Vježba

„Ispraćam staru majku kojoj mogu zahvaliti za sve lijepo u životu.”
Ova me rečenica podsjetila da sam ispraćao i oca i majku. Ne mogu reći da sam bio nešto posebno pogođen njihovim odlaskom. Prvih mjesec dana bilo mi je neobično što više nema telefonskih razgovora koje sam s ocem vodio svake nedjelje, ali sam nastavio razgovarati s majkom. Onda je i nju pogodio moždani i uslijedilo je mjesec dana očekivanja — hoće li se oporaviti ili neće (premda je od početka bilo jasno da neće — devedeset godina…).

Dva tjedna nakon sahrane - sprovodnu misu sam izbjegao - vratio sam se u normalu i tek se ponekad, potaknut nekom frazom, fotografijom ili nečim sličnim, prisjetim roditelja…

S druge strane, kada mi je umrla žena… nikada u životu, ni prije ni poslije, nisam osjetio ni proživio takvu tugu. I to je trajalo mjesecima. Na prvu godišnjicu zapitao sam se kako dalje. I dalje mi je užasno nedostajala, ali prisilio sam se isprazniti njezin ormar i ladice te maknuti njezine stvari iz stana. Nakon šest godina i dalje mi nedostaje, ali sam se prilagodio.
Često se zapitam otkud tolika razlika u tome kako sam doživio smrt roditelja i žene. Pa… rano sam otišao od kuće, bio sam na početku dvadesetih. Kontakte smo održavali onako, s dosta oscilacija; viđali smo se rijetko, jednom ili dvaput godišnje. Bilo je i teških riječi i svačega. Kada sam se oženio, stanje se malo normaliziralo i počeli smo češće komunicirati.

U više od dvadeset godina sa ženom nije se dogodilo da budemo razdvojeni više od tri dana u komadu.

mislim da podsvjesno niječemo nečiji odlazak na drugi svijet i da ne prođemo fazu priznanja, svjesnosti toga, žalovanja, pa nas lupi naknadno.
Možda sudeći po sebi, čini mi se da si smrću supruge otplakao i mamu i tatu i sve ostale.

Kad je mama umrla imala sam previše obveza (organizacija sprovoda, briga o tati, djetetu ..bla..bla.) i ne sjećam se da sam plakala. Nisam si to mogla "dozvoliti".

I onda je nekoliko mjeseci kasnije umrla od kolege na poslu mama. Žena koju nikad nisam vidjela, nisam je poznavala, a s kolegom nisam bila baš posebno bliska. Uhvatilo me žalovanje. Isplakala sam se za svoju i njegovu (meni nepoznatu) mamu i bila ko nova.