HIPOKRIZIJA

e moja brkata, da te citiram (samo mi je šlagvort);

"....Živjeti bez traga, bez težine, bez sjene, bez emocije, bez sukoba, bez nježnosti, bez bijesa, bez razmišljanja, bez smjeha...."

bez brige il pameti, bez imalo svjesnosti..e tako živi većina ljudi danas na planeti, a ovdje u HR kao da se utrkuju i nadmašuju tko će više tako i dalje tako! dakle, ima nas....a ima i njih! što uopće ne znači da je neki život vrijedniji a drugi manje vrijedan. naprosto je drugačiji, a onaj drugačiji nema uopće svijest o tome kako trati i što čini sa svojim životom. mučila sam se cijeli život ukazivati, poučavati, prokazivati...ali zalud! najgluplje je nekom pričati nešto što uopće ne razumije i nekako se sve više klonim toga. i ja sve manje želim biti svjesna, iako mi ne uspijeva danima nikako bit nesvjesna!
ali, trud će se kad tad isplatiti...ako se treniraš u majmuna, postaneš majmun....i uglavnom i ostaneš! ali, i za to treba imati snage. ja bih htjela samo....živjeti kao što većina živi (nesvjesno) svoj život!
a umiranje, ipak je najgore umiranje nesvjesni život, ali poštujem svačije pravo na život pa i da si ga oduzme ili da ga nesvjesno živi!
p.s. zatvaram komentiranje jer nemam potrebu pričati, samo sam imala potrebu pročitati i napisati to kaj jesam.

Dan bio je
hajdina kaša u guzici
od patke

Upitala me prodavačica
hoće li već jednom
ta
kiša

Huuuj, huuuj …

A dečki pod brajdom
koji pili su škropec iz orošene čaše
na škropec
od kiše
nisu se pomakli

Listovi loze
veliki
kak lapuhi, plomp, plomp
odozdola
ostali su suhi

Katarza! Karma! Ima li još kaj na k osim ..kurca? Hvala ti karmo...i na kurcu! Onom pravom ali u onom drugom ..kurcu od života! U čemu je razlika? Postanu nebitni i neupotrebljivi vremenom i godinama...kad shvatiš karmu, postane ti i kurac od života i životni kurac jedno te isto! Oprostio si mi slanje u pičku materinu! Još da ja sebi oprostim sve pičke materine od života zadnjih 30 let bit će sve ok! Negdje sam u drugom desetljeću tridesetogodišnjeg ratovanja sa samom sobom! Žrtava ko u svakom ratu...na obje strane! Ali, pobjednici (živi) pišu povijest. Budale najprije odu u novi rat a tek onda post festum broje poginule! Kako prebroditi tridesetogodišnji rat bez posljedica? Nikako, osim da sva koplja baciš u trnje i napišeš memoare i utisneš u glinenu pločicu. Možda ju netko i nađe za 365 godina? Već za dvije slijedeće generacije svi mi danas, jedva da će nas se itko sjećati, čak ne uz druge već iz treće ruke? Jel uopće znate tko su vam bili prabaka, pradjed? Nemam pojma jer već sam i sebi nebitna a kamoli tamo nekoj trećoj generaciji!

https://www.uniqorner.com/razno/hipernezavisnost-pretjerana-potreba-za-slob
odom-kao-posljedica-traume?fbclid=IwZXh0bgNhZW0CMTEAAR2mY_rQtS8pd9VzI5hpFrx
BHlIaIhvDDPL0M5dInj-ObnmZinNQCceEVgA_aem_AS9cznjfA4R-mvOMJjzpkMEkpqqY80m1ff
MxWrox8mB3gTT-WSrnvMHEFrBIuEzFcs16WjFmpXUcpj2c-Yo4ILUj

Možda je ovo gore odgovor? Nedodirljivi, sprinteri od života bez života! Nisam ta, ali uvijek mogu biti karaoka pa malo isprobati...možda dosegnem originalnu varijantu podvrste lososa u Jemenu? Samo da mi netko turi mikrofon pod Gubec (ha ha beg)?

