Godot samo što nije

Tri je ujutro. Ja i laptop, jedan na drugome, čitamo profile. Stvarno čitam, do kraja, s razumijevanjem, kako se i traži. I negdje oko petnaestog profila shvatim da to više nisu profili. To su natječaji za radno mjesto.

"Traži se emocionalno stabilan, financijski neovisan, sportski građen muškarac, bez prtljage iz prošlosti, mirisan, uredan, romantičan, ali ne previše. Prijave s dokazima o ispunjavanju uvjeta."

I tu mi sine. Ako je natječaj, onda ću se prijaviti kao čovjek. Službeno.

Ujutro odem po dokumente. Na šalteru tražim potvrdu o emocionalnoj stabilnosti. Službenica me gleda preko naočala i kaže da takav obrazac ne postoji, ali da mogu dobiti potvrdu da nisam pod ovrhom. Pogledamo oboje u računalo. Kaže da ni to danas neće ići.

Nema veze. Složim dosje sam. Umjesto potvrde o stabilnosti, priložim recept za magnezij i tablete za tlak. Neurotik, ali uredno liječen. Umjesto potvrde o financijama, fotografiju garsonjere, snimljenu širokokutnim objektivom da izgleda kao trosobni.

I onda dođe dan razgovora.

Ulazim u prostoriju. Za dugim stolom sjedi komisija od tri žene. Jedna ima centimetarsku traku, druga kalkulator, treća samo gleda, a to je najgora. Ispred mene bočica vode i natpis: Kandidat br. 47.

Prvi test: vaganje. Stanem na vagu. Ona s kalkulatorom nešto računa, oduzima moju visinu od nečega, pa dijeli s nečim, pa odmahuje glavom. Ona s trakom mi mjeri struk i tiho kaže: "Hedonist." Znam da to nije kompliment.

Drugi test: miris. Ona što samo gleda ustane, priđe, pomiriše mi rame i bez riječi nešto zapiše. Pokušam objasniti da sam upravo kupio antiperspirant za odrasle i da imam rezervnu majicu u ruksaku. Zapiše još nešto.

Treći test: emocionalna stabilnost. Pokažu mi poruku na ekranu. Piše samo: "Ok." S točkom. Kažu mi da imam deset minuta za reakciju. Nakon tri dana i dvanaest razgovora s umjetnom inteligencijom i dalje analiziram zašto točka, a ne smajlić. Komisija je otišla na marendu. Dvaput.

Četvrti test: romantika. Pitaju me što bih napravio na prvom spoju. Kažem da bih je poveo na koncert Bijelog dugmeta i u uho joj vikao komplimente preko razglasa od par kilovata. Ona s trakom prvi put podigne pogled. Ne znam je li to divljenje ili zabrinutost.

Na kraju mi pruže ruku i kažu ono što svi kandidati žele čuti: "Hvala na prijavi, javit ćemo vam se."

Nisu se javile. Ni dva tjedna kasnije. Naknadno sam vidio da su sve tri deaktivirale profil.

I dok sam tako sjedio s dosjeom u krilu, shvatio sam nešto. Savršeni muškarac s tih natječaja ne postoji. A ako i postoji, sigurno nije budan u tri ujutro i ne čita profile do kraja.

Ja sam, priznajem, Zastava 101. Probušen auspuh, pola rezervoara, ali pali iz prwa, ima dobar razglas, nikad nikoga ne ostavi na cesti i zna sve stihove EKV-a. Nije Ferrari, ali ni Ferrari ne zna EKV.

A vi? Na koji ste se natječaj zadnji put prijavili, i jeste li prošli vaganje? Priznajte u komentarima.

Za današnju glazbenu slušaonicu biram:

Tarantella - San telmo

Link

Muzika - prolaziš!
Uvijek prošao. Muzika.