HIPOKRIZIJA

normopati? Što je normopatija? To je nezdrava želja da budemo poput drugih!

Sinoć sam gledala jedan dobar, ali po temi uvrnut, film! Francuzi ko francuzi, ne mogu oni bez nastranosti i ekscentričnosti!
Pa je tako glavna glumica upotrijebila gornju riječ, rekavši svom suprugu (oboje intelektualci) da nek ne bude normopat!
Moram priznati da nisam imala posve jasno značenje te riječi, iako sam ju dobro protumačila u konetekstu u kojem je izrečena ta tvrdnja. Pa sam išla to potražiti i pojasniti (još uvijek učim i znatiželjna sam), pa evo dijelim s vama, dragi moji normopati!

Neću vam reći sadržaj i kraj filma, ali bilo je dobrog sexa (između maćehe i posinka), čak toliko i tako da sam i sama se poigrala sa sobom! Ali, nije to više za mene, a to sam priznala i svom dragom danas...onak na ručku na gornjem gradu s pogledom na katedralu, između oso buca i bunceka.
Pa smo se oboje složili da ćemo o toj epizodi (a i sadržaju filma, kojeg sam njemu ipak ispričala radi konteksta) razgovarati drugom zgodom, ne med tanjurima i čašama, s pogledom na Kaptol!
Potom Jozefina u Ameli pa smo oboje imali dojam da sjedimo negdje u Parizu, na Champs Élysées (šan ze li ze) i ispijamo svoj caffe!

No, da se vratim na normopatiju. Zanimljiv članak koji dijelim cijeli (uf, znam, teško je čitat, davno ste bili u osnovnjaku), ali možda nije loše da ovu domaću zadaću pročitate, pa potom možete i sastavak napisat na temu...vi kao kalupi?

Ne brinite za mene, kao što vidite ja se trudim biti stalno malo drugačija, čak i pretjerujem (kad ste zadnji put svršili pred tv ekranom?).
Evo, i dok ovo pišem trudim se biti vam zabavna na blogu...baš onak, ko pravi normopat!

A sada citirani tekst:

„Mi nismo kalupi. Nismo obvezni biti poput drugih, da se rastopimo poput šećera u šalici kave. Naša individualnost čini nas jedinstvenim i vrijednim, međutim, do danas svjedočimo - iu mnogim slučajevima žrtvama - vrlo izražene normopatije. Dakle, ta gotovo opsesivna potreba da budemo poput ostalih, često nas pretvara u objekte unutar jasno materijalnog društva.
Mogli bismo reći da ovaj fenomen nije nov. I očito nije. međutim, pisci i psihoanalitičari, poput Christophera Bollasa, ističu da utjecaj tehnologije mijenja naše razmišljanje, pa čak i osobnost. Ono što vidimo na ekranu mobilnog telefona ili računala, na primjer, iznenada ima ogromnu snagu.
U posljednjem poslu Život u eri zbunjenosti ova referenca u modernoj psihoanalitičkoj teoriji pokušava nas upozoriti na vrlo specifičan aspekt. Velik broj Normopaths već živi oko nas.
To su ljudi koji se nisu ni najmanje produbili u vlastitom identitetu, koji nisu radili samospoznaju i koji žive samo s jednim ciljem: postići društvenu validaciju.

Taj cilj prolazi ostaviti po strani vlastitu individualnost i pokušati uskladiti silu s onim što oni razumiju pod "biti normalan". Tako, oponašajući gotovo ono što rade, kažu ili misle da su drugi u svojim grupama na društvenim mrežama, u onom što se događa ili u tom krugu, često zatvorenom, prijateljima ili zajednici, dobiti usporedbu psihološke ravnoteže i mira.

Izlazak iz norme, nemogućnost da se uklopi u taj izmišljeni i nemogući kalup, neizbježno ih vodi u veliku patnju. Čak i više, U svakom Normopathu postoji i trajni osjećaj sjeta, egzistencijalne praznine. To je očigledan trag uma koji se nije usudio rezati pupčanu vrpcu, koja nije uspjela individualno razviti svoju vrijednu osobnost..
"Normopatija je abnormalni impuls ka navodnoj normalnosti".

