HIPOKRIZIJA

ruke (vjera, ufanje, nada)

Danas sam dobila grace period! Od svog liječnika kardiologa, slijedeća dva mjeseca sam dobro do nove koronarografije, a onda ćemo vidjeti?
Moj dragi je dobio malo kraći grace period (tako smo dogovorili onomad, ali čini se da dogovor više ne vrijedi, barem što se njega tiče?)! Istina, prije 15 dana sam napisala otprilike ovo:

„Odlazak Xyz. Dva tjedna zajedništva!? Straši i budi nadu, iako ne znam u što? Možda je to ipak samo izlet, ali ne na neku turističku destinaciju već u XYZ pustoš od života? A što je s mojom pustoši? Vidjet ćemo? Vratit ću se pametnija!? Da li?“
An pasan, nakon liječnikova „grace perioda“ zaputismo se na kavu! U Oculto, naš kafić! Pitala sam (normalno, bez odgovora), zašto ti je uvijek lakše otpeljati me doktoru bilo kada bilo gdje, nego li npr pozvati me u kino, kazalilšte, izlet i sl? Jer je!
Danas, dan nakon povratka napisala sam ovo:
„He he. Zanimljivo kaj sam zapisala prije odlaska! Sve kao da sam znala?! Zato me i bilo strah. Ne, nisam pametnija post festum, samo tužnija. Možda zato što sam shvatila da sam bila previše sama i tamo i da je ona tamo samoća bila nekako jednaka ovoj mojoj? Osim nekoliko dana koji su bili prekrasni i za njih je vrijedilo živjeti. Kako i što dalje? Ne znam, iako se bojim da znam. Natrag u svoju pustoš? Je li ona bolja od tvoje? Hm…još uvijek tražim taj odgovor.
Kao što rekoh, imam nešto grace perioda i valja ga dobro odživjeti! Pet tisuća koraka dnevno! Zadatak broj jedan! Znači, moram povećati dnevnu kvotu sa 3,5 na 5 tisuća! I moram početi koristiti svoje vrijeme samo za sebe, a ne na čekanje drugih! Na tu temu osobnog vremena pročitala sam danas sjajan tekst u Autografu (link u prilogu)!
Imajte svoje vrijeme, nemojte da ono ima vas. Osobito u ovim poznim godinama kada nam je ono gotovo sve što nam je ostalo! Nebitno je hoćete li ga provesti sami ili u dvoje, troje…važno je da ga prispodobite sebi, da uživate maksimalno u njemu i da ste vi sretni! Vaša sreća usrećiti će i druge. Ako pak ne, to je njihov problem! Ne dijelim sreću drugima, svatko mora svoju osmisliti. Svoju sam često zapuštala, što svjesno što nesvjesno. U prirodi žene je da ugađa muškarcu, ali onda dođe vrijeme kad ugađa sebi!

p.s. danas me cyb spomenula eksplicitno pa eto da joj i odgovorim? Dear, da bi nekog zvao u svoju kuću tj. stan (dilbera, švalera, jebača ili kaj već) moraš najprije imati neki svoj stan (dom)? Ti, koliko je meni znano, nikad ga nisi imala (kada je trebalo) jer si živjela sa roditeljima u roditeljskoj kući, a nakon smrti majke s ocem…i bratom i njegovom obitelji! Koliko znam, i danas živiš s bratom i njegovom obitelji u zajedničkoj kući? Dakle, curo, najprije štalicu pa onda kravicu! Kako sada stojiš s time nije mi bitno, jer imam svoju i štalicu i „kravicu“. Pa ako je i tri mjeseca, meni ok. Dok traje, nek traje! Ništa nije zauvijek, pa niti ja!
Uživajte u svom domu, ma gdje bio, čak i u tuđem? I ja sam bila u roditeljskom domu do svoje 18.g. potom odselila u drugi grad, zaposlila se. Opet sam se vratila roditeljima od 21 do 29 godine života (ovaj puta sa svojom obitelji tj mužem i djecom), ali sam roditeljski dom napustila ima već 40 godina! Toliko o tome tko koga zove u stan, ima svoj place ili nema i slične trice i kučine. I nemoj me mala više uzimati u usta, pliz…već sam ti to rekla…svaki put spominjanjem mene, samu sebe zakakaš!

evo članka, dobro ga je pročitati

https://autograf.hr/za-prvi-dan-godine-budite-odgovorni-prema-vlastitom-vre
menu/

za slučaj da dotična obriše, eto c/p

Ne znam pat za takve kave, to ti je kod sare slučaj prije.

