HIPOKRIZIJA

"U starosti čovjek shvati da pravi oslonac ne leži u ljudima, već u onome što nosi u sebi. Godinama mislimo da će nas blizina djece, partnera i prijatelja zaštititi od samoće, ali s vremenom život pokaže svoju jednostavnu istinu: svatko na kraju ostane sam sa sobom. I tada se otkrije što je zaista važno.

Prvi oslonac je umijeće biti sam. To nije usamljenost, nego sposobnost da uživaš u vlastitom društvu. Samoća nije praznina nego prostor u kojem upoznajemo sebe, gdje tišina postaje prijatelj, a mir najveći luksuz.

Drugi oslonac je uređen životni prostor. Kada oko nas nema viška stvari, ni duša nije zagušena. Red u kući postaje red u mislima. U starosti to donosi lakoću - diše se slobodnije kad si okružen samo onim što ti zaista treba.

Treći oslonac je ravnodušnost prema tuđim mišljenjima. Kad prestaneš objašnjavati i dokazivati, postaneš slobodan. Dostojanstvo starosti leži u mirnom prihvaćanju sebe, bez potrebe da se uspoređuješ ili opravdavaš.

Četvrti, i možda najdublji oslonac, jest potrebnost samom sebi. Kad imaš nešto što te pokreće - bilo to vrt, bilješke, jutarnje vježbe ili razgovor s mačkom - dan dobiva smisao.
Nije važno što radiš, nego da to radiš s ljubavlju prema životu koji još uvijek teče.

Na kraju, starost ne mjeri broj ljudi oko nas, nego mjeru mira u nama. Djeca, partneri, prijatelji - sve su to darovi koji dolaze i odlaze.
No ove četiri stvari - samodostatnost, red, mir i smisao - ostaju kao trajni temelj čovjekovog dostojanstva."

Link

j.lisac: dok razmišljam o nama

(citirano s jednog face profila, mislim da je od frouda, ali nisam sigurna). ova misao me danas cijeli dan nije napuštala. i dok "...razmišljam o nama" (rekla bi j.lisac), nisu sve misli crnje...dapače, imam svoj smisao, pišem! i starim.

i da, odoh...nije da ne bih, al nekako mi se čini da nemam s kim (razgovor ugodni o mislima iz citata) ovdje? potpisujem sve rečeno, i trudim se...trudim se, tako živjeti! trud ne donosi uvijek uspjeh, dapače...ponekad je neuspjeh najbolja škola!

I kad se jednom u dalekoj starosti sretnemo u nekom domu penzionera, pa pred Novu godinu ili neki drugi praznik odigramo zajedno jedan valcer ili tango i zaljubimo se jedno u drugo 3681. put, neka i to bude samo prva ljubav i nijedna više.

Mika Antic ..

hvala wasy za miku! lijepo je to rekao...a još je ljepše ako i kad se to događa...ako ne prije, a ono u staračkom! ja se i za to pobrinula. poslala pet molbi na pet domova staračkih u zgb...pa kaj i kad bude? ne trebam baš cimera, ali dobro bi došo neki dobar susjed...onak, da su nam balkon do balkona! iako je sve to nada i tlapnja, tko zna kako ćemo i kada ćemo, al znam da hoćemo skončat. btw tebi se bliži neka godišnjica pa znam da ti je tužno...ali ima jedna glupa, ali istinita floskula, život ide dalje!

u stvari ljudi ne vole pričati i pusati o boli, ali bol je sastavni dio života. i kad je velika, bude manja ako ju podijeliš. a sreću kad dijeliš, onda je veća. ima istine u tome.

kava popijena...treba grah stavit kuhat!jučer sam baš razmišljala kako je sve ošlo u p.m. jbt ispada da mladi grah sa rebricama (mladi grah+svinjska rebrica)košta ko i kilogram kozica- 10 eura? kak smo do toga došli? a jesmo, očito! istina, graha će bibi za 2x al svejedno, nekoć je to bila sirotinjska hrana?

u prvom komentaru piše froud, a treba freud, onaj sigmund!

prvi oslonac starosti je financijska sigurnost. Nije stvar luksuza, nego dovoljnog za život starije osobe (umirovljenika)
drugi oslonac je životni prostor (da imaš svoj životni prostor)

ostalo lako posložiš, ako te ne lupa po petama ono što si fulao putem u mladosti.

možeš misliti kako u starosti možeš posložiti samodostatnost, red i mir, ako na tome nisi radio cijeli život.

- internetski napisi svašta trpe.

