HIPOKRIZIJA

(gola istina, berlin, povijesna fotka 1900.g.)

Uvijek sam se bojala da ću ga izgubiti! Njega, čovjeka kojeg sam voljela! I zato sam bila blaga. A onda sam ga izgubila i mogu glasno reći: JEBITE SE! Ti i tvoja ex žena i ex obitelj (razvedena ili pokojna)! Jer, ona ti je peglala kartice, ostala u tvom stanu a ti postao beskućnik, djeci si ostavio sve što si stekao u svom životu teškim radom koja te ne cijene! A sebe ostavio jedva na nekoj bijedi od penzije i nekom stančiću u koji jedva i sam staneš? Djeca imaju sve a ti ništa!
I s tim ništa dođeš k meni i želiš mene koja imam svoj sređen život. Svoj stan, svoju dobru mirovinu (više od 800 eura s kojima se jedva može pristojno živjeti), dobro zdravlje i zdravu pamet, željna još koječega u životu, najviše života samog!
Pitajte me kaj su meni moji roditelji ostavili i dali? Osim nešto obveznog školovanja, ništa! Pitajte me kaj sam ja svojoj djeci dala? Ništa, osim dobrog odgoja i obrazovanja, pa su tako sve postigle same u životu, jedna doktorica znanosti a druga managerica u EU! Eh, da dala sam im lijepe zelene oči, prekrasno lice i dušu! Vrijednije od svih nekretnina, pokretnina i ostalih sranja koje roditelji poklanjaju svojoj djeci. Iako sam možda trebala (tako misli starija kćer), nisam se djeci nikad iskupljivala materijalno za neke svoje grijehe ala Mani Gotovac! Uvijek sam bila svoja i snosila kaznu za svoje postupke i djela (pa i nedjela)!

I sad bih ja takva trebala bedinat tebe od Alzheimera ili srčanog udara, bez svog mjesta za život, tebe koji jedva imaš za život i jedva si živ od svih tih trauma, moraš okrenut svaki eura umjesto da sebi i partnerici priuštiš neki izlet, koji radiš od ve do ve sa sedam banki kako bi imao za neki dobar život, tebi zamišljeni život u kojem mora postojati brod ali ne i žena koju voliš, jer meni je dovoljno dobar život…odlazak u kino, na koncert, neko sitno putovanje, izlet, kava, šetnja…zagrljaj u i van kreveta. Sadržaja koje želimo oboje?

I očekuješ da ti ja fino kuham, jer se ti hraniš u menzi i uglavnom jedeš smeće i nemaš pojma o kuhanju. Jer, ona je peglala tvoje kartice dok si ti radio od ve do ve po bijelom svijetu i zarađivao, a ona nije nit kuhala bog zna kaj? I napoj je bolji od toga kaj si mi pričao? I onda uživaš svaki dan u mom kuhanju jer, eto, dalmoških smo korijena oboje…i tak bih mogla nabrajati za sve ove moje priče zadnjih 30 i više let! I unatoč toga što sam ja (po vašim riječima) bila puno bolja od njih, ipak ste napravili raspelo i pijedestal od svojih pokojnih i ex supruga! Zašto niste bili takvi prema njima kakvi ste bili prema meni? Šupci prema meni a prema njima kuš?

Zašto bih ja bila tu za vas? Kaj ste vi to meni mogli pružiti? Ja vama puno…čak i u sexu (iako ste uglavnom impotentni ili tu negdje svi vi preko šest banki)! Niste se znali ljubiti, zagrljaj i nježnosti su vam znanstvena fantastika, seks vam je bio pučkoškolski gdje sam često morala objašnjavati sve osim misionarskog. Kakvi su vam to brakovi bili i to vaše višegodišnje životarenje za kojim žalite i iz kojeg ne možete otići, iako ste odavno otišli? Često pomislim da ništa drugo niste znali nit pružit osim peglanja kartica? Ljubav, strast, pripadanje za vas nisu postojali. Vaše nemogućnosti su sve vaše mogućnosti. Neću o svojim godinama, desetljećima čak kad sam uživala u sexualnim virtuoznostima koja sam pružala ne jednom svom čovjeku! Jednom čak skoro 20 godina. Možda i jest problem u tome što me dotični razmazio i volio do bola…a seks nam je bio fantastičan! Ali, nismo ništa stvorili zajedničko…nemamo djecu, nemamo imovinu, imali smo samo ljubav! I njegov ego do neba. Dok ga nije upravo ta ljubav i njegov ego dotukla do posljednjeg daha. Nema ga više, nema nas više…nema ničega! Osim sjećanja na jednog čovjeka par excellance s kojim sam mogla bistriti um, koji mi je jedini bio par po intelektu i obrazovanju, po ljubavi. Možda je moj problem što sam imala posla s takvim čovjekom (btw bio je rođeni zagrepčanec, tu sa britanca iz imućne obitelji i nije mario za materijalno, uvaženi stručnjak i direktor velike državne firme a ja njegova ljubavnica a potom i žena). Moram priznati da mi je to pomalo imponiralo i zato sam valjda i trpjela sva ta njegova sranja?

