Vježba

Nikada nisam vidio kako se peče vol na ražnju i onda naletim na program Križevačkog spravišča gdje lijepo kažu da buju vatrogasci (zaboravil sam otkuda su - ?nešto? Križevačko?) pekli Svatovskog vola (ovo svatovskoga vjerojatno ima neke veze s legendom o spravišču). To s pečenim volom me ono baš napalilo i nađem si društvo, nacrtamo se ranom zorom na Glavnom (HŽ penzionere časti besplatnim prijevozom) i za sat vremena eto nas u Križevcima...

Dok čekam(o) da se vol speče svratimo u Gradsku kavanu (kava i kolač nekakav), obiđemo čokolateriju (opet se nekaj popije, nabave se neke praline) i onda šetnja od kioska do kioska, a je sve gledam di je vol. Jebote di je vol? Ne vidim vola! Nigdi vola! I onda šapat, pa glasina pa vijest da je vatrogascima "opal vol v oganj". Vol šesto kila, a drveni ražanj i eto, shit happens.

I eto! Nisam vidio kako se peče vol na ražnju. No vatrogasci su ipak nekako zgotovili toga vola i uspjeli ga podijeliti u predviđeno vrijeme. Probao, okus je bio OK, no zericu žilav – bit će da im je falilo još malo vremena da ga srede do kraja.

I da, u Križevcima je danas bilo vruće za popizdit.

A ako netko slučajno odluči speći vola evo recept:
Starozagrebački vol na ražnju
Za vola od 200 – 250 kg potrebno je:

10 kg soli, 15 kg domaće slanine (nabode se trakama slanine), 10 l ulja (naizmjence se maže s lojom i uljem), 15 l piva (za podmazivanje), 3 metra drva za loženje. Meso poslije pečenja kalira oko 40 posto.

Trup vola mora se čisto obraditi i ohlađen dobro posoliti s unutarnje strane. Sol se stavlja i u otvore i rezove koji su napravljeni nožem na vratu, leđima u dijelu lopatice i po površini butova s unutarnje i vanjske strane. Loj i bubrezi se izvade i obreže rep. Trup se navlači na kolac ražanj koji mora biti čvrsto vezan ispod cijele dužine kralježnice, repa i između donje čeljusti glave. Glava, vrat i zadnje noge posebno se vežu da bi dobili punu dužinu trupa od 3,5 m i da bude dovoljno napet. Kroz trup sa strane nabiju se poprečno u ražanj drveni štapovi, da sve bude čvrsto uz trup koji se uvijek okreče u jednom smjeru.

Vatra se pali u dužini od 3 m, a žar dijeli na dvije jakosti, za vrat i prednje noge i žar za debelo meso (butovi). Stijenke i otvor trbuha moraju se obavezno zatvoriti, a prednje noge povezati prema naprijed i izvaditi iznutricu iz grudi i jezik iz glave.
Ražanj mora biti udaljen 1 m od zemlje i 1 m od područja žara. Zagrijavanje mesa trupa traje 10 sati, kad se počne peći površni sloj mesa. Tada uz obvezno premazivanje vodom i lojem, uljem i mlazom piva po površini u smjeru okretanja, mogu se rezati prvi odresci. Nakon rezanja polupečena mesa mjesta se ponovo premazuju i peku, tako redom dok traje mesa.
Reže se samo u slojevima pečeno meso bez kosti. Na kraju pečenja koje traje 5-6 sati od početka rezanja ostane kostur s određenom količinom pečenog mesa, koje se sjekirom polako u dijelovima skida s ražnja. Pečeno meso, odresci, su sivosmeđe boje, vrlo sočni, ugodnog mirisa i okusa, jedu se samo topli uz domaći kruh, pivo ili vino.

Krešek dragi......meni je ovo 56 Spravišće na kojem sam ili nisam bila ..pod zadnja leta baš i nisam išla...ali...vol se je navek pekel i pekli su ga domaći ljudi .Sad su se toga primili neki novi ljudi ne domaći i vol je opal v ogenj.
Znaš kak ljudi vele"Pop i još nekaj mora znati a ne samo curice gledati"...tak i to.Pa nije 600 kila igrica za decu:-))
Drago mi je ad si bil v mojem gradu ..da sam znala da dolaziš..došla bi te makar zljubiti kak to nalažu naše šege pajdaške:-))*

Eeebbas sam sad negdje na portalu procitaka- pekel se 14 h wow mljac ❤️

A i ja sam se dosta naglo odlučio za doći na tog vola. A Spravišče... ma nemam baš volje ostajati do kasno zbo VojkaV ili Gibonia ili koga već...Mene je zanimao vol :))

I da, nije ovo zadnji puta da sam bil u Križevcima, dakle ima vremena za šege pajdaške :))

I mislim da su se malo zlagali o 14 sati pečenja... ali dalo se pojesti i nije bilo loše. Mrvicu žilavo.

Nekada se je vol pekel par dana jer je Spravišće trajalo cijeli tjedan i onda se je onak ko kebab malo po malo rezal i prodaval ...no..ne znam kaj se to do danas promjenilo...ma ...sve se je promjenilo:-)))

Kreso, budi mi pajdas za hodanje po sajmovima, bumo samo jeli : D

Idem sprobati još: otkriće mi je da morem tu hitati emotikone:

A ne daaaa hm

❤

o da, najjaci emotikon prolazi :)
na mobu srce bude crveno a na lapu je crno nu

Dugo godina sam na tv slušala- Voloderske jeseni i vol na ražnju. Stalno nagovarala društvo idemo..idemo.. i pred par godina uputili se mi sa dva auta u Voloder.

Uzmite u obzir da sam rođena gdje lisica poštu nosi, da sam izlazila na zabave gdje su se tukli i ciglama u glavu, ali klima u Voloderu je posve nešto drugu, barem sam ja tako doživjela. Alkohol i svadljivost koja ide uz to.

Da skratim. Tražili smo tražili vola, ali oko vola je sve bilo pijano i još su tražili upaljač za vatru. Nisu se mogli dogovoriti. Taj vol je valjda bio pečen za drugi dan.
A onda smo pobjegli doma glavom bez obzira :))

E...baš čitam da im je vol lijepo ispao..;)))
A to šta je bio malo žilav...a bože moj,o ukusu a nebi štel..:)))