Autor: cyberlady 03.01.2025. u 15:01

ajoj, cyber...ne kužim poveznicu tvog auta (bje to jednom jer sam imala slomljenu ruku, a inače se zna na iskrici tko je bio vozač) i tvoje teme i spominjanja mog imena? kaj te boli istina? sorry, rekla sam ti da me se okaneš, ali ti to nemereš...pa i sada, umjesto da pričaš o meritumu, ti pričaš svašta što je nebitno! pozdravi svoju "obitelj", jer znaš draga, oni svi nisu tvoja obitelj...ali tvoja obitelj je tvoj problem a ne moj. ako te tješi, i ja više nemam obitelj! toliko na temu stana, jebača i...obitelji (imanja i nemanja)! tebi želim da dočekaš penziju koju si zaradila i da od nje dobro živiš! ja eto već šest let tako...a ufam se da ću i dalje....ti ćeš tek doći tamo od kamo sam ja već otišla, dear!

i normalno, obrisano opet! zasramiš se ti svaki put svojih gadarija koje napišeš. što ćeš, moja istina ostaje zapisana. isprika kaj sam pobrkala "brata" i sestru, ali u cijeloj toj tvojoj priči, to je nebitno!

idem trošit svoje vrijeme pametnije (ono isto iz članka u autografu)!

Još samo ovo ..citiram kraj teksta iz linka "...Bitni ste vi, nije bitno ono što pogledom zahvaćate. Život se ne nalazi u pogledu."

Ma nemoj ići! Ti si tako zanimljiva i originalna! Bio sam slobodan i tvoje fotke poslao nekim modnim časopisima Sigurno si zatrpana pozivima!

dobro ti jutro ric! kod tebe stanje redovno, vidim! baš mi je drago da smo i u novu krenuli jednako...pa tko živ a tko...preživi? a glede fotki, morati ćeš priznati da je jako malo fotki starih ljudi...žena? osobito fale muškarci tvojih godina sa trbusima, razroki i sa sličnim pertinencijama! no, kak se ono veli...s čim imam, s tim klimam! jedina je razlika između mene i tebe kaj sam ja imala život u svakom pogledu (dva braka, dvoje djece, dobar posao, radila 40 i više godina, ljubovala i sexala se i više no što treba, brainstromala i zgledala super u tvojim godinama a tebi valja još puno se pomučiti da dođeš do mojih godina,a do sadržaja nećeš nikad doći! no, znam ja da se ti tješiš upravo ovakvim zločestim opaskama prema drugim ljudima. sretan ti put do tamo...vidjet ćeš kako može biti posve dobro biti star. kad čovjek ima realiziiranog sebe iza, nije mu problem suočit se s onim što je ispred. jer, ispred nije gotovo ništa. niti ne treba biti...samo miran i sređen život s ponekom natruhom sreće, prijateljstva, ljubavi i...ruke u ruci! i normalno, pameti i zdravlja da sve to doživi. svako dobro i tebi i neka tebe tu...drugi put ćeš morati pokucati na vrata prije no što uđeš!

Hi ho ha...volim kad ljudi pišu i brišu! A volim i kad sam unaprijed sve rekla. Subota...nedjelja...lijepo se vratit u svoju rutinu, prigrliti samoću...prijatelje, znance i polako se spustiti s Olimpa! Kad tad treba sići, ništa nije zauvijek. Koliko god volim svoju forcu u emocijama jednako volim i svoj bistri um! A borek ćemo raskititi, spremiti kuglice u svoje kutijice...a onda opet, iduće ljeto sve to ponovo objesiti! Nadam se da će do tada i ovaj nemir zvan ljubav, prestati? Voljela bih...ah što bih voljela, ali...nije se dogodilo od...ha ha...stoljeća sedmog.