TKO ĆE DUŽE IZDRŽATI I KOLIKO ĆE OSTATI ? (bez vode pod vodom)

Eto nakon još jednog izraza poštovanja, ljubavi i tuge preminulima, namjerno ne pišem najmilijima jer ruku na srce neki to postaju tek kad preminu, vraćamo se s groblja u realan svijet.
Naravno u raskorak između stvarnosti, dobrote, želja, ljubavi, mogućnosti….
Upravo taj raskorak nas prati od rođenja. Nižemo uspjehe i neuspjehe, neznanja i saznanja, ljubavi i suprotnosti od ljubavi, materijalna i nematerijalna „bogatstva“.
Da li smo kroz život uvijek odabirali prave stvari i izbjegavali krive?
Naravno da nismo. Uglavnom balansiramo između oboje.
Da li smo uspješni u životu?
Bez obzira na sve svi to jesmo i to još kako uspješni. Npr. doživjeti sedamdesetak godina prolazeći u ožiljcima i ranama kroz Sodome i Gomore, ratove, krize, katastrofe, neimaštine, boleštine, strahove ali isto tako kroz sreću, zabavu, posao, druženja, putovanja, otkrivanja, sport, umjetnost, ljubav… ne gubeći nadu da je život još uvijek pred nama.
Pitanje je samo koliko smo to sposobni priznati sami sebi, a da ne budemo jalni, zavidni drugima jer susjedima je trava u našim očima uvijek zelenija od naše ili neš ti sreće i veselja u tuđoj nesreći.
Inspiriran mojom umjetničkom muzom u preispitivanju da li postupamo pravilno ili možda griješimo i pišem ovaj esej raskoraku. To ne možemo nikada saznati ako ne probamo.
Netko je kazao da je jedan probao pa se usrao. Seremo cijeli život i to nas ne bi trebalo sputavati da idemo dalje, loše odluke ostavimo u pouku i zaborav i idimo dalje otvoreni novim odlukama i dati si priliku da ubodemo i pokoju pravu, a ne zatvarati se u bunker i spavati na "lovorikama" jer i bunker zahtijeva provjetravanje.
Ničiji život nemamo pravo smatrati promašenim ili uzaludnim. Svi mi rođenjem imamo svoje mjesto na majčici Zemlji pa i na ovom fucking Blogu.

No link, no picture, no GIF

upravo tako ! =)

dobar osvrt...na pokojne ali i na nas koji smo još tu! i da, sretni smo kad doživimo sedam banki, jer to je najveći komad života. ostaje još malo (koliko ne znamo), alil dovoljno za sve što još želimo, jer su nam želje sve tiše i sve kraće! a ti si danas (po meni) bio uspješan, jer je tvoj blog (uz touch-ov) najbolji danas!

Jedva čekam 70-ti rođendan jer će mi tada ukinuti penalizaciju...juhuuuuu:-)))