Glede cijene graha... vjerojatno ti je poznato da uvozimo voća i povrća za šest tisuća milijuna € (da skratim: šest milijardi), a izvozimo upola manje. Gledam u Konzumu kila graha - trešnjevac - 3,5 €, zemlja porijekla. BiH... grah šareni 500 g, 1,89 €, zemlja porijekla: Canada. Svinjska lopatica bez kosti 3,09 €. Janjetina cca 11 €, ramstek cca 10 €... O cijenama povrća na Dolcu (Trešnjevački i Kvatrić su tu negdje) ne bih. Dođem, vidim, pobjegnem.

Pogni, ovo tvoje mogu potpisati bez jebemti. Financijska sigurnost, životni prostor, samodostatnost. Tu sam. Pa onda onaj dio "ako te ne lupa po petama ono što si fulao putem u mladosti".
Stan je derutan i samo da ga osvježim - NE renoviram - nekih tridesetak tisuća €. Al me nije briga. Mogu živjeti s ovim kako je.
Kada dođe vrijeme ili ću ga prodati (pa neka se brine kupac) ili ću ga nekom ostaviti (pa neka se brine nasljednik).

pogni, ja bih rekla da je to prethodno pitanje! jer, ne bih niti razmišljala o svemu što napisah da nemam riješeno egizstencijalno pitanje (dobra mirovina) i mjesto gdje mogu živjeti. ako je netko radio cijeli svoj radni vijek (pri tome mislim na nas koji smo odradili svih 40 i više godina rada) tada je valjda i zaradio...em za mirovinu, em za neki krov nad glavom. ja nisam ništa naslijedila od staraca tako da što imam s tim klimam. meni dovoljno...taj moj solidan stančić (40 kvadrata), a i mirovina mi je više no solidna (neznatno prešla tisuću eura) pa ja mogu razmišljati o sadržaju života! ovi drugi koji to nemaju (a jako puno ih je baš na iskrici) moraju razmišljati o egistenciji?

krešo, užas su cijene, ali u šoping centrima je užas kvaliteta...pa se trujemo. ja ipak biram plac (jer mogu, dok mogu). a glede stana, kad su djeca otišla, prodala sam veći stan i uzela manji! za mene čisto dosta i previše! bitno mi je da imam dnevni boravak i spavaću sobicu! može čak i dvoje živjeti. a da bih trebala svašta obnoviti bih, ali stan sam ostavila kćeri pa nek ona uređuje? a kad onemoćam, iznajmit ću (neću prodat) i tako namaknut razliku do nekog apartmana u domu (ili sobu) ali i ta bijeda je sada cca 1000 eura? dakle, ne očekujem od nikog ništa, već od sebe. tako sam živjela cijeli život pa ću tako i skončat!

btw grah je bio izvrstan, rebrica još i bolja...ostalo i za sutra (2+2)? zaboravih na štrudlu, jučer sam ju spekla...standarno borovnice i jabuke, za mene borovnice a za njega jabuke! ne mogu jesti ove kupovne kekse pune šećera, u što su se ti slatkiši pretvorili?

ups, 13...e nemere

ti pišeš o samoći , a ne o starosti...
jedino šta drugi osjete samoću tek u starosti
ja sam valjda rođen star...tak da mi je svejedno.

bok đuro! drago mi je da si obišao blog i ostavio traga komentarom. btw ne bih se posve složila s tobom. jer, znaš ja sam doista dugo godila solo (više od 30) uz povremene veze, brak i sl. i ako tko zna što je samoća (a bome i osamljenost) to sam ja. no, ovo kaj čovjeka uhvati u starosti je ipak nešto drugo. razlika je golema..kad si sam i u samoći (ili osamljen, što je teži vid samoće i svatko tko priča da mu je dobro samom priča gluposti) tada još puno toga možeš učiniti da ne budeš sam...otići s društvom van, otići s radnim kolegama na cugu ili neki izlet ili druženje, možeš naći relativno lako družicu i mjesta gdje ljudi u aktivnoj dobi borave!

sve ti je još tu, dostupno...prijatelji, djeca, sex, ljubovanje jedino je pitanje koliko želiš i trudiš se i koliko ti uspijeva. ima ljudi koji baš i nisu nešto pa očekuju da ih stalno netko drugi animira umjesto da sami krenu kreirati svoj život? ok, nije lako, na koncu ja sam 20 let sad će kak sam na iskrici, bila sam dugo u udruzi 50+, izlazila tri puta tjedno (plesnjaci, poetske večeri, izleti)...ma svašta sam se trudila ne bih li nekog tko mi odgovara srela. ali...ali...uglavnom sam sretala ljude koji mi nisu par..ali ljubav često ne bira koga ćeš! pa se onda zajebeš, misliš da to može...al ne može! nemrem bit s nekim tko nema za kavu, tko je zmazan i neuredan (većina muškaraca u starijoj dobi je baš to), nema svoj stan, svoj auto...ma ništ nema a nema niti sebe. puno muških cuga kad su stariji, većina čak! i tak...dalo bi se o tome pričati, probala sam puno toga i nije mi žal al ne bih više!