Kakogod, bilo pa prošlo! Najduže u mom životu sam s njim bila i ostavio je najveći trag…u bolu i sreći!
A što ja to mogu što druge žene ne mogu? Ispeći kolač kakav nemrete pojest u slastičarni u tjednu a ne samo za vikend ili neki božić. Ne nije mi teško. I spraviti jelo kakvo nikad u životu niste možda niti jeli, doma osobito a morti niti u restoranu? Zato što mi značite meni znači da vam dajem, da se dajem a ne uzimam. Žena od glave do pete, stasom i glasom! Možete samnom pričati o svemu i svačemu, ja baš s vama ne.

Jer, zaostali ste u vremenu i prostoru svog ex braka, ex supruge, pokojne, bivšeg braka, bivšeg posla u nemuštoj komunikaciji…što ćemo danas jesti, vani pada kiša i ajmo kupiti novi komad namještaja ili nekretnine…sve je u vama i s vama bivše! Osim mene! Ja sam sadašnja.
I što ću vam ja, pitala sam na samom početku svaki put, jer sam odmah vidjela da mi nisu dorasli, da im ja ne trebam (jer oni imaju svoju prošlost i svoje bjegove u posao, cugu, prijatelje, djecu)…oni godinama nakon raskida, smrti…i dalje bježe i ne znaju kaj bi sa sobom?
Ja ne samo da znam što ne bih s vama već znam i što bih sa sobom i s vama! Ali, vi to ne možete! I onda kažu (neki koje sam odbila a da nisam niti probala ili sam probala pa odustala)…ti si zahtjevna!

Ne dragi moji, nisam ja zahtjevna već ste vi puni nemogućnosti! Vaše mogućnosti su sve vaše nemogućnosti! Zašto da ja ovako mogućna i moćna pristajem na vaše nemogućnosti i nemoć? Jelda, nema razloga nikakvog. Jer sve što jesam mogu i sama. Za sve to mi ne trebate vi!
Ja vama trebam, ali u osnovi…vi ne znate kaj bi samnom, jer sam vam ja previše! I vi ste meni previše premalo!
U potvrdu toga, citiram jednu poruku koju sam dobila danas! Prilično me uznemirila, jer u osnovi to nije kompliment. Pomalo sam zabrinuta za muškarce i njihovo mentalno zdravlje u ovim nekim godinama.

Dakle, on je, nakon što smo malo tipkali, razmijenili brojeve i čuli se, poslao svoju fotku. I očito temeljem mojih i svojih fotki (iako sam ja bila vrlo ljubezna i nisam nimalo kritizirala njegov izgled, dapače, rekla sam da ne sudim ljude po izgledu), našeg razgovora ugodnog (reče da sam vrlo elokventna), doslovce post festum poslao poruku:“… želim ti sve dobro, nisam ti ravan. Mogu ti eventualno noge obrisati!
„

I za kraj, još jedan vrh, jednog 30 godišnjeg muškarca koji mi je jučer poslao ovakvu poruku:
“Jebao bi te pod tušem, u sobi, u hodniku, u kuhinji, na balkonu, na wcu, podrumu, autu, svuda”

E vala, mogu se samo (a) jebat nakon ovog, jer koliko mora da je muškarac glup i jadan kad napiše ovakvu poruku meni?!
E nakon ovakvog vrha, ostaneš bez teksta! Čovjek stvarno može najviše sam sebe uniziti, a ja sam to poradi ljubavi učinila ne jednom! Ovih dana sam opet naišla na interwiew Mani Gotovac, vrhunske žene koja je rekla da je ljubav najvrjednija od svega i svih!


Ova fotka gore, iako u svoje vrijeme nešto jako revolucionarno, danas je samo hrpa gole istine o hrpi...mesa! Muškog, ovaj put za razliku od uobičajeno ženskog koje gledamo svaki dan! Ispada da je naprednije bilo to 20 stoljeće nego ovo 21.?