Sestro, zašto taj nemir?
Brate, zašto zvijezde umiru?
Šutimo
Nešto u meni sluša kako
Kosti zemlje pucaju i rijeke se neke vraćaju
Izvorima svijeta
Kovitlaju se nevidljivi koraci, troši se
Kreda noći, mjesečina zvjezdani sasipa prah
Prah u koji dugo gledam, mada ne znam
Što to u njemu neprebolno boli…
Umjesto sna sa snom razgovaram
Drhtava kap nad ugarkom se poput aveti
Rasipa u iluziju vremena
Hoće li izblijedjeti sjenke u ravnici zimskoj
Prostrte kroz noć ovu, u dnu svijeta
Već jednom?
Brate, zagrli muk sazviježđâ, blago
Pusti membrane noćne… neka rijeke
Teku, neka se praiskonske vode
Uvirima svojim vraćaju

Ups wasy..pa di se razbacao haiku pričama..a ja na mobu? Ček ček...nemrem ja tak brzo čitati pisati kak ti brzo copy pejstaš

Ja ću pročitat tvoje priče a ti pročitaj ovaj link, pliz?

Piše 404..eror.

https://www.uniqorner.com/razno/hipernezavisnost-pretjerana-potreba-za-slob
odom-kao-posljedica-traume?fbclid=IwZXh0bgNhZW0CMTEAAR2mY_rQtS8pd9VzI5hpFrx
BHlIaIhvDDPL0M5dInj-ObnmZinNQCceEVgA_aem_AS9cznjfA4R-mvOMJjzpkMEkpqqY80m1ff
MxWrox8mB3gTT-WSrnvMHEFrBIuEzFcs16WjFmpXUcpj2c-Yo4ILUj

Ne znam bolje...možda probam na drugi način kasnije pa ti pošaljem...baš sam nekako na tebe mislila dok sam ovo čitala, wasy?

Ne otvara..

A možda ipak otvori...jedna vrsta se zatvore s druga otvore

Probaj na drugim vratima wasy, tam se otvara!

Kao što je vidljivo ipak sam otvorila komentiranje i hvala sudionicima...sad gibam! Ponestalo mi kreševa za iskrice večeras

I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožut
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

I uvijek ista sirotinja uđe
U njezinu svjetlost iz mraka,
I s licem na kojem su obično brige
Pređe je u par koraka.

A jedne večeri nekoga nema,
A mor’o bi proć;
I lampa gori,
I gori u magli,
I vec je noć.

I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec, i nema ga dva,
I zima je već,
I sniježi…

A prolaze kao i dosada ljudi,
I maj već miriše –
A njega nema, i nema, i nema,
I nema ga više…

I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

Eh, čujem glas H. Hegedušića kak svira i pjeva ovu tvoju lampu, ...i još toliko toga! Tnx

sry tek sada vidjela da si otprla

i da, dela linkovlje
meni na lapu

iako ne razumijem da l je tema izgovor, jer smo mi manje više takvi makar mi neki, i zakaj,
ili se dela o drugima
tim nekima

no po onoj staroj - prvo, ...spoznaj sebe....gnoti seauton,- kaj piše i kod morrisona jima
pa bumo bolje razumijevali, prepoznavali i druge?

a onda sebi, njima i manje zamjerali?

a onda valjda, al u vezi toga sam baš jako skeptična, kaj se tiče mene,
bumo se manje čudili i nervirali

dobro ti jutro dona! da, priča je krenula nekak sa brkinim blogom, jednom rečenicom, koja mi se onda sručila...i zbog ovih EU izbora i posvemašnje HR tuposti i gluposti i uopće pomisli kakvi su to ljudi koji tako žive? i poželjela, u svom životu, konačno, da malo i ja tako tuposlavo i baš me briga poživim? jer, ja sam i ovaj put otišla na glasanje i naivno izabrala...misleći, ajde, morti ljudi malo razmisle pa krenu nekamo? kamo? u PM s bartulicom i sličnima! no, tak je kak je...a usput sam nakeljila i ovaj link s ljudima koji nikog i ništa ne trebaju u životu...da je to fejk! a mene jebe taj fejk i nikako da sebe dovedem u nivo da mi nitko i ništa ne treba, da ne želim, da ne živim etc etc...no, danas je kiša i spere ona dosta toga u toj nekoj samospoznaji i shvatiš da nisu drugi ništ krivi nit zaslužn...da si čovjek sam slaže svoju musaku...red govana, red očekivanja, red življenja!