Godot samo što nije

Svaki put kad netko pametan izjavi: "Ma pusti taj internet, to je sve umjetno, izađi među ljude i upoznaj nekoga prirodno!", meni se blago zamrači pred očima.

Ljudi koji to govore ili su zadnji put tražili partnera 1988., ili žive u lijepoj zabludi. Prirodno upoznavanje nije ništa romantičnije od interneta. Samo je bučnije, skuplje i s puno više slučajnosti.

Ajmo raščlaniti te famozne "prave" načine.

Scenarij 1: Grupni izlet, ili autobusna romantika

Kažu ti: "Idi na izlet, upoznat ćeš nekoga!"

Super. Ulaziš u autobus za Dubrovnik. Pola ljudi ima slušalice, druga polovica spava ili gleda u mobitel. Što bi ti po filozofiji "prirodnih" stručnjaka trebao napraviti? Ići od sjedala do sjedala kao kondukter i pitati: "Oprostite, jeste li slobodni i tražite li nekoga?" Izbacili bi te na prvoj benzinskoj.

Kad stignete, svi se razmile na svoju stranu. Ljudi su došli vidjeti zidine i popiti kavu, a ne čekati da im se netko nepoznat prikrpa. A još je i kiša padala, pa se ni kod busa nije moglo pričati.

Iskreno, kontakti se ipak dogode. Na povratku, nakon ručka, pjevalo se i plesalo, pa sam porazgovarao s par ljudi. Ali to se dogodi slučajno, a ne po planu. Za upoznavanje na izletu treba ti ili sreća, ili netko tko te uvede u društvo, ili pet izleta zaredom.

Scenarij 2: Koncert, ili šaptanje na uho s dvije pive u glavi

Druga genijalna preporuka: "Idi na svirku, tamo su svi opušteni!"

Odeš na Bijelo dugme. Bend praši s razglasom od par kilovata da ti se trese slezena. U gužvi vidiš simpatičnu ženu, priđeš s namjerom da progovoriš kao ljudsko biće, i shvatiš da joj se moraš derati u uho s dva centimetra da bi čula osnovne rečenice.

Priča nekako dođe do sljedećeg koncerta u Metropolisu. I sad, u toj galami, uz grmljavinu basa, ja odlučim iskoristiti trenutak i viknem joj u uho:
"Sad kad sam popio dvije pive, malo su mi popustile kočnice, pa imaš priliku da me zavedeš."

Koja romantika. Zvučnici probijaju bubnjiće, a ja nudim jedinstvenu ponudu dok me drže te dvije pive. Je li zavođenje uspjelo ili je bio potpuni debakl? Pojma nemam. U toj buci se ništa nije čulo kako treba, pa mi ne preostaje ništa drugo nego otići u Metropolis i saznati rezultate.

Eto, to vam je upoznavanje na koncertu: bučno, polugluho, i s ishodom koji provjeravaš tjedan dana kasnije u drugom klubu.
A internet?

Kad maknemo lovačke priče o romantici uživo, internet je zapravo vrlo praktičan alat:
Ne igraš na slijepo. Unaprijed vidiš koliko netko ima godina, što ga zanima i traži li uopće nekoga. Barem kako tvrdi.
Nema skakanja u mutnu vodu. Ne prilaziš ženi za šankom ne znajući čeka li je doma muž i troje djece.
Štediš. Vrijeme, kilometre, živce i ulaznice za koncerte.

Ali budimo pošteni, ni internet nije raj. Ima ghostinga, profila s fotkama od prije deset godina, i ljudi koji ti daju broj, a onda tri dana ne otvore poruku. Ni jedan kanal nije čaroban.

Problem nije u kanalu, nego u očekivanjima. Ljudi su internet pretvorili u katalošku prodaju. Ne traže živu, normalnu osobu s kojom mogu popiti kavu, nego proizvod s popisa želja: točno tu visinu, taj status, tu frizuru, i da piše poeziju pod punim mjesecom. Kad takvog ne nađu, kriv je internet.

Nije internet sranje, majstore. Nego si ti pomiješao stvarni život s katalogom IKEA-e.

Kako ja to radim

Nakon svih autobusa, koncerata i profila, moja pravila su jednostavna:
1. Internet za filtriranje, kava za kemiju. Na profilu vidiš imate li nešto zajedničko. Za kemiju treba stol, dvije šalice i pogled u oči.
2. Iz dopisivanja na kavu što prije. Ako se tjednima samo dopisujete, to je dopisivanje, a ne upoznavanje.
3. Ne tumači tišinu. Ako netko danima ne odgovara, ne radi analize. Idi dalje.
4. Koncert je za glazbu i društvo. Ako se usput nešto dogodi, super. Ali ne idi na Dugme s planom za romantiku, jer nitko ništa neće čuti.

Prirodno upoznavanje nije mit zato što se ne događa. Mit je zato što nije ništa romantičnije ni lakše od onoga što radimo ovdje. Samo je glasnije.

A ja? Ja u subotu idem u Metropolis provjeriti rezultate one dvije pive. Javim.

Za današnju glazbenu slušaonicu biram jednu obradu:

Bill Withers "Ain't No Sunshine" cover by Elise LeGrow
Link

Predobra izvedba:-))