HIPOKRIZIJA

ili takvo što! Ostavila sam dragog danas (ili on sebe) u bolnici, spremnog za operaciju! Osjećao se kao pale sam na svijetu, reče! Uz svu ljubav i brigu, ipak je to tako kad ideš doktorima na megdan.

Ni ja nisam dobro. Nekako sam cijeli dan nemirna. Sve je isto kao i inače, osim što znam da ga čega torakotomija! Koliko će ga rezat, znat ćemo tek sutra. A oporavak ovisi o tome. A ja pak ovih dana moram na jedan neugodan pregled. Nije mi toliko do te neugodnosti već stoga što cijeli dan nemrem ništa jesti, a moram piti neko bijelo sranje od kojeg mi se sad već diže želudac. Osim toga, ok sam, pače super sam! Sve je nekako zadnje vrijeme dobro i baš me to brine?

Iza ugla sigurno čeka neka čvoruga, neki kamen spoticanja, neka avet koju još niti ne naslućujem? Djeca su dobro, ne trebam ja njih niti ona mene! Ljeto je, hibrnacija na djelu. Sva sreća da srpanj ima malo manje vrućine od lipnja.

No, kako dragi nakon izlaska neće baš biti u fit formi, morati ću bedinat ga i pazit i mazit. Pa nećemo moći ići na neke izletiće bliže i dalje okolice. A vapim za nekim jezercima, šumama i sličnim mjestima u unutrašnjosti. Na more ću opet tek u rujnu. Očekujem u Zagrebu mir i tišinu, manje vozila i sl.

bit ću dobra, obećajem!

Btw danas sam opet vozila solo auto nakon što sam prije dvije godine ostala bez auta! Mogu ja to bez beda, ide to meni, kao da nisam niti prestala. Dobar je osjećaj da sve što trebaš obavit, sam se odvezeš...ne treba te nitko vozat! Sve u svemu, nemam o čemu pisati, jer će mi se život svesti na obilaske u bolnicu, odlazak na neku kavu i druženje s mojim frendovima (par ih je svega) jer sada ću tjedan dana sigurno imati više vremena.

Potom, kad se dragi vrati bit ću mu oslonac, i fizički i svekoliki. Dobro je da smo prije svega ovoga otiši na more i malo se opustili i uživali.

U ovoj dobi, svaki dan je važan. Preciznije, svaki dobar dan je važan! Bit će ih valjda još. Malo me strah nekih nepredviđenih događaja glede operacije, ali on je snažan i zdrav dečko, bu to sve ok. Na koncu, ima razloga za život i borbu, imamo oboje, jer imamo jedno drugo. Dobar je to osjećaj u ovim letima. To je u stvari jedino važno kaj imamo! Držim fige i čekam!

p.s.
štrudlica, malo višnje malo trešnje se peče! za dragog. danas opet put rebra (na svu sreću imam auto pa ide nekako), u posjetu! dragi je dobro, sve je prošlo dobro. dapače, vrlo dobro. nisu ga ščerečili kao svinju već samo laparaskopski. račića su izrezali i bacili mačkama. iako sumnjam da one to hoće? sada su ostale jedino moje smrznute kozice (račići) pa se nadam koji dan kad dragi izađe napravit feštu od kozica! sve u svemu, život mi se odvija između rebra i ostalih organa (ha ha)!

i da, čitam vas redovito, iako se baš i nema kaj. da nije par blogera kaj pišu (ovi drugi uglavnom crtaju ili prekopiraju) ne znam zakaj bi se blog tako uopće zvao? i da, slažem se s donom, hibernacija na najjače. istina, od jučer se lakše diše, dapače, sinoć sam uživala u kiši kako pada! i jutros svježe...milina

Pozz sara, vidim živiš kak se šika nama metuzalemima (jučer sam baš dodao još jednu recku), s tim da za razliku od ovih mlađih mi svoje želje na svoj način ostvarujemo ma kakve god bile.
Nadam se da ti bu s dragim sve OK i da su mu sve škampe povadili tak da se nemreju više razmnožavati.
Upravo gledam F1 u Belgiji i nasmijala si me da voziš i da znaš još voziti. Zaboravila si da smo mi old school skloni ludorijama za kakve ovi mladi niti ne znaju. Na kraju nekada si bila za volanom svaki dan pa nisi ni trebala voziti, auto te vozio sam kad je već znao put (Rimac bi mogel kaj naučiti i primijeniti to na svojim taxijima bez vozača). Sad sam se sjetio tvog porša kojeg mnogi današnji auti još nisu dostigli jednako tako kao što si i ti Bloški nedostižna :)))))
Imaj se!

