HIPOKRIZIJA

carmen današnjih dana


prije HNK

Bila ja! Istina, nije prvi put, davno, krajem osamdesetih, još u doba Ruže Pospiš Baldani, kada sam bila mlada i nadobudna i imala pretplatu u HNK! A sada, frend otišao na krstarenje pa da ne propadne pretplate, uvalio je meni. Na tako ljubeznu gestu nisam mogla ne otić na premijeru Carmen! Čitam da je u utorak bilo prekrasno, a ja bjah na sinoćnjoj. Izdržala sam tri i pol sata Hvale postavu, pljesak je bio dug, ansambl mlađahni...sve u svemu, događaj za pamćenje! Bila sinoć opet, iako nisam na operi bila već desetljećima. Zadnji put u HNK na nekoj drami prije par godina. Nemam ja više volje za te i takve stvari, a pomalo sam i nagluha pa više ne idem niti u kazalište. Radije filmove sa titlovima. To je starost, dragi moji! Ograničenja na sve strane. Na stranu to što većina vas živi već odavno sa raznim ograničenjima a nije stara? U pitanju je mladi duh! Kada ste zadnji put bili na nekom plesnjaku, nekom koncertu, nekoj izložbi...etc etc. Kaže meni moj dragi da ja pretjerujem? I u ovim letima volim otići na neki koncert ozbiljne glazbe ili jazza, evo ovih dana su ponovo otvorili Mimaru pa iako sam bila davnih godina, mogla bih opet? Normalno, u takvim zgodama ima i poneka nezgoda, kao ovih dana, ali neću vam je ispripovjedati, samo znajte da je bila predstava u predstavi, pa sam u dva dana dva put bila u operi! Događa se i najboljima ( iako mi se još nikad nije dogodilo da sam otišla na krivu pretplatu)?

Kako god, idem dok mogu! Tko zna kako će biti za koji dan? Idem na nešto slično kaj je bila Arapo? Vidim da je ona progledala odmah koji dan nakon, pa se ufam i ja? Nije da nemrem bez bloga, ali voljela bih opet ovdje črčkati, vaditi vam mast svojim objavama, izazivati zavist i jal, kak je u navadi HR naroda!

A sad malo o samoj predstavi! Što mogu kad se sjećam one s Ružom od prije cca 20 let. Ovo sinoć bje Carmen današnjice. Ona, fame fatale posve ok, super glas (dobro je da sam otišla bez aparatića za sluh jer je glasnoća bila potaman), kao i ostale žene iz zbora! Jedino kaj ju je kostimograf oskudno obukao u neki dronjak od haljine, barem u prvom činu, (ali valjda tako treba u današnje doba, da se pokažu sise i guzice). Kasnije, malo se to popravilo pa je Carmen doista imala onako baš baš pravu španjolsku haljinu tog vremena sa volanima, prorezima, izbačenim balkonima i kak pristoji pravoj rasnoj Ciganki! Ali on, Jose, bje jedan grmalj koji bi trebao skinuti cca 20 kg da bude atraktivan? Ovako, više me podsjećao na mog 75 godišnjeg frenda nego na nekog privlačnog vojnika u naponu snage koji pretendira ka Carmen? I opet se vraćam na to, što mogu kad pamtim bolje dane! Nekoć sam često išla u operu i odgledala sam manje više sve što je bilo vrijedno (Walkira, Nabuco, Aida, Traviata, Ukleti Holandez, Carmen). I u kazalište više ne idem, jer uglavnom ne znam kaj bih gledala jer sam većinu dobrih stvari odgledala. Tu i tamo zalutam u satiričko.

Ah da, htjedoh reći kako je tema Carmen i danas aktualna? Jer, samosvjesna žena nikad nije pasala muškarcima, osobito onim rigidnim i zatucanim! Neću reć da je Jose bio taj, ali...ali...vojničine i uniforme su mi uvijek bile nepoželjne. Nažalost, ni danas ne prolazi ako i kada žena odbije muškarca! Te uloge, muško ženske su očite i ovdje na blogu! Žene podilaze muškarcima a muškarci ženama! Sve za topli krevet, topli ručak (sa žlicom), novu bižuteriju ili plaćeni račun za struju? Trgovina muško ženska nikad neće prestati, osim ako brak nestane kao institucija? Ja to sigurno neću dočekati, iako se ne bih trebala buniti jer sam dva puta probala i odustala!

Samosvjesna žena ne pripada nikome! Jednom davno (skoro prije 20 let u mojim počecima bloganja, ovdje na blogu) napisala sam izvrstan blog, Žene trče s vukovima (temeljem one knjige Clarice P.O.) gdje sam pričala o osviještenim ženama koje nikome ne trebaju, jer one ne trebaju, ali žele! Njih ne vole niti muškarci, niti žene! One su svoje i ničije! Pojam feministice nije pravi, ali često u uporabi.