e sad dolazim do starosti! u starosti više nemaš izbora (uglavnom)...nikom ne trebaš i nikom ne fališ, djeca te ne fermaju (uglavnom ih nema i imaju svoj život), materijalno većina nema jer su mirovine mizerija (osim nas par izuzetaka koji možemo pristojno živjeti iako je i to malo), tak da si većina nemre ništ priuštiti ni ono kaj hoće!
bolest tj zdravlje je uglavnom narušeno starijim ljudima pa je i to ograničenje koje te tjera da...nemreš hodati, nemreš jesti, nemreš jebati, mnoge je preuzeo alkohol a o pameti da ne govorim, mnogi nisu niti prije bili baš sugovornici a sada još manje...ha ha...pitanje je što možeš u starosti? uglavnom puno manje nego prije...nikom nisi više važan (prije si imal posel pa se kroz to ostvarivao), prije si imal decu o kojima si brinuo i trebala su te, a sad te više ne trebaju pa te niti ne fermaju, prije ti je bilo do sexa a sada više nije...i tak...ima toga još! ali, ima nekih novih stvari i momenata u starosti (kojima sam ovaj blog posvetila), tako da i u starosti čovjek može dobro živjeti, ako prihvati...sva svoja ograničenja, riješi se nepotrebnih balasta (ljudi, stvari)...i posveti se sebi i svojim nekim radostima (one koje može)! tko ne vidi i ne zna razliku, shvatit će kad mu dođe vrijeme. zato ja stalno govorim, jebite se dok možete, jedite dok možete, putujte dok možete, izlazite i plešite dok možete...hodajte dok možete...ma činite sve što volite u životu, jer dragi moji, sve u svoje vrijeme...doći će vrijeme kada ćete mnogo toga htjeti, a ne moći? no, i ovo moje je pis of kejk prema nekoj većoj starosti i nemoći o kojoj nemam pojma. još uvijek se mogu jebati, jesti, šetati, ništ (uglavnom) me ne boli kad se ujutro zdignem, putujem, odlazim na koncerte, kino, kazalište, imam partnera s kojim pričam, par ljudi i prijatelja...dete koje je divno....ima toga još, dovoljno...ali tako često i premalo! imam puno vremena, ne želim raditi puno toga, a ono što želim često nemam s kim, barem ne dovoljno i onoliko koliko bih još htjela (razgovor, razmjena mišljenja, sex, boravak u prirodi, život negdje van zgb etc etc)

uf, baš sam se raspisala, kao i obično! vrijeme je poći spati!

nekoć sam gluvarila na blogu do 2 ure, a ujutro u 6 auf...sada uredno odem oko 23h spati i spim skoro do 8h ali ne sjećam se kada sam odspavala cijelu noć? nema toga više...a nemam briga, ništ me ne kolje...ali, i to je starost!

l.n. vam svirači, đezeri ili kako nas već zovu? većina je sama i osamljena...jedina je razlika kaj smo mi neki i javno priznali da smo usamljeni i sami a oni drugi (ubračeni) su sami u dvoje! hvala, ne bih...draže mi je ovako!

jutrom uz kavu, neka sjeta me pohodila nakon što sam odgledala filmić od nedaotibog (gore) o zelenim stvorenjima koja umiru s jeseni. lišća oko moje zgrade ko u priči, stabla lipa i kestena poprimaju žuto crvenu boju...sve ga je više dolje nego gore. pa ipak, neda se i zaustavlja sunce sa zapada koje još uvijek nemilice grije. na zapadu sam i imam blagodan svako veče vidjeti zalazak sunca...iako isti, svaki dan je drugačiji! kao i život. lijepo je ali nekako sve teže, zamornije, napornije...sve sam tiša, al kad podviknem, uznemirim i sebe. a on? hm...iako visok i prav, tako je krhak...pa mi bude žao kad ga povrijedim. ali, i ja sam povrijeđena i nisam biljka, imam glas i dam ga od sebe! kako da netko zna da nisam dobro ako ne kažem. nemojte prepostavljati, dajte da vas čuju, čujte...