Normopatija je nezdrava tjelovježba
Postoji nešto što je znatiželjno. Volimo reći da smo jedinstveni i posebni. međutim, većinu vremena pokušavamo biti poput drugih, uklapamo se u ono što je "normativno" i očekivano. Inače, ako se odlučimo za vlastiti glas, da djelujemo u skladu s našim željama i motivima, neće nam trebati dugo da se istaknemo.
Albert Ellis, poznati kognitivni psihoterapeut, govorio je to ključ sreće leži u učenju da budemo sami u svijetu koji je gotovo uvijek nepravedan. Nekako, bilo da to želimo ili ne, prisiljeni smo nositi se s kritičnim glasovima, s velikim i malim poteškoćama, i naravno s nepravdom.
Norma, s druge strane, ne bavi se ni s čim, pretpostavlja i dopušta da se ponese. On samo oponaša, posluša i popušta. Zato što je normopatija strašno pasivna i dolazi do racionalizacije i davanja valjanih djela i dimenzija koje su ponekad potpuno nelogične. Doktor Christopher Bollas, na primjer, govori o slučaju mladića koji je pokušao počiniti samoubojstvo samo zato što nije bio dobar u nogometu kao njegovi prijatelji..
Tipke koje definiraju normu
Pojam normopatije skovao je psihoanalitičar Joyce McDougall, jedna od najvažnijih referenci u području dječje shizofrenije. U svojoj knjizi Molba za mjeru anomalije uvela ovu riječ kako bi u osnovi definirala strah od individualnosti.
• Oni su ljudi koji žude za društvenim odobrenjem u svakom trenutku ostavljajući po strani svoj identitet, pa čak i njegovo dostojanstvo.
• Gotovo ne shvaćajući to, na kraju stvaraju lažni ja. To je entitet usmjeren samo izvana, živjeti magnetizirano na ono što se događa u najbližem okruženju: prijatelji, zajednica, društvene mreže ...
• Tako u studiji koju su proveli Howard Gardner i Katie Davis ističu da su neki od naših mladih ljudi oni koriste ono što su definirali kao "aplikaciju mentaliteta" (mentalitet aplikacije).
• Neki adolescenti upravljaju svojim životima na isti način na koji se kreću svojim aplikacijama: s nekoliko opcija, koristeći iste alate koje koriste drugi i izbjegavajući neočekivane rizike.
• Normopatija je sinonim za patnju. To je nešto o čemu bi trebalo biti jasno. Budući da normopatija pati, uvijek se osjeća izgubljeno i prazno. On je nepismen u emocionalnom svijetu i još ne zna kako se nositi s frustracijom, razočaranjem, neuspjehom ...
• Vaše razmišljanje je operativno. Taj mentalitet app ne dopušta mu da razmišlja, a još manje da zna kako se ta vrata otvaraju u unutrašnjost, ne samo zanemarena, već i neistražena..
Što radimo s normopatijom?
Normopatija je "bolest" koja se liječi primjenom individualnosti. Normopatski je pojedinac koji poriče svoj unutarnji život da bi se posvetio isključivo vježbanju površnog, praznog, najsumnjivijeg oponašanja, sve dok ne postane objekt. Prije ili kasnije doći će patnja, vječno nezadovoljstvo.
Tada će ova vrsta profila morati tražiti pomoć, krenuti na putovanje gdje će raditi na samopoštovanju, identitetima, vrijednostima i osobnostima. Tada će doći trenutak kada autentična pupčana vrpca konačno će biti izrezana, ustati kao slobodno biće sa svojim vlastitim otiskom, s vlastitim glasinama, ritmom i posebnostima. Normopatija se može izliječiti, i to će učiniti kad postane potpuno svjestan da ne postoji ništa tako nenormalno kao što je opsesija da je normalna.”

kak vam se ovo čini?
"To su ljudi koji se nisu ni najmanje produbili u vlastitom identitetu, koji nisu radili samospoznaju i koji žive samo s jednim ciljem: postići društvenu validaciju."
evo, upravo jedan takav govori u dnevniku hrt-a, tako je očito, kako biti normopat! iako se njemu teško sakrit u svoj toj masi ministara hdz-a, jer fakat čovjek strši...po svemu negativnom!

vidim ispod mog bloga nadljudsku kreativnost? a sad će bit iznad...nek se zna tko je na vrhu gluposti?

odoh! svaka rasprava je dobro došla, a još bolje vas našla!

toliko je to bilo kreativno, da je obrisano?

još bih izdvojila ovo;
"... Normopatski je pojedinac koji poriče svoj unutarnji život da bi se posvetio isključivo vježbanju površnog, praznog, najsumnjivijeg oponašanja, sve dok ne postane objekt. Prije ili kasnije doći će patnja, vječno nezadovoljstvo...."