bok bud! jel ta recka znači rojsni dan? kolko se sjećam ti si lafčina? kakogod, sretna ti recka!

ja pak i dalje bijela udovica. mog dragog su se dokopali tam na rebru i ne puščaju? ne kužimo zakaj, ali doktori kažu, nije vrijeme! btw dragi sa sobom stalno fura jednu malu svinjicu! jedan aparat (valjda pumpa koja mu skuplja šlajm, sukrvicu i ostale izlučevine iz pluća) koji mu je prikopčan, fakat rokče ko svinjica! pa nam je to smiješno, jer bi se mogli i rasplakat?

kak reče doktor, bute vi još trčali maraton? i bute vani za sedam dana? a evo danas već prošlo i deset, vikend je tu, ali ništ od izlaska?

kak živim ovih deset dana? na relaciji trešnjevka-rebro! svaki dan (ili skoro svaki) sjedam u afteka pa put rebra. pa najprije savska i ove peripetije na križanju. a ja špmugnem podvožnjakom i mihanovićevom, pa zelenim valom, pa petrova, pa zajčeva, pa dođem odozgora pa se spuštam na rebro! dobra finta...pa onda najprije vidim jel ima kakvo mjesto dolje, pa ak nema opet natrag gore. a doma, malo busem malo aftekom...i otprilike isti put. i mogu vam reć da lažu ovi kaj pričaju da je zagreb koma ljeti! treba mi cca pol ure od moje horvaćanske do rebra! al treba znati kud i kako! petnaest let sam jezdila zagrebačkim kvartovima i ulicama i nema kaj ne znam! sve sam prešpartala. istina, nije mi to više gušst, osobito kaj vozim tuđi auto i još od 2018.g. ne vozim saki dan niti službeni niti svoj auto. tako da mi je sve to stres!

sve u svemu pišiona. ali nedam se. u tih deset dana bila sam na par kava frendovskih, dva ručka, sutra ću opet malo u šoping centar i neki ručak....ne mogu biti doma i kukati. pomalo sam zdvojna, dosta mi je svega...ali, znam da mom dragom svaki moj dolazak znači. nema on nikogd kao niti ja. deca? ma deca su u p.m. imaju svoje obitelji i normalno da se zabavljaju i vode svoj život sa svojim obiteljima!

a vidim i vas nema na blogu, načisto ste ishlapili, dobro je neki dan zakukala nedaotibog! pustinja teška, ali to je uobičajeno uvijek bilo na blogu u ovo doba. no, problem je što kad ljeto i prođe, opet neće biti ništa za pročitat. nema više ljudi, nema više zanimljivih ljudi...da mi nije mog čovjeka, načisto bih podivljala. ne idem više niti na plesnjake (ali budem drugi vikend na zrinjevac), tak da nije rebra, hibernirala bih kao i obično ljeti. pozdravljam vas, jer neda mi se niti blog pisati?

o bud, lijepog li, tvog, bloga! malo priče, malo slike...baš onako kako volim čitat. a imaš i pričice. jedino me ova zadnja malo stepla, biće si to s neke porno stranice skinuo? jer, nemrem vjerovati da ti ženske s iskrice šalju takve fotke? a mpžda sam ja beba, neiskvarena cura koja je puno pričala a sve drugo (radila) u tišini, sa svojim partnerom? btw nikad nisam gledala porniće, osim one vlastite! no, kakogod, unio si malo živosti u blog, bud! šteta što te nemrem tam vani komentirat i malo popričat s tobom, al dobro je i ovako!

a moj status je status quo, skoro svaki dan put bolnice, jer dragi je još tamo. nedaju mu van? kažu, nije još vrijeme? i tak smo nas dvoje na pokojem zagrljaju, virtualnim pusama, pokojem dodiru i sve nešto na čekanju. sva sreća da imam frendove s kojima mogu malo šalabajzat. da moram bit stalno doma, ponorela bih. neki dan sam čak bila u šopingu, bacila se načisto u trošak. potrošila sam onaj moj kenzo, elefant jungle pa sam posegnula za novim. dobar parfem, a još pride i jedan lagerfeld za svaki dan i voila, opet ću i sebi fino mirisat! ma pizdarije, sve je to nebitno, ali moram se nečim bavit inače bih ponorela.

Samo naprijed, sitne radosti i akcija ma kakva bila lijepa, ružna, vesela tužna nas drži živima, kao i odnosi sa svijetom u kojem jesmo.
Čim smo stariji skloniji smo pizdarijama iako to i nisu pizdarije udovoljiti sebi, sebi za užitak.
Thnx na kritici. Viš da možeš pisati, nebitno gdje
Piši, čitam te.....
Napravi si dan ugodnim bez obzira na sve.