HIPOKRIZIJA

odeš na godišnji na more, pa se sjebeš! ništa novo, niti prvi put. tak je kad je čovjek bahat! i misli da može to kaj više ne može. ali, imati čovjeka kraj sebe u tim trenucima je neprocjenjivo. a imala sam ovih dana, baš kako je trebalo. u svemu što je trebalo. budem o tome drugom zgodom, večeras tek toliko. došla sam u svoj grad, vratila se. pa danas prvo otišla u traumu! ha ha...i tamo sve pet. dobro je, ipak nije ništa puklo! i imam tebe, moj dragi. kad treba, gdje treba i zašto treba. to je tako dobar osjećaj! full servis. to ja zovem srećom koja traje. i to mi treba. pljušte ovih dana pozivi i mailovi...te jedan koncert, pa drugi, pa neki plesnjaci, neka događanja....a ja u banani! fotki ko u priči, krasno ljetovanje (barem što se mjesta tiče), ali....ali...ipak je dobro. ako nema gipsa, ne računa se! ha ha...nema nit longete. dobro je. strpljivo čitukam, čak sam i rudaničinu najnoviju objavu pročitala. stanje redovno, rekla bih. zvali su i iz bolnice, baš onako dok sam prelazila tri otoka....neće ovaj tjedan već idući. a dobro, taman dok prođe ova longeta koje nema! sve u svemu, dobro je (znam da se ponavljam, al kad je dobro)! nema slike, nema tona...ali ima grickalica! odgledala sam jedan (mračan ali dobar) film, ali neću drugi. idem spati. to je najbolji dio života (ovog i ovakvog) kad spavaš!

jučer bio 11. rujna! jel znate gdje ste bili tada? ja znam, u VŽ. a 20 godina prije, na taj isti datum, na svom vjenčanju, onog prvog braka. ha ha...neki datuim se pamte!

i da, moram vam reći...tako ste nemušti, tako je jadan blog, tako smo (ste) svi u kurcu da je to strašno za vidjet i čitat! ajme majko, ajde već jednom ukinite taj blog? do tada, arevar