HIPOKRIZIJA

Ti nisi sretna žena, reče jednom. Al, kad ponovi, razmisliti mi je o rečenom? Jesam li ja sretna žena? Ne nisam! Jer, da jesam, ne bih brinula...niti o tebi, niti o meni. Ne bih maštala. Ne bih željala biti s tobom. Ne bih iščekivala naš susret. Ne bih toliko toga što sada činim, da te usrećim. Sretna žena živi svoj život bez puno obaziranja na sve oko sebe, jer je sretna. Sretna žena je učinila nekog sretnim i to joj je dovoljno. Žena je inače sretna samo ako su sretni dragi joj ljudi oko nje.

Zašto nisam sretna žena? Možda stoga što stalno imam surogat sreće? Sreću tražim izvan sebe umjesto u sebi. Za sreću mi je potrebna druga ruka, a ne samo moja. Za sreću mi je važno da čujem glas osim svoga. Ljudski glas.

Sretna žena ima lijepe oči, poput ovih naslikanih! To je ona ista žena, koja sada nije sretna. Je li ikada ili tada bila? Jest. Često. I sada i tada.

Ali, sreća dođe iznenada, a još nenadanije prođe. Ne možeš je uhvatiti i zadržati. Osjetiš je u trenu, prepustiš se i taman kad poželiš još, iščezne. Zbog nerazumijevanja, prijevara, izdaje, nemogućnosti, odsutnosti...milion je razloga za ne biti sretna žena. Jedan je dovoljan za biti.

kako biti sretna žena u ljubavi? Rasprši se tih sitnih maslačaka sreće po cijeloj livadi života! Ali, vjetar ih raznese ne razne strane i poneki se zaustavi, opstane....poneki odnese bujica obližnjeg potoka. Poneki završi u rupi koju je netko drugi za nešto drugo ispkopao? Tek poneko sjeme padne na plodno tlo i naraste...novi maslačak! Tako i sreća u ljubavi. Dovoljan je tek povjetarac da ju raznese u milion komadića. A opet, jedan je dovoljan da nastane novi maslačak. Tako je zapisano od postojanja.

Ljubav nas "tjera" da se dajemo, bez ostatka. A onda ostatak preraste "domaćina" i preuzme cijelo tijelo i od svega ostane samo...ostatak!

I odložim dar od ostatka onkraj puta i nastavim dalje, i dalje. Dok opet ne dođeš do neke livade s maslačcima. Sretna žena ubere ga i rasprši tisuće "helikopterića" željna igre leptirića!

Nisam sretna žena iako sam nekoć imala lijepe oči kao naslikane. Nisam sretna žena iako sam ljubljena i voljena bila to the end. Nisam sretna jer ne znam biti sretna. Kako biti sretna uz toliku sreću ljubavi? Moraš ostaviti ljubav ako želiš biti sretna, ženo!
P.s. sretnu ženu kad je nesretna zagrli njezin čovjek!

Uzjahat ćemo na stablo što pliva, čeka nas E Daj, daleki,
otplovit ćemo na stablu, leptiri sklopljenih krila,
polagano ćemo utonuti kroz spletene povijuše
dublje od mora, a nitko vidjeti neće.

Ispod zemlje i mora jezero crno ima,
zrcali oštro, nepomično je,
nitko mu ne poznaje krilo:
Čeka nas E Daj, daleki,
popet ćemo se na stablo što pliva, uroniti pod more.

Govore starci:
Dok smo još živi,
sve što vidimo
u onom zrcalu visi,
naše lice, stas,
s glavom prema dolje.
I bršljan, i palme, i brlog s lisicom, zvijezde,
sve visi tamo u zrcalu jezera crna.

Leptir je kratka života, ipak nas posjeti u nastambi staroj,
krilom je mlatara,
pa prhne, čujemo, šmigne,
trkom, trkom, odlazimo u dom.
Ne velimo mu ništa, ta on je samo sjena.
Pokuca, pa kucka, prestane, vraća se u nastambu novu,
čeka nas E Daj, daleki.

Govore starci:
odražava jezero crno naša lica i naš stas,
dubljinu mu ne vidi nitko:
sve što jeste odatle potječe,
a sve što je odatle poteklo, tamo i otječe,
tako se vrti naš krug, takav je red.

Muškarac koplje baca, napinje luk,
žena jamicu kopa za vatru,
svi se naprežu i kolibu grade,
i živimo tako viseći u zrcalu jezera s glavom prema dolje
pa ćemo se popeti na stablo što pliva, uroniti pod more.
Ne zna se što je pod njim. Čeka nas E Daj, daleki.

S...W...

budi sretna :)

Vi ste sretna žena ♡

Da! Teške i prozaične misli! Hoće li ići na doček Nove godine kod kreleca?

Tnx wasy

Da, samoj sebi sam to obećala, confes!

Pa jesam, barbarela...ali dobro je znati i kad nisi sretan, jedno bez drugog ne ide. Trenutno sam nesretna i kanim t.o promijeniti ali treba vremena! Ponekad je lako zavoljeti a teško prestati i obrnuto. Dosta je i jednog i drugog.

Ric, ja sam ti već jednom bila za Božić (čoporativni s martom i društvom) kod Krelca i ne bih više!

Btw ova slika stara je puno...negdje ranih 90-tih! Nacrtao me u jednom trenu u šestinskom lagviću moj pok.suprug...na terasi! Često smo tamo bili dok smo još ljubovali. On ljubav mog života, ja njegovog! Slika je olovka na HSLS blokiću! Oboje smo svjetonazorski bili liberali...bila sam tada jako sretna i zaljubljena! Nažalost, neki ljudi shvate što su imali tek kad to izgube!

Zvuči zlokobno, ali prekasno je shvatio to i platio životom svojim? A mogli smo biti...i trebali smo biti, ali nismo. Otada uvijek nastojim dati sve od sebe da ne izgubim čovjeka do kojeg mi je stalo, ali za biti potrebno je dvoje koje to žele (i mogu). Nažalost, i ovaj put se priča ponavlja...ljudi misle da nešto mogu, ali stvarnost ih demantira i dok shvate da su izgubili ne samo ljubav već i smisao u ovim godinama, sve je već pase! Zato valjda većina ništa niti ne pokušava?

I da, ne mogu ne osvrnuti se na ovu sramotnu tajnu rabotu sudaca Ustavnog suda kojom su sebi htjeli neustavno produžiti mandat? Bantu država smo mi!

Jednom, ne tako davno...dapače, nedavno sam napisala u jednom mailu kako je odlazak sa vrhunaca ljubavi, kada se spuštaš i odlaziš sam, tako samotan. Trebalo je zajedno sići!

lijep crtež .. sviđa mi se čuperak ;))