Godot samo što nije

Danas su Svi sveti. Ljudi pale svijeće, nose cvijeće i tiho se sjećaju onih kojih više nema. A mene su, eto, za blagdan pokopali online. Bez svijeće, bez cvijeća, ali zato s detaljnom recenzijom moje obuće.

Sve je počelo romantično. Na jednom profilu, kod pitanja o savršenom bijegu, gospođa je odabrala: "Duuga vožnja vlakom kroz prekrasan krajolik." A ja, budala romantična, pomislio sam: evo prilike. Poslao sam joj link na Rocky Mountaineer, vlak koji se vozi kroz kanadske Stjenjake, jedno od najljepših putovanja željeznicom na svijetu. I jednu riječ: "Sanjam..."

Odgovor je stigao za sat vremena: "Jel si ti bolestan?"

Pomislio sam da je možda zabuna. Pitao sam je je li ozbiljna. Bila je. Kasnije je objasnila da link nije ni otvorila, a da je vlak u profilu samo neka opcija koju je onako kliknula. Važno je, kaže, ono što piše na kraju profila.

Pa sam pročitao kraj profila. Ondje traži muškarca iz Zagreba, višeg od 175 centimetara, jače građe, u dobi od 48 do 62 godine, koji plaća članarinu. Uredno sam joj nabrojao da sve to ispunjavam. Mislio sam da smo se razumjeli.

Nismo. Stigla je završna presuda, koju vam, za vjerni dojam, prenosim u cijelosti:

"Evo pogledala i ostale slike da ne bi bilo kakve zabune. Ti si karikatura, a ne muškarac kakvog tražim. Imaš kila manje od mene, s tom odvratnom škembicom, nema tu ni m od mišića, kad sam vidla sandale na tim nožicama eto umrla od smijeha. I da, iskreno izgledaš kao da imaš 70 godina najmanje. Sorry, al stvari tak stoje."

Priznajem, prvo sam se nasmijao. Ne dobije se svaki dan tako temeljita, stručna analiza. Netko je izdvojio vrijeme, pregledao sve moje slike, izmjerio mi kilažu od oka, procijenio mišićnu masu, ocijenio obuću i još mi odredio biološku dob. To je razina posvećenosti koju bi poželio svaki liječnik opće prakse.

Idemo redom:

Škembica. Priznajem, postoji. Ali ona je društvena, voli koncerte, i nikad nije nikoga uvrijedila. Što je, kad bolje razmislim, više nego što se može reći za neke ljude.

Sandale. Odmah sam ih otišao pogledati u ormar. Stoje mirno, posramljene, i pitaju se što su skrivile. Nikad nisu imale ambiciju nekoga nasmijati do smrti. Ali eto, uspjelo im je, pa su sad pomalo zabrinute zbog odgovornosti.

Nožice. Nose me na sve koncerte, izlete, i pješke do Sesveta kad tramvaj ne ide. Ne žale se. Dosad nisu znale da su nožice, ali sad kad znaju, nose to dostojanstveno.

Sedamdeset godina. E, tu sam se stvarno razveselio. Ako izgledam kao da imam 70, onda možda imam pravo na umirovljenički popust na vlak. Pa bih se konačno mogao provozati tim Rocky Mountaineerom. Sam, doduše. Ali s popustom.

Ali šalu na stranu.

Nije mi krivo zbog onoga što mi je rekla. Ako se nekome ne sviđam, potpuno je u redu — ni ja se ne sviđam svima, a bome ni svi meni. Za to postoje tri jednostavne riječi: "nisi moj tip". Ili samo tišina. Nitko se ne bi uvrijedio.

Muči me nešto drugo. Do kuda smo došli kad ljudi ekran koriste kao dozvolu za okrutnost. Kad nekome koga nikad nisu vidjeli uživo, tko im nije rekao ni jednu ružnu riječ, napišu ono što mu nikad ne bi rekli u lice. Jer u lice bi morali gledati kako to boli. A ovako samo pritisnu "pošalji" i odu skuhati kavu.

Na kraju, svi tražimo isto. Nekoga s kim ćemo popiti kavu, nasmijati se i, ako se posreći, provozati se vlakom kroz neki lijep krajolik. Malo je čudno to tražiti tako da usput gaziš druge.

Zato, gospođo, ako ovo ikad pročitate: hvala na recenziji. Sandale su je primile k srcu, škembica nešto manje. A ja vam iskreno želim da pronađete onoga tko prođe i vaš popis i vaše ogledalo. I da vam, kad ga nađete, nitko nikad ne napiše ono što ste vi napisali meni.

A vi? Jeste li ikad dobili ovakvu "recenziju" od nekoga koga ne poznajete? I kako ste je preživjeli? Ja, za sada, sa sandalama na nogama i smiješkom na licu.

Za glazbenu slušaonicu:

Miley Cyrus - The Backyard Sessions - "Jolene"

Link

interesantno ;)

bravo touch! krenula sam piti kavicu, a uz kavicu volim pogledati i blog! a kad tamo tj tu tvoj blog, koji sam pročitala s osobitim zadovoljstvom! njezina ružnoća ispala je tvoja ljepota...bloga! i mogu ti reći, blog ti je izvrstan, makar se izrodio ovim groznim povodom. i uživaj u svojoj škembici...sandalama i pisanju! ali znaš kaj, u meni sad progovara zločesti škorpion? ja bih javno objavila njezin nick tak da ju dečki izbjegavaju u širokom luku i da ne naiđu na takvu minu? jer, stvar je pristojnosti kak veliš, ak ti se netko ne sviđa ne sasuti mu bespotrebno i bez povoda, u lice svakave gadarije (pa bile one i istinite)? bolji način je prešutjeti, čak i staviti na ignore ako ne želiš više komunicirati ali ovako ružno napisati...hm...hm...baš se pitam (da si vidio njezinu fotku) kaj bi rekel? i sretno ti dugo putovanje...ostvarit ćeš ga kad tad (makar i sam). ups...nemoj biti škorpion!

Da...ima ovdje svega...svašta ti ljudi napišu i ni malo ne uključe mozak pa želim vjerovati da ga i nemaju..mada..nije to olakotna okolnost jer..ipak su nešto napisali pa ga valjda imaju ali rijetko ili nikada ne uključuju.
Onda sam ja sve u svemu i dobro prošla....meni u pravilu napiše naš dragi bloger da sam kokoš i da je mislil da sam ja crknula a ja opet oživim i to ga živcira.
No dobro..ovo je zaista ružno ali....znam pouzdano jer te uvijek pročitam da nikada nisi bio prema nekome bezobrazan i neka ti je to na čast...a sve drugo je manje važno:-)))