HIPOKRIZIJA

restoran Maksimir

https://www.index.hr/vijesti/clanak/ivana-bodrozic-to-sto-se-radi-svaki-181


1-je-monstruozno-odakle-vam-pravo/2731236.aspx

(objava I. Bodrožić)

tako I. Bodrožić vidi danas Vukovar! Bravo ženo, nekako sam suglasna s njom...pa ću ovo i podijelit. možda neki ljudi ako pročitaju, nešto i nauče...ili shvate?

uspješna žena koja ima svoj život nakon Vukovara! Malo je takvih, ali ih ima. Medvedove "narikače" koje voda po lijepoj našoj svaki put kad ima neku obljetnicu, odradit će i ovaj put svoje. i ja sam odradila svoje koju godinu nakon kraja rata i otišla u Vukovar, poklonila se na Ovčari (za svoje pare i o svom trošku a ne o trošku države i ne kada hodočaste profi hodočasnici jednom godišnje).

I ja ću zalijepit "svoje" ko i svaki put uoči pada Vukovara. Jer, od svih "procesija" najjezivija mi je upravo ta njegova priča (S.Glavaševića), taj njegov vapaj i optužba koja i danas odzvanja cijelom HR!

a sutra i na dan pada vukovara družit ću se sa svojom unučicom! poradit ću na budućnosti a ne na prošlosti.

o da, zečići skakuću od bloga do bloga, spominju mi imena (ne spominjite moje ime zalud reče druga zapovjed), ali badava vam trud svirači. vi mislite svoje, ja mislim svoje! i tako već dugo, svakom njegovo. zakupiš svoj prostor i trkeljaš!

meni danas Maksimirska jezera, fini ručak u obnovljenom restoranu Maksimir, potom roche torta i kava u Vivasu, nekoliko zagrljaja i poljubaca, dodira, kak ima biti u lijepoj starosti. ljepota života kad si nekome nešto u stvarnosti a ne skupljaš jeftine bodove u virtualnom svijetu.

ofucana klupica, ofucana ja...ali voljena! i da, ne skrivam se, volim pokazati kako izgleda sreća, barem od vremena do vremena! danas je bila dobra emisija na hrt (nedjeljom u dva) gdje su ljudi govorili o mržnji koju imate (mo) prema drugima? nemojte me mrziti vi neki, jer u stvari time više zla činite sebi nego li meni!

ponedjeljak, jutarnja kavica! pomalo nervozna jer me čeka unučica u pubertetu? kako se nositi s tim, s njom...vidjet ću? roditelji jedva izlaze na kraj s njom. razmaziš dijete i onda imaš to što imaš. no, ne mogu reći, uvijek je imala respekt prema meni i nismo dugo već imali nikakvih prijepora. više toga imam s njezinom mamom. no, to je posebna priča.

otkad ne pušim više ne znam niti kavu piti, onako natenane! radujem se današnjem danu. kak je samo dete bilo sretno i uskliknula neki dan, bako, jedva čekam kad ću kod tebe spavati. dobro je klincima maknuti se ponekad od roditelja, osobito nekih. ak se ne javim u srijedu, zovite me...zovite! ha ha...nema se što čitati, pa odoh! želim vam ugodan dan i da radite ono što želite, volite i a što manje ono što morate?

od dotične Bodrožić iz teksta, citirat ću samo jednu rečenicu (znam da većina neće pročitati jer, tko je vidio čitati),
"To nikakve veze s pijetetom i suosjećanjem nema, ali ima s najgorim političkim profiterstvom, medijskim parazitiranjem novinara koji bez mozga i kičme skupljaju sve strašnije i nikad otkrivene priče, i s onim dijelom društva koji svoj kičasti i isprazni osjećaj domoljublja upražnjava s plastičnim lampionima", napisala je Bodrožć na Facebooku."
s kojom izjavom se posve slažem!

e moj ricambi, ja snijela dva jaja i to dva od kojih jedno opet sebe reproducira! a ti? tvoji su skroz mućki koji se nisu nit izlegli!

wow...uspjela sam do lapa i do mobitela doć! baš lijepo protiče dan! evo, maločas sam i palačinke napravila. onak, čokolada, šlag, borovnice polak. mljac. a mama zivka svakih pol ure...pa jel ovo, pa jel ono...a nas dvije se pogledamo i prasnemo (da mama ne zna) kak nam je dobro. zgodna obiteljska situacija...svi se odmaraju od svih. zet ošo u inozemstvo pa se odmara od kćeri i surpuge, unučica ošla baki pa se odmara od tate i mame, a kćer ostala doma pa se i ona odmara od kćeri i muža! reklo bi se, jednim udarcem tri muhe! ponekad se treba maknut od tih svojih najmilijih...da nas ne udave od brižnosti i ljuavi? ljubavni stisak može biti pregolem!

i ja se danas odmaram od svog dragog! nije nedjelja (dan gospodnji) al treba jedan dan u tjednu odmorit! a vidim na hrt stanje redovno, procesije o kojima piše Bodrožić uredno zagađuju okoliš...lampašima? koji nehumani način obilježavanja mrtvih, zagađenjem prirode? kaj nemreš samo doć na grob (gdje ionako nitko od pokojnih nije) pa rukom, tijelom...ili kako već učinit gestu? igrokaz za publiku! i tko je imao veći lampaš, bolji kaput, veći šešir i sl. kak bi rekel đole, ta man'te me!

i da, neću stavit sinišu glavaševića i njegovo "optužujem", neka "idile"!