HIPOKRIZIJA

šuma

„Čovjek može biti shvaćen na dva načina. Jedan je kroz pravu i čistu ljubav a drugi je kroz razum (Mjerenje svijeta)!”

Trenutno sam shvaćena kroz pravu i čistu ljubav. Živeći divan život koji je moguć!

Čitam ovih dana da je proradio centralni registar stanovništva te više neće trebati raditi popis stanovništva. I više neće biti muljaže (fakat, znaš ti nas hr narod, jebo ti nas bosance), ali ako ništa moći ćete vidjeti sve o sebi pa bar sebe više nećete moći muljati, licemjeri moji dragi. kažu, nema nekretnina tak da mogu biti mirna i egal s većinom!

Danas malo Hunjke, pa malo Lugareve kućice...tu ručkić, tamo kava...a orehnjača i štrudla za po doma! Na Kraljičin zdenac palo je jedno drvo i smašilo krov obnovljene kuće koja je napuštena već godinama. Srce boli koliko toga je napušteno i uništeno u ovj jadnoj državici? A zapušten narod, najbolje se vidjelo jučer na gay pride i onom drugom, antunovskom rodu. Sraz srednjeg vijeka i 21. stoljeća.

Priče i pošalice o sexu kojeg uglavnom već dulje nema (čast izuzecima), ali život mi je baš postao dobar bez njega! Konačno, nakon više od pola stoljeća, ne opterećujem se više...hoću li svršit ili neću, hoću li ostat trudna (ha ha) ili ne. Konačno je sex pase u mom životu.

Čega ima? Danas sam obišla Sljeme (autom) i sablaznila se od onolikih slomljenih stabala. I to su očistili a mogu mislit kak je zgledalo dok nisu!

Nekoliko sati šumom, šetnjom i uživanja u tišini. Tu i tamo kakva ptica i gromoglasna tišina.

Dragi i ja se spremamo tjedan dana na more! Na mjesto zločina od prije dvije godine. A i kćer mi dolazi u HR. Istina, samo u prolazu do Istre ali dovoljno da odemo na neki ručkić i neki kofi. Zagrljaj i otisak poljupca je važniji.

O čemu sam ono još htjela pisati? Ah, da neki skupljaju nekretnine a ja skupljam cvijeće...prekjučer „ubrala” nešto karanfilčića na trgu, a jučer opet u Lidlu! Pa dvije vaze krase prostor. Uživam u tome. A i moje presadnice napreduju. Još malo pa ću ih morat presadit? Ako ne zginu? Nemam kome ostavit ih na brizi ali sva sreća kaj me neće bit svega sedam dana lipnja.

Volim te, voliš me! I svaki dan kažemo jedno drugom: hvala ti za divan dan! I tako dan po dan.

Uslikala sam malo sebe (i dragog), pa jedno dugačko tj visoko stablo kakvo ne vidjeh baš dok smo šetali pravom šumom tam na zagorskoj strani Sljemena. Orehnjača je super, onako vlažna baš kako treba biti, slatka koliko je najbolje. Ali, tamo valja otići samo na kolače a ne i na ručak. Puretina je bila presuha, pečenje također, a cijene paprene (dva ručka, jedna salata, malo vina i pivo skoro pa 40 eura). Kolači još 12! No, kad ja i dragi udružimo snage, možemo mi to.

Do slijedećeg javljanja, pozdravljam vas sa zdravo i živo, vaš gavrilović ivo!



u šumi, na stazi puta, ježurka ježić povazdan luta....


karanfilčići čudne boje

dođoh, napisah, odoh

dođoh, napisah, odoh
nikuda ti nisi otišla, tu si s nama :)
Drago mi je da si pokretnina, ne daj Blože da postanemo nekretnine poput Bloga. Kako bi ti napisala na zahodu ništa novo. Hrpa nedojebanih, isfrustriranih frikova koja se liječi i likuje na svakom uspjehu ili neuspjehu koji su uglavnom lažni i nemaju veze s realom. Rijetko tko ma veze s realnim životom poput tebe i ne libiš se priznati svoju realu.
Radi toga više ne pišem blogove niti sam prisutan na Iskrici (navratim, pročitam čisto iz navike). Sve ispadne gubljenje vremena i odlazak u zatrovanu virtualu koja nam daje mogućnost da jesmo ono što nismo.
Još uvijek sam pokretnina i gotovo je nerealno koliko tisuća km prođem u mjesec dana. Svakotjedno obilazim svoje nekretnine i naravno da sam zaglavio na par dana u Prahi.

https://i.postimg.cc/Xqkt3wpk/20260527-214138.jpg

Noćni život totalni opozit zagrebačkom gdje caruju cajke.

„Konačno je sex pase u mom životu.“…. ad ne kakaj.
Seks u našoj dobi nikada nije bio bolji i intenzivniji. Dns vođenje ljubavi je praznik, dijeljenje ljubavi i orgazmi nam nikada nisu bili intenzivniji (barem meni) jer se više ne posvećujemo sebično samo sebi već dijelimo užitak i dajemo ga partneru.