Voljela sam i davala im se zadnjih 30 godina neštedimice (sebe). Ima toga još, ali...komu! Čemu!

eto rezultata moje premium uplate! nastavci slijede!

Draga frendice, hvala ti na ovom tekstu!
Ova rečenica je sukus svega:

'Ne dragi moji, nisam ja zahtjevna već ste vi puni nemogućnosti!'

Možda će se neki od naših dečkiju uvrijediti, ali naravno, ne odnosi se to na sve.
Ali na dosta onih koji su me snubili ovih godina.

Činjenica je da se meni ne da.
Ne da mi se biti ljubavnica, mama, sestra...ne da mi se služiti.

issee bože...
kaj smo zbilja tak nakaradni ?
mi...muškarci..il oni mi koji se smatramo takvima....

mislim...upad od ovog klinca...pa nije baš nekajććć
al..setim se i sebe kolko sam bio nježan...uviđavan..
i kaj mi je to doneslo....smatrale su me nekakvim mlakonjom...pizdekom...
a onda sam promjenio ponašanje i zahtjeve.

muškarci i žene su isto
svi mi nešta želimo i neki su predatori...neki su žrtve...
al...sve je isto.

FENOMENALNA

moćna žena.

znaš, već pomalo razvijam teoriju da su najbolje, ljudski najjače tako često razočarane i izdane donekle-
jer smo inertni.
jer je lakše imati tupaču koju gdje staviš tu je nađeš.
koja "sluša"
koja nije oštroumna pa još i ne zaklapa

muškarci su, čast iznimkama, takvi slabi seronje

i ovakav jedan tekst............ draga Saro, mojoj je duši prijao kao da je bajadera :)*

nismo svi isti, đuro! vrlo smo različiti. evo ti samo jedan primjer od neko veče sa wasyevog bloga! dakle, jedini si ti znao (i to potvrdio na googlu) o kome se radi! slavna scena iz filma Cat Ballou iz 1965.g (kaubojac) i slavnog Lee Marvina! a onda neki ricambi i drugi nemaju pojma tko je to, koja scena, koji gumac (lupaju se gluposti o Eddy Murphy (crnac) koji je glumio cca 50 godina kasnije! jezivo koliko me neznanje uvijek smetalo a na blogu ljudi svršavaju od neznanja!

znam da znaš o čem pričam, đusi! mi smo davno već to apsolvirale, ali eto...i ti se nedugo opet izložila kao i ja...jer, ti vrijediš...ja vrijedim...mi smo vrijedne ljubavi i truda i to valjda činimo...do posljednjeg daha!

nažalost, brkata...tvoj život i trenutna situacija me jako podsjeća na moj život prije 30 let (od moje 35 do 55). to su možda žene koje previše vole i previše znaju i mogu! no, svatko nek nosi svoju karmu (nije to nitko nametnuo i nitko nije kriv...mi sami smo zaslužni za to kaj nam se događa)!

apsolutno

zato ja odlučujem u te priče ne ići više
to su ipak relikti našeg balkana

u skandinaviji je najnormalnija stvar imati, 35, 45 ili 75 i biti solo, zadovoljna
mi smo odgajane na način da tražimo "srodnu dušu"

ja sam zaključila- probala sam dovoljno puta sa svim što sam znala i umijela (ODABIRE uključivo!) da zaključim: ne ide mi.

a divim se onima kojima vjera ne posustaje- da stvari mogu biti lijepe i normalne

da, dosta ima do odgoja i nedostatka ljubavi iz djetinjstva od roditelja...društvo koje nas okružuje i njegovo gledanje na solo ženu koja je uglavnom građanin drugog reda...a kad si željan ljubavi onda često pristaješ na nešto što u stvari ne bi smjeli. treba ugađati sebi (odgojene smo tako da ugađamo svom muškarcu) i tak...ima tu svega...znaš ti to profesionalno jako dobro....sada već imaš prilično loših iskustava...i nažalost, ako se ti ne promijeniš prema sebi, stvari će se ponavljati! meni se i danas ponavljaju! na svu sreću, više mi ne treba 20 godina da nešto prekinem...odustanem...sada mi je dovoljno i par mjeseci da vidim svoje zablude u vidu očekivanja, predodžbi i...stvarnosti!

inspirirala si me na tekst (ne prvi puta)

naravno, poentirala si nešto : stvari će se ponavljati.

ne samo meni. i to je sjeb.

hear hear (y)

brkata...ti se sama svrsštavaš u..ili na balkan...
ali sve je to stvar razmišljanja ili postavki u glavi

vjeruj mi...svi su balkaneri...ako nemaš volje da budeš dobar čovjek...pozitivan...
neće ti pomoć arijevsko porjeklo...niti bilo šta drugo

huh txt, al sviđa mi se, al jako, kad jest tako

i nekak si mislim, da smo o sličnim temama razmišljale,

i onda ispada da ne samo da se ženske trebaju paaziti tipova onih koji do 40.-45. nemaju makar nekoliko godina zajedničkog hodanja i zajedničkog življenja sa nekom..da je taj sumLjiv..da kaj mu je?

sada ispada da su sumLjivi i ovi kaj nisu rastavljeni...

