Godot samo što nije

Jedna čitateljica nedavno je napisala da je pravilno stiskanje paste i lizanje poklopca jogurta osnovna životna vještina, i da tko to radi pogrešno, kao da nije ni živio. Shvatio sam da je u pravu. Svi imaju kriterije, samo ja idem na spojeve kao čovjek koji ulazi u dućan bez popisa. Odlučio sam: i ja ću imati kriterije.

Upoznao sam je prije mjesec dana i bila je savršena. Smijala se mojim šalama, nije me pitala za plaću, nije mi gledala sandale. Na prvoj kavi je polizala poklopac jogurta, polako i s poštovanjem. Planula je ljubav, ona prava, kao u reklami za kavu.

A onda me pozvala k sebi. Prišao sam staklenim vratima na kraju dnevnog boravka i ondje je bila ona. Lođa. Ne balkon, nego lođa. Ostakljena, sa sušilom za rublje, gajbom staklenki i biciklom bez prednjeg kotača. Pogled na lođu preko puta, u kojoj su bili isto sušilo i iste staklenke. Izvadio sam metar, koji uvijek nosim za svaki slučaj. Tri i dvadeset kvadrata. Moj kriterij je šest, jug, ograda kroz koju se vidi i barem četrdeset prolaznika na sat. Nešto se u meni zatvorilo. Kao klizni prozor.

Jer lođa nije samo lođa. Lođa je zatvorena. U njoj se čuvaju zimnica, stare skije i osjećaji odloženi “za kasnije”, zajedno s ajvarom iz 2019. Ljudi s lođom vide svijet, ali ga ne pozdravljaju. Balkon je, s druge strane, srce izvješeno na zrak. Ja ujutro moram piti kavu na balkonu i gledati ljude: gospođu sa psićem koja svaki dan kasni na isti autobus, susjeda u kućnom ogrtaču koji puši potajno od žene. To mi nije hir, to je moja duhovna praksa. Kako da se dublje povežem s nekim tko ni s ulicom nije povezan? Bila je bešćutna. Znanstveno dokazano, kvadraturom.

Ona je bila divna. Predložila je da kavu popijemo u lođi, ali s otvorenim prozorom. Sjedio sam između bicikla i staklenki, s glavom napola vani, i gledao gospođu u lođi preko puta. Ni ona nije izgledala sretno. Onda je ponudila da skine cijelo staklo, samo zbog mene. Najljepši prijedlog koji mi je itko ikad dao. Ali otvoren prozor nije balkon, to je kompromis. A ljubav, to svi znaju iz profila, ne podnosi kompromise.

Prekinuo sam porukom, pristojno, kako se danas radi: “Lijepa si, pametna i ližeš poklopac. Ali lođa ti ima 3,2 kvadrata. Sorry, al stvari tak stoje.”

Sad sjedim na svom balkonu, šest i pol kvadrata, jug. Pijem kavu i gledam ljude. Sve je kako treba, samo je nekako hladnije. I pomalo mi sviće da možda baš ovako izgleda kad mene netko odbije zbog škembice ili sandala. Sa svojim metrom i svojom teorijom, a ja s druge strane stakla ni ne znam što sam skrivio.

Ali dobro. Bar imam balkon.

A vi? Lođa ili balkon? I jeste li ikad nekoga ostavili zbog nečeg jednako važnog?

Za glazbenu slušaonicu:

Norah Jones - Sunrise

Link

Ja imam veliko dvorište .
i veliki balkon !
Al nemam babu.;))

Ne moju imati sve .

pravopisne greške mogu .

ja imam balkon, lodju nemogu zamisliti =(

pa gdje držiš ajvar?!? :o

ajvar drzim u smocnici ili ti spajzu =)

ah kako nemaštovito! :p

=)

Ja imam 50 kvadrata terase na kojoj ne držim ništa, jer tamo pušu olujni vjetrovi i šta god je tamo kad me nema, biva uništeno.
A šteta je jer se Zagreb vidi kao na dlanu.
To je jedan od najljepših pogleda na Zagreb.

Ujedno i jedina lijepa stvar u stanu.

ha ha...možda je moj problem što više nemam nit balkon ni lođu? pa sam zadovoljna s pogledom kroz prozor! živjela sam ja u kući (roditeljskoj s pogledom na more), pa u stanu (četverosobnom), pa u svom dvosobnom...i eto me napose solo u jednoipolsobnom! bilo je pitanje, ili balkon(lođa) ili soba više? pa sam ja izabrala radije sobu do li balkon (lođu)! a znaš kaj sam skužila? ta lođa (balkon) je ionako u uporabi svega par mjeseci (ljeti je prevruće, zimi prehladno), dakle ostaje mjesec dva proljeća i toliko jeseni (ako nema preveć kiše)! precijenjeno (iako ne znam jesi li mislio na stvarne balkone ili na one "ženske" balkone), u svakom slučaju!