HIPOKRIZIJA

lotršćak

kornjača, ribice
od nedjelje do nedjelje, iako je danas subota! a petkom sam (ko i sva stoka sitnog zuba) pohodila izložbu svjetlosti! i jedino što me se dojmilo bje ovo na Gradecu i Lotršćak! jad i bijeda od ovogodišnje svjetlosti i jedino kaj me se dojmilo bje bol u stopalima, kao rezultat 10 tisuća koraka po asfaltu. ali, kako sve tako i to?

prisjetila sam se nekih ranijih godina, nekih raskošnih sadržaja i uradaka, tak da mi je ovo sve skupa bilo blijeda slika. nije da se nisam potrudila, krenula od zrinjevca do trga, pa na europski, pa s europskog malo odjedila u Paladinu, pa put Zakmardijevih stuba (nekoć sam tu često hodočastila da se popnem na svoj faks) do Gradeca i malo Štrosa...sve u svemu, kako rekoh osim ovih par slikica (osobito videa na Gradecu) bilo je žali bože. u povratku, čak niti kuhanog vina nije bilo u Kavkazu (jebeš fensi kafić a nema što nema). mimohodno, vidjela i obnovljenu gornjogradsku gimnaziju (svojih dviju kćeri i pok. supruga), malo prošetala štrosom (nekoć sam tuda hodočastila na čagicu u armani), pa mimohodno uz Armani koji je zakovan daskama...nisu to bile staze moje mladosti, ali nekih bivanja prije desetak i više godina, jesu! na stranu to što je Zakmardijevim u krdima rulja išla dolje, a isto tako i gore...pa sve opet ispočetka kao u odlasku, tako i u povratku!

pa sam se pitala ( i mog dragog), kaj nam je to trebalo? jer ja sam bila inicijator i predlagatelj! rekoh sebi, ovo je zadnja svjetlost koja će me obasjati glede festivala. a vrhunac gluposti (one ljudske) bje ukazanje na Europskom trgu! neka budala je sklepala bajticu od plexiglasa i dala joj naslov: nešto kao mjesto za kontemplaciju? ajme, kaj stvarno neki "stvaraoci" misle da smo svi budale? Iako sam sigurna da većina nije nit pročitala tu glupost, ali su uredno sve fotkali...jer, treba se pokazat, treba objavit, treba vidjet i bit viđen!

i tako dani idu, oni loši, oni dobri, oni koji nemaju nit boje nit mirisa, već samo predstavljaju broj na kalendaru! dragi nije dobro, ali borimo se. ima još neke nade, ali kažu nada je dobar doručak, ali slab ručak! danas za ručak krpice sa zeljem, lungić, a prije svega juha od povrća! uvijek sam kuhala svo povrće u juhi (sa mesoom) a onda povrće bacala (često i meso, osobito pileći hrbat). no, nekako s ovog proljeća, počela sam miksati svo povrće iz juhe (počela sam dodavati obavezno brokulu) pa sada ta juha, onako gusta, uz dodatak vrhnja, ima prekrasan okus! svak po dva tanjura...i tako svaki tjedan, po dva dana. wow...kako je dobro kad otkriješ nešto novo u životu, a dobro!

a nas dvoje bismo jeli jer smo još uvijek gladni...ljubavi, dodira, riječi. hoće li biti dovoljno vremena? ili ćemo ga možda i proklinjati i željeti da sve završi? baca nas ta scila od nemila do nedraga, pa nas opet spoji, pa se nedamo, pa se grlimo i ljubimo, pa plačemo. važno je u starosti imati s kim plakati i pomoći onom drugom dok plače! mi imamo jedno drugo. to the end!

ah da, prvi dan proljeća! imendan? i čagica koje nije bilo jučer, jer sam eskivirala. sorry društvo, nisam bila pri sebi!

btw kako je blog pase, čak i ovo moje pisanje više nema nikakvog smisla...pa ipak, pišem!

kako je divno voljeti u ovoj dobi. i kako je to teško i bolno! umrijet ću od ljubavi, umrijet ćemo od ljubavi! koja dobra smrt

serem, al mogu...što hoću (dok i ako hoću). kako je bitno jer znamo da nam više ništa nije bitno, kad nam nitko više nije bitan...jer smo sve što smo mogli biti i ne želimo više biti nikom! ne znam da li tako izgleda kad vidiš smrt u nečijim očima? ili kad se sam pogledaš u ogelado? znati ću!