đuro, mislim da se ne kužimo?
ne govorim ja o porijeklu. govorim o mentalitetu. još ću ispasti hitler?! nemoj, brate, mnogo je :)

sarin je tekst moćan, izuzetan i govori o jednoj vrsti oslobođenosti da se mora pošto-poto.
brđanska je vizija da se mora, jer ako ne znači da si u k.

ukratko za "obožavanje" su ovi emocionalno konstipirani...

a tobož boomeri,
a tobož free love
a tobož vreme hipija, free love, peace, i dolje kapital
make love not war


pa ebtga

brkata...daj se skuliraj...
to je književno reć...paralela...

a nije etiketa

i nisam ti ja brat
i znam saru kako misli

iako ja sebe ne doživljavam i ne sjećam se da sam to tak doživljavala, iako da, bilo je pokušaja u mojim ranim danima, da me se ka tome usmjeri..odgojem..jer žena kao mora muškom prati, čistiti jer za kaj te onda ima..e pa grgglj i lagani bljuc

well ja sam se trsila udovoljavati, izvodila kerefeke i ono sveopće ginula za Našu stvar ...ne zato kaj sam ja žensko pa mi to u opisu
udovoljavala sam, jer sam željala, jer sam voljela to biće, tog muškarca
da sam homo, udovoljavala bi njoj,toj mojoj, jer je volim,

ili pak s menom vlada opći i žešći denial ? hmm

moram produmati

al zapravo žal mi je
kaj je to tak

i žal mi je stvarno, ko cucku, kaj nije skontal da nemre se živeti s nekim, dugačijim, pametnim, životnim, a pokraj imati "kipeka" gde se i dalje pale sveće

e pa ebemu..

a kaj ak su ti koji sesada susreću, a da su fraj i voljni, al nemušti u socijalnoj a i ljubavnoj, nježnoj i emotivnoj komunikaciji
zapravo oni nekadašnji razredni štreberi..?

pa su i ti štreberi, kaj smo bili nekad i nekak sažalni ali ajd fer prema njima, pa smo ih par puta i pozvali da dođu u društvo,
eto stigle ih godine, pa su oni sada free?

jer nekak mi drugačije ne štima, jer emocionalne vještine se ne gube s godinama, romantika ne nestaje i srce iznimno rijetko stvarno prati godine, (srećom)

hm hm

nije do tebe

jutro dona! ovo tvoje cit.
well ja sam se trsila udovoljavati, izvodila kerefeke i ono sveopće ginula za Našu stvar ...ne zato kaj sam ja žensko pa mi to u opisu
udovoljavala sam, jer sam željala, jer sam voljela to biće, tog muškarca
da sam homo, udovoljavala bi njoj,toj mojoj, jer je volim,
je valjda i moj DNK, kao i većine žena! što odgojem što genima (ženama je razvijeniji emotivni dio mozga nego li muškarcima) ne znamo drugačije! i ja u tome nikad nisam vidjela ništa loše, dapače, mislila sam ako se ja trudim da će se i druga strana truditi...nastojati biti bolja! mene je ljubav činila boljom, davanje me usrećivalo. no, s ljudima je upravo to često zajeb...kako s partnerima, s djecom, s prijateljima, obitelji....čak i s roditeljima koji više vole one koji manje daju, a nas kaj smo stalno bili prisutni i pri ruci, ne cijene. to me uvijek boljelo i nekako sam uvijek patila za majčinom ljubavi koju je uvijek imala za svog sineka, koji ju je na koncu totalno sjebao? općenito, jedino u koga se nisam razočarala to je bila moja pesa!

btw đuro, cijenim što si se uopće pojavio na ovom blogu, ali jasno ti je da ne pričam općenito o muškarcima kao nečem lošem...kao niti ženama kao nečem dobrom! naprosto, moje iskustvo na pragu starosti...ko neki memoari i razumijevanje mene meni samoj!

znam sara...al...moram i ja nekad laprdati...