vještičje kronike

i, nemoj mi reći da ne osećaš ništa.
ne, nita, nita
ni kljun, ni krilca, ni nogice, nita, nita...

jer otplakah
unaprijed, no neću da se vidi
sve naše godišnjice, rođendane, nesmotrenosti
jer praviti ćemo se da nisu važne, ni bitne,
i isto tako praviti ćemo se, oba, i biti “nad” tim tobož
a zapravo kaj
nebitnim il bitnim, interno, intimno, prešutno
uglavnom kiksanje, jer ebga kiksamo, svi, nekad
(ne)očekivano ili smišljeno
već po potrebi i kak se uzme, zavisi
onim sjenovitim nesvjesnim infantilnostima
i divnog li pravljenja glupim, sebe, njega
ili ćemo reći
vrućina je, slabost od tuda dolazi
nećemo sada o ozbiljnostima, saberi,mo,se
jer uvijek imamo i onaj svrdlajući i u meni i u tebi
samo da si, samo da si..