HIPOKRIZIJA

Lupi dlan o dlan, kad si sretan lupi nogama o pod….. tak nekak ide ona dječja pjesmica! A kad nemaš sreće ko ja, a jebiga, lupi glavom o pod! A nije da nisam jučer bila sretna, onako jutrom već kako sam krenula! Obično kad idem nešto obavljati, usput dogovorim i neku kavu. Pa tako bje i ovaj put. I usrećili su me u ZET-u jer su mi odmah izradili novu kartu za besplatnu vožnju tramvajem! Uf, kako male stvari mogu čovjeka u ovoj jebenoj birokrtskoj državi učinit sretnim.

I tako ja tako sretna (ha ha koj silogizam ili kak se to već zove), zvrcnem frenda i kažem hej, ajdmo se nać pol ure ranije ako nije problem (jer smo dan ranije dogovorili i mjesto i vrijeme za kavu jer je bio u bedu zbog Švice)! To je onaj isti frend koji je išo u Švicarsku poradi iskrice! I popušio kurac (sram me bilo prostačenja, ali to kaj se njemu sve izdogađalo kaj mi je pričao je valjda jednako toj radnji, jer meni barem nikad nije bilo to nekaj ugodnog, pače…ježila sam se tog pušenja)!

Da se vratim na kavu…i sjednem ja tako na kafe u svoj bivši kvart u kojem sam živjela više od 25 let (Remiza)! Jadno i prejadno zgleda, gore nego prije 25 let. I još k tome loša kava. Ako išta mrzim mrzim lošu kavu! I kako sam ja došla 10 minuta ranije, oteglo se to moje čekanje…ali strpljivo čekam. Pa kad on kasni 10 minuta (uz mojih preranih 10 to je već 20) ja zvrcnem njega…i pitam pa gdje si? A on meni ko iz topa, pa ja tebe čekam tu na terasi već dugo. Kojoj terasi? Pa ovoj tu na Trešnjevačkom placu (obično pijemo tamo kavu)! Pa čovječe, pa kako pa zašto pa dogovorili drugo…sve u svemu, moja sreća se istopila u trenu!

Kako su male stvari dovoljne da je čovjek sretan ili da te raspizde? Ali nije to jedina stvar koja me „usrećila“ tog dana! Nazovem ja njega navečer oko pola devet a on kaže, oprosti vani sam javim ti se za pola sata dok dođem doma! I prođe pola, pa ura, pa dvije…pol 11 navečer, zvrcnem ja ipak da više ne čekam jer pizdim skroz! Ja sam užasno čovjek od riječi, kad nekaj velim, to i jest tako i nikako drugačije! A on se ne javlja? Pa u 23h zgasim svu mrežu i odem spati. Normalno, raspižđena od tog dana, tih ljudi s kojima imam posla.

Ali, gle vraga…jutrom stiže poruka (od sinoć pola 12)…spavaš? Ha ha. Jebem ja vas ljude! Zašto ja još sve mogu, hoću, znam? Jebeš mene! Ljude od riječi i djela treba zatuć, kvare dojam i prosjek…mediokritetima, ljušturama, alzhaimerima i svim ostalim kretenizmima! Nije nit čudno što sam zadnjih 15 let uglavnom imala posla sa životinjom! S njom uvijek znaš na čemu si. Nema muljanja, nema zajeba, nema hoću pa neću…samo čista duša. Ona (životinja) ak te zajebe onda to učini zato što mora i što je priroda jača a ne zato jer je nije briga, jer je retardirana ili kaj već.

I pričam ja tu priču (još uvijek imam par ljudi s kojima mogu pričati o svemu) svom drugom frendu s kojim znam da mi se takvo što nemre dogodit. Mi se družimo više od deset let ali nikad nam se nije dogodio neki takav „nesporazum“ oliti pizdarija. Dogovor je s njim dogovor. Kao i samnom. Imam samo dvije mogućnosti, prva je da se ne družim s takvim ljudima i da ih izbjegavam u širokom luku (iako sam već izabrala ovu prvu) ili drugu (možda bolju i pametniju) da se prestanem uzrujavati zbog takvih ljudi i shvatim da su ljudi stoka! Isprika stoci. I da, idem sad na kavu, onu ziherašku koja nikad ne omane!
I da, imam jednu utjehu, što o svemu mogu i hoću i dalje pisati. Ovo pisanje mi je najbolji drug, jer kome ćeš ako ne reći sebi sve!

danas mi je tromjesečnica tzv veze!

slijede razgovori "ugodni"? ako išta mrzim,ne volim nejasne situacije..ili jesmo ili nismo!

Danas sam opet popila svoje negdašnje piće kaj sam redovito pila...votka-đus! Valjda sam htjela samoj sebi nazdravio za mjesečnicu? Mislila sam da imam čemu nazdravit! A nije da baš i nisam, ali mislim da ipak odustajem, ne od sebe već od...nas? Tko smo to uopće mi, kad jedva da nas ima već cijeli svibanj? Kažeš, tebi je teško u ove dane...godišnjica spram naše mjesečnice. Jebem ja dane i mjesece koji se pretvore u godine kada čovjek ne može sa sobom izaći na kraj? Nema to veze s pokojnima, ima samo veze sa nama...živima! Ili možeš ili ne možeš, ili sa štitom il' na štitu?

Večeras opet vintage...možda se konačno i napijem prvi put u životu? Iako čisto sumnjam, ovakve trezvenjake treba maljem po glavi!