HIPOKRIZIJA

ovo moram podijeliti! prošlo je deset let (kaže fejs) od moje najdraže crvene jakne! valjda sam morala ostarjeti da si kupim takvo što, jer u mladosti nisam. i plesnjaci zadnjih više od deset let su mi bili ispušni ventil (pamtim upravo ovaj armani gore na štrosu i gradecu)...bila su to krasna vremena i lijepo ih je imati u svom sjećanju! neki ljudi, događaji tog doba su već prilično dugo pokojni, stoga...nek živi sjećanje! osobito u ovo tmurno siječanjsko jutro bremenito svime što me tišti. a kako je ovo i zadnji dan dodatnog premiuma, nek ostane za lijepo sjećanje ovaj crveni omaž (hommage)!

s večeri, kako prolazi, ostavit ću ovdje jedan svoj komentar koji sam ostavila tam kod listlovora glede njegova krasnog zapisa "paušalna utopija" i pitanja zašto imamo ono što nam ne treba (a nemamo ono što možda trebamo). izrečeno je moj životni credo, pa nek bude ovdje...za kraj ove ture bloškog pisanja i bivanja! tko zna...kad, kako i gdje opet?
možda zbog svih tih ljudi koje sam kroz život sretala, nesretne, neostvarene...ali relativno bogate i situirane? siromaštvo duha i bogatstvo imanja. većma su mi upravo takvi spočitavali moje bivanje...ali, znam da sam živjela i da ću mrijeti...bez žaljenja! sve što sam imala, dala sam...i uzela i postala...i ostala...ja!

cit.
Većina ljudi upravo tako živi...zgrće novac a onda on stoji negdje dok su oni nigdje (ništa si ne priuštite)! Ja imam drugu životnu filozofiju...sve što plaćam (imam) to i trošim i koristim! Svaki mjesec potrošim sve što imam, čak i kad pretekne, ja zadnji dan pred penziju to potrošim...zakaj da stoji za crne dane kad oni ionako nisu bitni i kad dođu nemreju nam pomoći? moj moto je bio, radije ću učiniti pa požaliti nego li ne učiniti...pa opet požaliti! kažu oni koji se bave time, da većina ljudi na samrtnoj postelji žali za onim što si nisu priuštili u životu (a htjeli su i mogli), ali nekako nikad nisu uspjeli iz raznih razloga. Za to postoji eutanazija i živiš dok to ima smisla, odeš kad treba. Za života sam sve učinila...za sebe, za djecu...ne ostavljam nikakva traga niti repova iza sebe, sem rasutog pepela sebe! kako dođoh, tako i odoh!

E moj waso, kad bi ti znao za...neandertalce?

i ta lakrdija od izbora je gotova! a gotova je i moja godišnjica ups mjesečnica! pet mjeseci ničega! samo naprijed, dragi! ali, on kaže da je TU, za mene! jedino kaj nismo definirali to TU? bumo, valjda za mjesec dana kad sve bude pase?

mogla bih sad malo pričati sama sa sobom, ali mi se neda! iako su to najbolji razgovori koje već dugo vodim...sama sa sobom! šteta tolike uzaludnosti svih tih godina. od mog pokojnog nisam s nikim razgovarala a da je vrijedno spomena? šteta čovjeka u meni a i onih van mene. najbolje da se zatvorim u bačvu i upalim svijeću, moj diogene? btw samo čekam da moj očaj počne djelovati pa grem na spavanje!