čak i ako ne pročitate, uživajte u slikama, mrak su i kreativne, govore gotovo više od riječi. nisu moje, već c/p...

ja zbilja nemam pojma o čemu pričaš...ko da je ovdje na blogu netko normalan....
i ...zaista...uklapam se u neke društvene norme...pravila...al...tko me pozna....zna da sam fasadirani granitni blok
i sve je to samo radi zaštite ljudi oko mene

sjećam se i francuskog novog vala...bio sam još praktički klinac...pa bunuel....dva programa na televizoru...tri filma tjedno..ali...onda sam razmišljao o njima...gdje su granice normalnog ?...
lagao bih kad bih rekao da znam
al to ti je isto ko i s fantomom slobode....

ne volim gaziti neke granice...u stvari...ja nemam granica...osim ono osnovno moralno i da ne zadirem u tuđu slobodu
ma...da skratim...mislim da sam najnormalniji čoek...ali..nitko me ne bi optužio za to ako je imalo pametan

Bok, Sara.

Baš me zanima kako si ti to radila na sebi i koliko dugo.

Koje psihološke ili neke druge metode si koristila?

Daj molim te točno mi ih nabroji.

I koliki je tvoj stupanj samosagledavanja i koja stručna osoba ga je validirala kao ispravan?

I ako je normopatija nezdrava tjelovježba kako piše u tvom postu, kojom zdravom tjelovježbom si se ti bavila?

Kad moraš uzimati cijelu hrpu tableta na dan?

Dugogodišnji rad na sebi ogleda se ne samo u psihičkoj stabilnosti.

Nego i prema van, u odličnom fizičkom zdravlju i u visokoj starosnoj dobi.

Ili si ovaj tekst samo prepisala bez ikakvog dubljeg razumijevanja?

Osim toga ljudi se tokom života htjeli ili ne htjeli moraju uklopiti u određene društvene norme.

To se zove proces socijalizacije ako nisi znala i ovisi o nivou socijalne inteligencije pojedinca.

Ako to ljudi nisu u stanju onda to rješavaju psihijatri, Centri za socijalni rad ili čak i policija.

To je stupanj normalnosti koji svaki čovjek treba imati.

Čini mi se da ni to ne razumiješ.

I najvažnije a to sam već i ranije govorila ljudi koji sebe dobro sagledavaju ne upiru prstom u druge da bi se sebe pozitivno usporedili i uzvisili.

To može biti samo odraz kompleksa manje vrijednosti a osoba koja je stvarno radila na sebi takvih kompleksa nema.

Ili ih u najmanju ruku kod sebe prepoznaje a ne projicira na druge.

ha ha đuro, sviđa mi se tvoj smisao za humor...ono da te nitko ne bi "optužio" da si normalan! nemam kaj dodati na to kaj si rekao u komentaru, tnx

He he, Lana, moj zapis sam započela pitanjem: gdje ste, moji normopati?, pa je pretpostavka da si se ti našla u tom mom pitanju? I onda umjesto da napišeš nešto o sebi (kao normopat), ti mene pitaš kako i koliko bla bla! Ko u pučkoj školi, učiteljica pita a ja bih trebala odgovorit? Ha ha...i stalno se u svom kilometarskom komentaru baviš mnome (umjesto sobom)? I jel ti ponešto prepoznaješ kod sebe a ne projiciraš na druge (npr , da te citiram „....u najmanju ruku kod sebe prepoznaje a ne projicira na druge...” ?
Ha ha...bilo bi smiješno da nije žalosno, jer za razliku od tebe ja sam se ne jednom prostrla svojim životom ovdje, kako slikama tako i pisanjem i opisima vlastitih događaja, života i sl.
A ti ne ode dalje od šljokica, pa ću te i ostavit med njima.
Nemoj mi više dolaziti soliti i prosipati svoju pamet, meni dovoljna i moja! Znam, navikla si na šljokice ali ja ih nimalo ne volim, pače, izbjegavam ih, čak i na proslavi unukina 10-tog rođendana npr! A ti, hoćeš ti neke šljokice prosuti i u svom privat životu...pa proslaviti npr svoje dijete, unuče...ili bilo što što imaš slavit? Moš tada i šljokice upotrijebit, svakako ću ti doć udijelit komentar, vidim da to jako cijeniš. Ali link i neku mjuzu neću, jer to kaj ti slušaš ja ni u ludilu. Dakle, neka svatko ostane na svojoj strani svijeta, ti na jugu, ja na sjeveru...ili obrnuto, kako god, moš i na sve četiri! laku noć tebi, pa i drugim posjetiteljima...nebum više večeras dolazila zbog nikog.