vještičje kronike

al pristupi u inbox su manje više ovakvi
“sviđa mi se tvoj profil”
(a na njemu ništa ! osim osnova osnove) pa zavisi kak sam raspoložena
ili ignoriram, jer hjoj, mislim si
a kaj ti se zapraf sviđa?
to kaj sam žena, kaj imam 103 napisane i smeđe oči ?!

ili ak sam raspoložena odgovorim, zafrkavajući se
čitaš li i misli, imaš li još neke nadnaravne sposobnosti?
da si kroz i ovak šture podatke iščitao nešto zanimljivo

pa bi jedan ni5 ni6 već7
u drugoj poruci koja slijedi poslije “bok”,
- ajmo na kavu,
jer on “osjeća” da smo si zanimljivi...
hjoj ok samopouzdanje, ok osjećaj za”feeling”, ok ne časimo časa
al ne znam ni sama kak se danas osjećam, a zanimljivo mi je nešto tek kad to pročitam, čujem, vidim, i Ja
jelte to nešto ionak nedefinirano “osjetim”...

pa ide često i spikica,
- izvini što smetam,
jer je, i dalje lijepo je, da tako neko piše, pristupa
(jer u profilu su sada već i sve moguće prepreke, i sve ono
- ne zanima me za sada upoznavanje, - zauzeta sam, - u sretnoj vezi sam- ili liječim se od prošle
- nisam trenutno za komunikaciju, nalaženje, kavu itd itd)

pa ajd mislim si, čovjek proba, jer app, nikad ne znaš
al onda u idućoj poruci kužim da uopće nije pročitao ništa iz profila,
jer pita
- a kakva si ti žena?
pa se i ja sama na to zbrčkam, stiltam, jer fkt kakva sam?
i Šta to dovraga znači !?
je’l misli fizički, jel psihički, jel estetski, jel moralno, jel društveno-politički :P

pa si mislim, on si doma sjedi u šorcu, dosadno mu je
prelazi prstom preko ekrana i ne bira
e to je samopouzdanje...
jer istu šprancu, šalje za još 5 nikica, dakle baca mrežu naširoko pa koja se ulovi
i nije problem kaj je tu inicijativa i samopouzdanje
problem je kaj u mom profilu nema ničeg ili lijepo piše da sam apsolutno nezainteresirana
al on je pjesnik, valjda, jer slijedi čuđenje

-pa šta uopće onda radiš tute

i takvima bi najradije odgovorila
zamisli si te neke nas, nemoguće, nedokazane
tu smo, i dalje, sa ili bez medalje :P (zavisi)

jer želimo biti tu i dalje, i pisati, i čitati, i komentirati druge blogere
i da, život je nekaj drugo, ovo je svojevrsni bijeg, ili ovisnost, ili navika ili “naš kafić”
šta god
al virtuala
i ne, nije nužno da ću završiti kao frustrirana usidjelica sa gomilom mačaka, ako ne izađem već sutra s tobom
koji btw slušaš cajke, i gledaš/pratiš isključivo sport
a koje će me ziher kada umrem, jer sam sama, već drugi dan bez whiskas poslastice
početi jesti...
i mislim, čisto sumnjam da baš Ti znaš kaj meni zapravo Treba, ili to imaš iskzano u centimetrima (winkwink)
nakon 3. poruke
i kaj ja želim, i čega sam željna i što ja, po tebi i tvojoj interpretaciji ili predubjeđenju, osjećam
i jer ajd, žmirimo na jedno oko
najčešće i nije problem, da je neko ovdje, ni sama poruka.., ali nije da nije
već što iako lijepo piše istaknutim narančastim slovima jedno - Ne Zanima Me
jer taj neki, apsolutno nepoznati, jer Muškarac, tobož Zna zapravo bolje od mene,
mene
e pa, da ne bi

"Crvenu maramu, nosit ću ja! I plavu kapicu, tra-la-la-la!"

Nisam se mogao sjetiti jesam li povirio na tvoj profil pa sam išao provjeriti... fakat, baš si se raspisala ;)

sretan i tebi dan mladosti Tomo:)

:)) Krešo

sve se menja, po raspoloženju, vremenu i tak

ti si čist druga sorta :))

btw, Ric, primalo se u pionire za 29, novembar (gotova jela, :)))) za Dan Republike

Dann mladosti je bio prije! Danas je Dan ručnika. Oformljen je 25.5.2005.u čast par tjedana ranije preminulom piscu ciklusa Vodič kroz galaksiju za autostopere Douglasu Adamsu. Čovjek je napisao i scenarij za nekoliko epizoda Monty Pythona i odsvirao gitaru na jednom koncertu sa Pink Floydima.

i da, tamno plava plisirana suknjica do koljena, bijele štrample, bijela košulja, eventualno bijela dolčevita, crvena marama, tamno plava kapica sa crvenom, moja je bila plastična, nažalost a ne metalna, zvijezda, sa sitnim zrakicama, jer sja :))

jučer je Dylanu Bobu nobelovcu bil rođendan :))

Na planetu Traal žive Bubozdrobne zvijeri koja su najkrvoločnija bića u galaksiji. Ali koliko su krvoločne, toliko su i glupe, pa ti je za obranu od njih dovoljno imati ručnik. Kada te napadnu ga omotaš oko glave! Onda one misle da ako ne vidiš ti njih da ne vide ni one tebe, pa te ostave na miru!

@Ric, sjedi 5
mislim da smo Svi jednoč čitali vodič za autostopere, čisto onak
da znamo o čemu je riječ
al se neke od nas nije baš pelcovalo :)))

no zato imamo tebe :))

Idem ti pogledati profil da vidim kakav PVT ulet da napravim?

:))) BUd ne nori :)

moram off jer "psica" bi se šetala :)
otvoreno vam je, raskomotite se .

Joj Rico, podsjetio sui me na moju kćer kad je bila mala, ne znam koliko je bila stara, bila kod bake na moru i uvijek je spavala s ručnikom omotanim oko vrata.
Na kraju ju je baka pitala, zašto omotavaš ručnik oko vrata u sred ljeta, vruće je, ona ja rekla, zato da ju ne bi lompir ugrizao za vrat.

Jel ti se tko odovud(možda se tako ne piše ) upuoavao ?

Znate kak je ladonna sakupila 100 mačaka?
Mic po mic...