Uživaj s unučicom i lijepo se provedi s dragim na moru.
Kompliment sličicama i ježurki :)
Imaj se, čitam te

bok bud! baš lijepo te zateć ovdje makar, ak već ne pišeš na blogu. i ja sam dosta dugo imala tu dilemu, da li uopće tamo pisati, jer nemaš kome...nema tamo više ljudi. za razgovor, za zajebanciju i tak, sve redom. no, kao što vidiš još sam tu, piskaram, dođem nekako "ispustit" dušu ovdje. ovdje nekak, incognito, kažem sve i ono kaj nikom drugom ne kažem...a malo i lažem. bolje lagat ovdje nego u reali. ha ha...ma sve je to život!

a baš ti lijepa fotkica. pomalo već čeznem za pragom. da ne dolazi kćer drugi tjedan, već bih ja nekako skemijala otić. no, nadam se na jesen (ako dragi i ja od silnih doktora uspjemno šmugnut na tjedan dana)! prag je moja najveća ljubav čak tako da sam neko vrijeme razmišljala tamo odselit? no, i zagreb je preveliki grad za mene...radije bih na selo, kad bih imala s kim. pitala ja dragog, ajde da iznajmimo neki stan u provinciji (onak, varaždin, bjelovar, koprivnica, križevci i sl) i takvi neki slični gradovi, ali nema interesa. a sama nejdem, to sam davno već odlučila. i tak sanjam neku kućicu u cvijeću i trava oko nje...ha ha...

a lijepo je kad imaš s kime pričat, osobito ovako pod stare dane. to nam treba više nego u mladosti....u mladosti smo stalno trčali za nečim, a sad onak na mjestu, gotovo ukopana, ištem čovjeka! i nađoh ga, baš ovdje!

tak da nemoj ništa loše govoriti o iskrici (znam za vašu ljubav u potaji kao i moju), jer tu ipak čovjek može sresti čovjeka. rijetko, teško, gotovo nikako...ali znaš kak ide, nada umire posljednja!

evo, još malo pa će i dvije godine od mog fatalnog susreta! uf, čudim se i danas sebi da smo se i on i ja uopće upustilu u bilo kaj, čak i kavu! ali, od kave susjeda iz kvarta sve je počelo. i eto nas i danas. moram zapaliti svijeću ovdje na iskrici (ne na kamenita) za takvog i tog čovjeka.

eto, bud..vidiš kako sam se jutrom uz kavu raspričala...kad čovjek sretne čovjeka, poteku riječi. iako znam da ćeš post festum čitati i misliti si svoje, znam da si čovo od formata. takav se rodiš i odeš, kad tad. a mi smo blizu odlasku. i ne živi ti se kao niti meni vječno, dapače, nema više n ovih pregnuća, tako malo toga iznenadi čovjeka. ali, ponekad, ponešto, ponetko...vrijedilo je!

sjetit ću se tebe kad budem slijedeći put mimohodno ove crne (meni prekrasne) kućice, jer prag je za sva vremena. još samo da ovako zaljubljena odem u pariz (tamo idem samo kad volim i kad sam zaljubljena), i mogu ća!

hvala ti što se srećemo (kak reče moj tin, čovjek koji vonja po čovjetini)...i svrati kad ti je volja, i iskrcaj i ti ponešto, jebeš čovjeka koji nema neki teret, to znači da nije niti živio.

do susreta, poz!

btw danas tj jučer je blog živnuo. par dobrih zapisa za čitanje i komentiranje, razgovor...i eto ti bloga! bravo deca...čitam vas i uživam. podsjeća na ovo mjesto nekoć.

ojla saro
drago mi je da si tu i da pišeš sama sebi (i drugima koji poštuju tvoju osobnost). Ma blog je OK uvijek se nađe nešto zanimljivo. Jedino imam problem što me navuće u ovisnost, a nikako nemam vremena tu provoditi sate, možda ujutro uz kavu prije posla ili navečer pred počinak.
Ima na blogu i iskrici stvarno OK osoba, čak nekih koji me emotivno privuku.
Inače imam dobro iskustvo s Iskricom, dvije (da ti otkrijem nikove znala bi tko su) prekrasne dugogodišnje veze u kojima sam zabrljao jer nisam dozvolio useljavanje bez obzira što smo većinu vremena boravili kod mene. A da se ja nekome uselim ne dolazi u obzir.
Tak da realno samujem iako uvijek se neko nađe za neku neformalnu vezu.

Drago mi je da imaš čovca s kojim djeliš dobro i zlo. Svima nama ponekad treba podrška drage osobe.

O Prahi bi mogao pisati danima. Svaki put mi otkrije nešto novo i uvijek joj se godinama vraćam.