Ovih dana proteže se par misli (ja obično pišem o mislima, pojavama a kad pričam o osobama,onda im se direktno i obratim i nećete od mene čitati općenite imenice...neki, oni, i sl.) o tome da nije prikladno niti poželjno da žene „pišu i pričaju na glas”? Žena mora po njima, biti krotka, samozatajne i ni pisnut, osim da povlađuje svom mužu, ljubavniku i sl. I da ga obožava makar bio i zadnji šljam? Ha ha...kažem ja i idem dalje! Voljeli su me puno i dugo, voljela sam puno i dugo, i danas me vole! A vi? A vas? Živim svoj život, ne brinite, ne zanima me vaš! Samo vas malo provociram tu i tamo, budim iz uljuljanosti i posvemašnje letargije i svijesti o vlastitoj „veličini”! Uglavnom, ja se nosim sa svojom a vi se nosite sa svojom! Ja o svojoj progovaram i družim se svaki dan, baš nam je ugodno u toj neugodnosti! Nemojte da vama bude nugodno zbog mene!

Evo malo i slikica (za nevjerne tome koji prate tuđe živote), mojih, Carmen...nas žena od formata!

znam, nije pristojno hitit van blog i otići, ali rekoh svoje i odoh! vi sa svojim iskustvima ste dobro došli...kako vaš život? volim čitati vas, vidjeti vaše fotke...al znam da ste sramežeći (i znam da se niste fotkali zadnjih 20 let pa nije za javnost)! a vidim ima nekih novih blogera (nadobunih grmalja i oženjenih) koji bi svoj pičić za kolačić? samo hrabro dečki, desetljećima su takvi prisutni na iskrici, ali mislim da vam zaludan trud? kakogod, dobar vikend svima!

glede modne kombinacije, samo da pridodam, jaknica je stara cca 10 let i kupljena u second handu! taman za HNK budući je tamo uglavnom bila gerijatrija (ja sam mlađahna prema njima)! bilo je tu raznih ljudi, 80% žena, dosta invalidnih osoba (čak i djece)...glazba očito godi svima, pa i nama starima!

da se vratim na žene, koje su prevladavale! općenito, žene su obrazovanije od muškaraca (udio VSS, doktora znanosti i sl) jer žene čine više od 60% dotičnih. zato ćete valjda često vidjeti na ovakvim nekim događanjima (kazališta, opere i sl) većinu žena, ali zato ćete njih na nogometnim i sličnim događanjima njih vidjeti tek u minimalnom broju! kak reče davno s. tracy: živjela ta mala razlika!

c/p Nije da nemrem bez bloga, ali voljela bih opet ovdje črčkati, vaditi vam mast svojim objavama, izazivati zavist i jal, kak je u navadi HR naroda!
Hahaaa saro.... nismo mi ti, već se ponosimo tobom tvojom iskrenošću i intimnošću koju dijeliš s nama.
Ipak uz HR navade svi smo EU tako da se pravila ipak malo mijenjaju.
A da sam ljubomoran na Aidu, jesam i o tome sam ti komentirao kada si objavila da frend otišao na krstarenje pa da ne propadne pretplata na mom postu Happy day:

https://www.youtube.com/shorts/p_YDtOMxgz0
Autor: budvar 23.10.2026. u 8:32 opcije

saro blago ti se imaš ulazicu
Autor: budvar 23.10.2026. u 8:50 opcije

E vidiš, ti si sve ono što ja nisam, a htjela bih!
Svaka ti čast i divim ti se.

Ja bi sve mogla, ali ništa ne radim. To je nešto krivo u mom 'malom' mozgu.

Mene dosta fizički istroše ta putovanja Amerika-Hrvatska, tak kad dođem tamo, sva sam umorna i ne da mi se ništa.

A odlično se osjećam, nemam nikakvih mana, kao odlično vidim i čujem, nemam boleština, a opet imam to nešto što mi diktira prokrastinaciju.

Ipak, jučer sam otišla na Spinning u Gym nakon valjda 3 godine i to ću odsada raditi redovno. Jest da sam bila umorna, ali isplatilo se, jer se moram malo dovesti u formu, moram se početi kretati.

U Zagrebu je sve lakše, hodaš da dođeš od jedne lokacije do druge, 2 sata, 2 sata. Hodam.
Ovdje nemreš ni hodati. Mislim možeš, al je dosadnu u pm i eventualno trebaš proći nadvožnjake, autoputeve. Ravno, dugačko, dosadno. A i auto imam, pa je lakše skočiti u lijepi auto.

Sara, ti si jedna ovdje koju obavezno pročitam i pronađem dio sebe. Samo nastavi pisati.
Da, i one tvoje nebuloze opraštanja da nećeš pisati, rekla sam ti, glupost, vratit ćeš se, pa čemu se onda opraštati, jel' tako?

Ajd lijepi pozdrav.

na kraju Budvar je startao Blogersku karijeru upravo kazališnom predstavom :)
https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=20525&log=464519#comments