Godot samo što nije

Na dejting sajtovima postoji jedna rečenica oko koje se slažu svi. Piše je svaka druga u profilu, kaže se na kavi, ponavlja se u komentarima kao molitva: “Nema normalnih muškaraca.”

Dugo sam se s tim prepirao. A onda sam pomislio: što ako su u pravu? Što ako sam ja kvar? Muški čovjek ne prepoznaje kad mu nešto curi, to je poznato. Odlučio sam se dati na provjeru.

Otišao sam na tehnički pregled. Za muškarce.

Red na stanici

Na stanici je bio red do ceste. Sve sami muškarci, s mapama u ruci i pogledom čovjeka koji zna da će pasti.

Ispred mene je stajao jedan nizak. Već je bio na pregledu i pao. Iza mene jedan visok, njega su odbili jer je “previsok, vrat me boli od gledanja”. Malo dalje jedan sa skromnom plaćom, pa jedan s debelom plaćom, njemu su napisali “sumnjivo, nešto skriva”. Bio je i jedan jako fin, odbijen kao “previše dobar, dosadno”. Odmah do njega jedan zločest, odbijen jer “nije ozbiljan za vezu”. Gledali su se preko reda kao dvije polovice istog odbijanja.

Kad sam došao na red, dočekao me inspektor u plavoj kuti. Nosio je registrator debeo kao telefonski imenik.

“Ovo su uvjeti,” rekao je. “Skupljeni iz profila. Sve je službeno.”

Popis

Krenuo je čitati, a ja sam stajao kao na vojnom pregledu.

“Visina najmanje 185. Ali ne više od 190.”
“Mišićav. Ali da nije tip iz teretane.”
“Ima novaca. Ali da ga ne spominje i da mu nije bitan.”
“Duhovit. Ali ozbiljan.”
“Voli putovati. Ali voli i biti doma.”
“Emotivan. Ali da ne plače.”
“Samostalan. Ali da mu trebam.”
“Ima svoj život. Ali da ima vremena za mene.”
“Do pet godina mlađi od mene. Ali da izgleda zrelije.”
“Zna kuhati, popraviti bojler i odabrati vino. Ali da ne glumi pametnjakovića.”
“Bez prtljage.”

Tu je zastao. “Ova zadnja znači bez bivših, bez djece, bez problema, bez prošlosti. Dakle da se rodio jučer, ali s iskustvom.”

Pao sam na svemu. Čak i na stavkama koje su si međusobno proturječile. Na nekima sam uspio pasti dvaput, s jedne i s druge strane.

Na kraju mi je dao zapisnik. Crvenom kemijskom.

Vozilo nije za promet. Preporuka: popravak ili otpad.

Popravak

Nisam se dao. Ako treba, popravit ću se.

Upisao sam teretanu. Nakon mjesec dana dobio sam mišić. Jedan. Lijevi. Visio sam na štangi svako jutro, da narastem do 185. Narastao sam dva centimetra, ali samo dok visim. Kupio sam auto na kredit, da imam novac koji ne spominjem. Ni ne mogu ga spominjati, jer ga nemam. Naučio sam kuhati rižoto. Naučio sam plesati salsu. Pročitao sam tri knjige poezije i naučio razliku između merlota i cabernet sauvignona, iako mi oba imaju okus kao Cedevita s dvije žličice.

Plakao sam samo kad nitko ne gleda. Emotivan, a da ne plače. Kvačica.

Vratio sam se na pregled. Ponosan. Popravljen. Ulašten kao Ariel na polici.

Inspektor je prelistao registrator. Uvjeti su u međuvremenu narasli. Dodano je:

“Ne smije se previše truditi. Izgleda očajno.”

Pao sam. Ovaj put zato što sam prošao.

Treći put

Treći put sam došao savršen. Ni previše ni premalo. Duhovit u granicama ozbiljnosti, mišićav u granicama lijenosti, imućan u granicama skromnosti. Inspektor me gledao pola sata. Mjerio me libelom. Provjerio mi je kako stišćem tubu i ližem li poklopac jogurta. Ništa nije našao.

Dobio sam zlatnu naljepnicu. Certificirani normalni muškarac. Jedini u državi.

Stavio sam je na profil. I čekao.

Prva mi je odgovorila nakon tri dana: “Previše si savršen. Sigurno nešto skrivaš.”

Druga: “S tobom se nemam oko čega svađati. Dosadno.”

Treća: “Lijepo, ali nisi moj tip.”

Pitao sam je koji joj je tip. Rekla je da ni ona ne zna, ali da će znati kad ga vidi. I da sigurno nisam ja.

Gdje je stanica za njih?

Vratio sam se na stanicu, ali ne na pregled. Samo sam htio pitati jedno.

“Gospodine, gdje se žene daju na tehnički?”

Inspektor me pogledao kao da sam pitao gdje je stanica za jednoroge. Onda se nasmijao, onako od srca, do suza.

“Žene imaju doživotnu registraciju,” rekao je. “Kod njih se samo jednom upali lampica na ploči, ona žuta, zaslužujem više, i to je dovoljno. Nitko je ne smije provjeravati. Ako pitaš, i to je tvoja greška. Vidiš ono tamo?”

Pokazao je na zid. Ondje je visio okvir sa zlatnim slovima: Ako veza nije uspjela, provjerite muškarca.

“To je naš jedini zakon,” rekao je. “Vrijedi od kad je stanice.”

I što sad

Sad sjedim doma sa zlatnom naljepnicom, jednim mišićem i rižotom koji nema tko jesti. I razmišljam.

Znam da ima divnih žena. Upoznao sam ih. Neke ovdje i čitaju. Ali znam i da ima divnih muškaraca. Ne savršenih, nego normalnih. Takvih koji kasne, stišću tubu na sredini, ne znaju navući navlaku na poplun i imaju poneku ogrebotinu na branicima. Kao i svi.

Jer ljubav, barem kako je ja zamišljam, nije tehnički pregled. To su dva stara auta na parkiralištu. Oba s poneku udubinom i lampicom koja svijetli bez razloga. Nijedno ne traži drugom papire. Samo kaže: “Idemo se provozati?”

A vi? Na kojoj ste stavci vi pali? I postoji li negdje stanica na kojoj bi provjerili i one koji samo provjeravaju druge?

Za glazbenu slušaonicu:

Radiohead - Creep

Link

Bravo !
5 +

zove me prekjučer prijateljica i pita što napraviti..Zvati policiju ili..

imali su skupno okupljanje okrugle godišnjice i ona udovica koja sama živi u stanu koji je njezino vlasništvo je postala meta.

Čak i uz njezino vrlo ružno i grubo odbijanje, jedan gospodin je i dalje uporan i zna sjediti pred njezinom zgradom (udaljenom 20 km od mjesta gdje on sada živi) i čeka je ne bi li udobrovoljio da žive zajedno. Kao njemu ništa ne treba..

Kaže da su na okupljanju bili večim dijelom rastavljeni muškarci koji su stanove ili ostavili bivšoj ženi, ili djeci i dok su radili imali od čega plaćati podstanarstvo, a sada im to penzije jedva pokrivaju. A koji još rade, žale se na visinu podstanarskih stanova.
Traže useljive žene..

Pa slijedom toga, ne bi bilo loše da ista ta gospoda barem prođu tehnički pregled. Ako su već sponzoruše, da se isplati ulagati u njih.

Pa ja prvo gledam koliko ima kvadrata. Sve ispod 50 mi je debelo i neprivlačno! :)

:)) pa da prvo zemjišno knjižni izvadak i da je bez tereta, a onda i Pk karticu


hahhahaa