Godot samo što nije

Prošli ponedjeljak mi je na račun legla neka lovica. Nije bila velika. Ali bila je neočekivana, a neočekivana lova je najopasnija vrsta. Ona s kojom nisi računao, pa ti mozak odmah kaže: ovo je višak. A višak se, kao što svi znamo, troši.

I tu je počeo moj tjedan bahatosti.

Prvo što sam napravio, istog jutra, bio je jogurt. Otvorio sam ga, skinuo poklopac i, pazite sad, nisam ga polizao. Bacio sam ga ravno u smeće. S jogurtom na njemu. Stajao sam iznad kante i gledao kako ondje leži, pun bijele kremaste dobrote, i osjećao se kao naftni šeik koji pali cigare novčanicama od sto dolara.

Utorak je bio dan velike kupnje. Ušao sam u dućan uspravan, prsa van, i nisam ni pogledao žute naljepnice s popustima. Prošao sam pored polica s akcijom kao da ne postoje. Kod toaletnog papira nisam uzeo onaj tanki, kroz koji se vidi budućnost. Uzeo sam troslojni. Mirisni. S uzorkom. Prodavačica me pogledala s poštovanjem, kao da sam kupio jahtu.

Zatim deterdžent. Godinama perem u onom generičkom, iz trgovačkog lanca, s natpisom "za šarenu i bijelu" i mirisom koji podsjeća na tvornicu. Ovaj put sam uzeo Ariel. Pravi. Original. Doma sam ga stavio na policu, okrenuo etiketom prema sobi i neko vrijeme ga samo gledao. Kao trofej.

Na blagajni me kasirka pitala trebam li vrećicu. Ja sam rekao: "Dvije." Nisam ni trebao dvije. Ali mogao sam. Doma me ispod sudopera čekala vrećica s vrećicama, i znam da me gledala s prijezirom.

Srijeda je bila još luđa. Cedevitu sam radio s dvije žličice. Dvije! Bila je toliko jaka da sam vidio zvuk. Kavu sam pio u kafiću, a ne iz automata. Ostavio sam napojnicu. I nisam čekao ostatak sitniša, nego sam rekao "u redu je", onako, s nehajem, kao da mi džepovi pucaju od kovanica.

Navečer sam se tuširao dvadeset minuta. Pustio sam toplu vodu da teče dok sam razmišljao o životu. Gel za tuširanje, prvi put nakon tri godine, stajao je uspravno, jer je bio nov i pun. Nije se ni zanjihao.

Sve sam to radio s osjećajem čovjeka koji je konačno uspio. Kao da sam se probudio u nekom drugom životu, onom iz reklama, gdje ljudi u bijelim kućnim ogrtačima piju kavu na terasi i smiješe se toaletnom papiru.

A onda je došao četvrtak.

Otvorio sam aplikaciju banke, onako usput, da se divim svom bogatstvu. I nisam se divio. Lovica je bila nestala. Nije otišla na putovanje, ni na investiciju, ni na štednju. Otišla je u troslojni papir, Ariel, dvije žličice Cedevite, napojnice i vodu koja je dvadeset minuta tekla u odvod.

U petak ujutro otvorio sam jogurt. Gledao sam poklopac dugo. I polizao ga. Polako, temeljito, s poštovanjem, kao čovjek koji je nešto naučio o životu. Toaletni papir sam od tog dana počeo dijeliti po listićima. A Ariel stoji na polici i služi samo za posebne prilike, kao dobro vino.

I sad znam istinu. Bogatstvo nije stanje računa. Bogatstvo je osjećaj koji traje točno od ponedjeljka do četvrtka, i pritom nauči čovjeka da ništa nije tako slatko kao poklopac jogurta koji si izgubio pa ponovno našao.

A vi? Što ste vi zadnje kupili onako, "jer možete"? I tko od vas, priznajte, i dalje liže poklopac jogurta, čak i kad je na računu sve u redu?

