HIPOKRIZIJA

kako je dobro kad nas netko može i u ovim nekim poznim godinama iznenaditi! ili kad sami sebe možemo iznenaditi! pa sam ja tako iznenadila samu sebe jučer. a onda me i on iznenadio!

najprije sam ja pozvonila dvaput /nakon bespoštedne prepiske i uzajamnog optuživanja/ ali odgovora nije bilo (kak ide onaj refren atomskog skloništa...za ljubav treba imat dušu)?

ali, kad ti je stalo ne odustaješ. ustraješ, makar i u ludosti! eto, to je bilo moje iznenađenje mene same. vrijedilo je.

sva sreća, već je pala noć, jer smo nedugo ispratili sunce u zalazu, hrvatskog sokola bez broja. kafiću ne znam ime, ali znam da nemaju bog zna kakvu kavu!

ali, iako je početak obećavao, rastanak je bio uobičajen. bez obećanja, dapače....


e sad dolazi najbolji dio priče!

na rastanku, bez poljupca uđoh u tramvaj! jebene dvije stanice nas dijele. i sjedim ja u tramvaju da preživim te dvije jebene stanice nakon rastanka. jesmo li slučajni prolaznici koji smo se sreli da bi se opet za par sati razišli?

i sjedeći tako, s leđa, nadamnom nadvila se sjena...i čovjek koji se saginje da me ljubi? on! da, on je ušao u isti tram iako smo se rastali na peronu. ostala sam paf. to mi se u životu nije dogodilo. istina, ne putujem često niti dugo tramvajem, ali ipak...

zagrljaj, poljupci...boli nas kiki što smo starci koji se ljube u tramvaju. čak mu ne znam niti broj (tramvaju)? izašli smo zagrljeni, ljubeći se do moje kuće...i ostali do jutra!

eto, to ja zovem iznenađenjem. i smjelošću. kad sam ga pitala, pa kako to da je post festum ušao u tram, reče: vrata su stajala otvorena predamnom, ti si otišla bez poljupca...i ja sam morao ući u taj tram i oprostiti se od tebe! to je ljubav. pa makar sutra bili i slučajni prolaznici. jučer...danas...bili smo si ljubavnici!


Link

za ovakve trenutke u životu vrijedilo je živjeti!

super, bilo je lijepo =)

pa jao i jao...apsolutno divotalno
e tada fkt klecaju noge, e tada može sve i još više
i
kad se pokaže takva inicijativa, i zapravo gesta koja osvaja, rastopi te ko putar, i ostavlja bez txta

dakle frajer je lafčina
neka je

sjajno da je :)

a sad ću ja sa cendranjem

dakle da,
kako ne shvaćaju ti neki tobož frajeri
da treba i smijeha
i šale
i ovakvih ajmo reć "ludorija"

i onda masa toga može proći i provući se

a ne biti neinvetivna "mrtva" puhala
hjojmene

al neka tebi leptirići i sve i sve
i što više takvih doživljaja...

divni su, kad jesu

O dono, drago mi je da ti se svidjela gesta (i meni) i da slično mislimo o "ludostima" i "frajerčinama"!

Mene takve "ludosti" izuju iz cipela, pače...ne mora mi ostavit nekretninu (ha ha) al nek bude šašav

movie pub sinoć! krasan prostor (svojevremno sam odlazila tamo na druženja "skeptici u pubu"...pravi gradski klub za druženje. mjuza evergreene, plesni podij oveći, ostarjelih plesnih parova ponešto...sve u svemu, išla sam zbog frenda koji je u potrazi za družicom (ja zadnjih godina više ne zalazim na te plesnjake)! ja uvijek imam sreću neimati parntera za ples, a obožavam plesati! nemreš imat sve u životu...pomalo sam se otužno osjećala gledajući sve te starije od mene kak lijepo plešu! organiziraju i doček Nove! no, valja ponekad nabacit šminku, obući se i izaći, tek toliko da nisi doma! i činiti dobro (prijatejima) a i sebi...ako već ne mogu plesati, volim gledati ljude koji dobro plešu. normalno, kako sam desetljeće hodočastila na takva mjesta, puno poznatih faca! neki se nismo baš niti prepoznali...ostarjeli smo u međuvremenu! valja doći ponovo...a vama koji ste željni nekog izlaska, eto liljepog mjesta relativno u centru grada gdje je dostupan tram...see you!

ponedjeljak? da nije ove masažice na koju danas idem, teško da bih ovaj dan razlikovala od svih ostalih? ali ajde, barem je sunčano a ne onak mračno kak bje ovih dana...eto, napričah se sa sobom, kavu popila...sad odoh! jebeš ti blog i iskricu, nema ovdje više niti mrvica a kamoli kruha za "najest"