupi? nije baš neka uloga...ali vidjet ćemo, rekli su slijepci!