Za glazbenu slušaonicu:

Cigarettes After Sex - Dreaming Of You

Link

Moram ovo napisati inače bum pukla a tiče se ovoga koplokca od jogurta!!
Svojedobno sam se duže dopisivala sa nekim čovcom ovde na Iskrici koji je bil onak..čist pristojan.I taka malo po malo..čul bi se on na mob.Dobro..objasnim ja njemu da ja zovem sa sakrivenog broja i ako mu je to ok dobro ako ne..ništa.I pristane čovac.
I ..nazovem ga ja i lepo se mi upoznamo poimence i par kulturnih riječi i onda kaže čovac:
"Poštovana gospođo..moram Vam neke svari reći.Ja živim u kući koju imam namjeru ostaviti svojoj djeci a to Vam govorim samo zato kako bi znali da na nju ne računate"!!!!Ja šutim!!!"Druga stvar koju želim reći je da mene jako smeta kada netko ide prati zube i stisne tubu od kalodonta na sredini a ne odozdo i treća stvar je da nikako ne bi mogao živjeti sa osobom koja kada otvori jogurt ..polizne ono što je na poklopcu"!!!!"I onda samo čujem"Halo...halo...da li ste tu"???
Pa nisam ..jebote $%#&%?!!%$

eh, touch...nije stvar do lovice, već je stvar do životnog stila! dakle, oduvijek sam živjela "na visokoj nozi" i iznad svojih mogućnosti! i tako sam i ostarjela, ali i danas živim tako. dakle, svaki dan zaslužujem takvu neku finu stvar o kojima pričaš...te kava u kafiću, te bolji šampon, te bolji komad mesa (teletina npr obavezno), pa neka haljinica ili kaj već za obleku, iako mi se ormar ruši od garderobe, cipele sam uvijek kupovala vrhunske sa đonom, hrana mi je uvijek bila prvoklasna (najviše zbog bolesti koje imam)....dakle, jedan stil života koji nisam mogla furati, ali jesam! normalno, posljedice su došle...ali ja i danas uživam! a i moje kćeri su izgleda skužile kako dobro živjeti jer ih je mama naučila da ne budu zadovoljne s malim! pri tome je bitno znati da ne živiš na tuđoj grbači već si ili sam priuštiš, ili imaš neki egal odnos...jer takvog si para i tražiš! e sad, nije stvar u tome koliko para imaš (poznavala sam i još znam dosta ljudi koji imaju puno više nego ja, ali tako jadno žive i ništa si ne priušte). gledaju svaki novčić, kupuju na akcijama i jeftine stvari, štede na sebi...a lova stoji sa strane. misle da će živjeti još koji život, sutra će si priuštiti putovanje, finu klopicu, izlazak, fensi neki gušt (osobito škrtare na večerama i ručkovima) etc etc...ali taj sutra nikad ne dođe. i svi su im krivi osim njih samih? jadan je takav život. oni pak, misle da je moj jadan, iako mi se uglavnom dive (ali i kude)...i tu smo egal! bitno je da si svak pruži onakav kakav želi. ja nemam ništa materijalno (kuće, aute, ušteđevine, zlato i sl), ali imam pregršt uspomena i sjećanja na nezaboravne trenutke užitaka...kako duha tako i tijela! naputovala sam se i pri tome nisam štedjela (ili moj partner) i imala sam sreću!i sutra ću otići, ali...ali...nemam što nemam (ne u materijalnom) već u onom drugom smislu i neće mi biti žao! za mene je to pravi život, ali...svakom njegovo!

@arapo ahahahaha genijalno! Da čovjek ne upoznaje nove ljude ne bi nikad saznao kakvi sve životopisni likovi obitavaju svuda oko nas. Doduše, nastavno na moju jučerašnju priču, moja iskustva su više ono Misery a tvoja One Flew Over the Cuckoo's Nest :)))))))))))))))))))))))))

@sara ja sam i danas kupio vrećicu. Ima se može se! :))))

Sara, niti ja nikad nisam zadovoljna s malim!
@Touch...muzika opet dobra, nikad čula.

@juicy imao sam nekad davno jednu simpatiju s kojom sam znao šerati mjuzu. U biti smo je zajedno slušali: ona na svom kraju a ja na svom jer i nismo bili blizu jedno drugome. Tad sam otkrio puno lijepih ženskih vokala i odlične mjuze tj ona me je uvela u svijet koji do tad nisam poznavao. I poslije nje sam nastavio istraživati pa i dan danas znam provesti noći u traženju jer nam je internet omogućio da čujemo gotovo apsolutno sve što itko ikad igdje snimi i postavi da je dostupno online. Fantastičnih stvari ima za koje nikad ne bi čuli da nije interneta. Njeno ime je Tanja.

I evo jedne za slušaonicu:
The Be Good Tanyas - Waiting Around to Die
https://www.youtube.com/watch?v=-0SmXVrLlZ4&list=RD-0SmXVrLlZ4&start_radio=
1

:-)))))))))